13. Poglavlje. Vječno prikupljanje informacija

13. Poglavlje. Vječno prikupljanje informacija

Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn – Nova teorija evolucije

Ole Therkelsen

13.1 Što je osnova stvaranja tijela ?

Darvinizam odbacuje bilo kakvu ideju o svjesnom stvaranju, i umjesto toga govori o procesu spontanog stvaranja koji se temelji na beživotnim slučajnim događajima. Terorija inteligentnog dizajna tvrdi da postoji inteligentni uzrok iza stvaranja složenih struktura u prirodi, no ne objašnjava nikakve mehanizme takvog svjesnog stvaranja.

Martinusova kozmologija ukazuje na talente koji se nalaze u svakoj jedniki kao ključne elemente u stvaranju organizma, što se neminovno mora smatrati kao posljedica svijesti.

Martins fotograferet af Arne Henriksson i 1965
Martinus (1890-1981) boede på Martinus Institut, Mariendalsvej 94-96 de sidst 38 år af sit liv, 1943-1981

13.2 Da li se informacija pohranjuje samo putem pamćenja ?

Glavna karakteristika Martinusove terorije evolucije jest to da se mi ne samo sjećamo naših iskustava, već da možemo pretvoriti iskustva koja se ponavljaju u stabilne zračeće strukture ili mentalne organe koje on naziva jezgre talenta.

Ponavljanje nečega dovodi do naviknute funkcije koja se kasnije odvija automatski i nesvjesno, što oslobađa mozak koncentriranog misaonog procesa koji je prethodno bio potreban. Kada nešto zahvaljujući ponavljanju postane rutina, stvara se maleni dodatni organ koji je povezan sa mozgom. Taj dodatak mozgu se može smatrati malenim centrom u leđnoj moždini koji predstavlja osnovu navika, rutina i automatskih funkcija (vidi Logiku, 73 poglavlje). Prilikom stvaranja takvog centra u njega se istovremeno inkarnira Jastvo i duh malenog mikrobića kako bi moglo kontrolirati određenu automatsku funkciju (vidi 14.3 kasnije u ovoj knjizi i LB6, 2166). Međutim, sve dok se ne stvori takva jezgra talenta i takav centar, tom funkcijom upravlja i kontrolira ju dnevna svijest kroz mozak.

Jezgre talenata mogu se usporediti sa mikročipovima : one su sićušne mikrokozmičke strukture koje nose informaciju koja je potrebna za kontroliranje određenih automatskih funkcija. Martinusove kozmičke analize potvrđuju staru izreku da «vježbanje dovodi do savršenstva».

13.3 Kako prema Martinusu nastaje jezgra talenta ?

Mi praksom možemo njegovati talente i vještine. Da bi stvorili savršeni talenat on neophodno mora proći kroz tri stupnja, koje Martinus naziva A-stupanj, B-stupanj i C-stupanj.

Kako bi to ilustrirali, zamislimo nekoga tko čuje kako virtuozni pijanist svira Chopina i uslijed toga osjeti čežnju : «Kada bi i ja mogao tako lijepo svirati» ! Tako se počinje stvarati muzički talenat. Na A-stupnju tog stvaralačkog procesa mi imamo određeni interes i znanje o muzici plus želju za sviranjem. Na B-stupnju mi vježbamo i prakticiramo to teoretsko i svjesno znanje, a na C-stupnju postižemo stupanj genija i virtuoznost na kojem čitavi proces postaje automatska funkcija. Mi više ne moramo misliti da li u određeno vrijeme naš kažiprst treba dodirnuti crnu ili bijelu tipku. Kako naše oči prelaze preko nota, tako naši prsti virtuozno sami prelaze preko tipki.

Martinus A-znanjem naziva sve što nazivamo svjesnim ili teoretskim znanjem. Tu se još uvijek možemo jasno sjetiti svih detalja. To je znanje na svojem prvom stupnju. Sa praksom to znanje prelazi na sljedeći stupanj kako bi postalo B-znanje, tj. volja, djelovanje i manifestacija. Nakon tog stupnja ono se pretvara u navike i sklonosti, u instinktivne ili samostalno djelujuće funkcije na podsvjesnoj razini. One kontroliraju sve samostalne funkcije tijela u srcu, jetri, bubrezima, žlijezdama i u svim stanicama. Jezgre talenata na C-stupnju nalaze se iza svih automatskih funkcija, što se odvija pomoću energije instinkta (vidi također Logiku, 94 poglavlje).

Činjenica je da praksa dovodi do savršenstva. Nitko ne može obavljati nešto s lakoćom bez prakse !

Tri stupnja u stvaranju jezgre talenta :

A-stupanj : Želja za talentom. Svjesno, teoretsko znanje.

B-stupanj : Stvaranje talenta. Volja, praksa i djelovanje.

C-stupanj : Savršeni talent. Genijalnost, virtuoznost, automatska funkcija.

 

13.4 Kako je nastao princip jezgara talenata ?

Martinus nam kaže da je princip jezgara talenata oduvijek postojao. Sposobnost prikupljanja znanja i vještina nije vremenski ograničena sposobnost koja je nastala kao rezultat slučajnih događaja ili planiranja. Ta sposobnost prikupljanja je vječna osobina vječne strukture svih živih bića koja nema početka niti joj je potreban neki razlog da bi postojala. Rezultat tog vječnog prikupljanja iskustava tokom života automatski se pohranjuje u obliku jezgara talenata na razini nadsvijesti.

Martinus : «Zbog toga što nadsvijest predstavlja glavno sredstvo živog bića kao organ za izgradnju tijela i sama po sebi se u potpunosti nalazi izvan prolaznog područja usprkos svojoj unutarnjoj sposobnosti trasformacije, mi ju također možemo nazvati tijelo vječnosti. Tu je živo biće pohranilo posljedice iz prethodnih života u obliku sjemena (jezgre talenata) koje odgovara sjemenu njegovih budućih mogućnosti u obliku razvijajućih talenata. Ono je stoga istovjetno sa njegovim pravimtijelom sudbine.» (LB2, 328).

13.5 Gdje su pohranjene jezgre talenata jedinke ?

Martinus nam kaže da su jezgre talenata pohranjene u elementu sudbine ili tijelu vječnosti koje predstavlja sjedište svih sposobnosti, sklonosti i talenata živog bića (LB2, 326, 372). Jezgre talenata predstavljaju nevidljivu silu iza stvaranja fizičkog tijela i najdublji uzrok čitave manifestacije bića. Prema Martinusu, «Jastvo» (X1) je povezano preko nadsvijesti (X2) sa šest osnovnih energija (X3). Vječni dio strukture nadsvijesti omogućava istoj toj jedinki stvaranje čitavog niza organizama ili odvojenih postojanja. (vidi 17 poglavlje, Zamjena organizama.) Apsolutni temelj ili čvrsta točka svijesti je nadsvijest koja je ukorijenjena u «Jastvu». «Jastvo» može privlačiti ili odbijati energije pomoću praželje i elementa sudbine u X2.

Martinus : «Dakle, X2 samo po sebi je zapravo vlastito ‘skladište sposobnosti’ jedinke. Tu možemo pronaći jezgre talenata za sve što jedinka može činiti. Prema tome, sva najviša mentalna blaga jedinke koja su stečena tokom brojnih života pohranjena su u elementu sudbine u obliku jezgara talenata. Ovdje se nalazi suština svih njenih prethodnih života, svih njenih iskustava, patnji i nesreća, kao i radosti i sretnih perioda koji su bili doživljeni tokom tih života. A ta suština je presudna za sudbinu bića u njegovom sadašnjem i u njegovim budućim životima» (LB3, 944).

13.6 Ako su jezgre talenata plod iskustva, kako one mogu biti dio vječne strukture ?

Jezgre talenata su rezultat iskustva i prakse i pohranjene su u elementu sudbine. U određenom smislu privremena jezgra talenta može se smatrati rezultatom stvaranja, no ona nije određena stvorena stvar npr. poput skulpture. Postupno razvijeni umjetnički talenat kipara nije konkretni stvoreni predmet u istom smislu kao skulptura. Stvaranje umjetničkog talenta izražava suštinu brojnih stvaralačkih procesa koji su doveli do stvaranja niza skulptura. Ta suština u obliku jezgara talenata pohranjena je u vječnoj strukturi bića.

«Jastvo», X1 i njegova nadsvijest, X2, predstavljaju vječni dio živog bića, dok X3 predstavlja privremeni ili promjenjivi dio. Jezgre talenata preživljavaju propast tijela jer su one smještene u vječnom dijelu strukture bića. Već prema tome kako se one postupno stvaraju, koriste i propadaju, one ulaze i izlaze iz elementa sudbine.

Martinus : «Dakle, nadsvijest trajno postoji iza promjenjivih inkarnacija živog bića u fizičkoj materiji. Ona predstavlja potpuno nepromjenjivi dio živog bića. Ona nije proizvod stvaranja i zbog toga nikada nije počela postojati, kao što nikada neće prestati postojati, jer sama po sebi predstavlja apsolutno mirovanje ili nepokretnost. Jedino što se pokreće u njenoj okolini jesu jezgre talenata koje ulaze i izlaze iz elementa sudbine i njegovih rubnih područja. Ona je kroz njih povezana sa podsviješću bića, tj. sa njegovom noćnom i dnevnom sviješću, a time i sa njegovim iskustvima i manifestacijom» (LB6, 2185).

13.7 Kako se neprestano prikupljaju i pohranjuju talenti ?

Mozak i svjesno pamćenje bili bi preopterečeni iskustvima ukoliko se iskustva ne bi mogla pohraniti kao jezgre talenata. To je kao kod računala – njegova radna memorija ima ograničeni kapacitet, tako da se većina informacija pohranjuje na tvrdom disku, koji odgovara X2 ili stvaralačkoj sposobnosti. No, da li se X2 može preopteretiti s obzirom da se novi talenti stvaraju tokom čitave vječnosti ? Ne, jer se nekorisni materijal neprestano «briše sa tvrdog diska». Ukoliko se nešto nalazi daleko u prošlom vremenu, a time daleko dolje u mikrokozmičkoj prošlosti, to će postajati sve manje i na kraju će nestati daleko od naše sadašnje perspektive. U svakom slučaju, sve što se ne koristi automatski će propasti i nestati.

13.8 Što su privremene, a što vječne jezgre talenata ?

Martinus pravi razliku između privremenih i vječnih jezgara talenata. U nadsvijesti se nalaze šest vječnih jezgara talenata koje kontroliraju svaku od šest osnovnih energija. Martinus naziva takvu vječnu jezgru talenta «spiralni centar» (VSS1, 6 poglavlje).

Tih šest spiralnih centara osigurava da živo biće tokom čitave vječnosti može koristiti šest osnovnih energija. Ova sposobnost nikada se ne može izgubiti. Ostale jezgre talenata su privremene i pohranjene su u tijelu sudbine na ograničeno vrijeme. Kada su mu postavili pitanje o životnom vijeku jezgre talenta, Martinus je odgovorio : «Jezgra talenta postoji upravo tako dugo dok je od koristi za doživljavanje života.»

Martinus piše o sveobuhvatnoj prirodi elementa sudbine : «Kroz nadsvijest djeluje jedan vječni tok koji se očituje u obliku želje. Ta želja je glavni izvor svih ostalih želja živog bića. Zato smo tu želju nazvali ‘praželja’. Ova je želja pomoću matične energije povezana s osnovnim energijama, čije se funkcije održavaju pomoću posebnih struktura. Cijelo područje nadsvijesti u kojem su smještene najviše, vječne ili neuništive vitalne strukture živog bića nazvali smo element sudbine» (VSS1, 6.8).

13.9 Odakle dolaze automatske funkcije u prirodi ?

Prema Martinusu, instinktivna funkcija je rezultat uvježbane naviknute svijesti. Energija instinkta upravlja svim automatskim funkcijama minerala, biljaka, životinja i ljudi. Instinkt je snaga koja kontrolira sve automatske funkcije u mikrokozmosu, u organima i stanicama, u svijetu kemije i atomske fizike, kao i u makrokozmosu.

Mi imamo samo one sposobnosti i talente koje smo sami stvorili ! Mi smo sada i uvijek ćemo biti zbroj naše vječne prošlosti !

Martinus nas uvjerava da je svaka automatska funkcija koja se ispoljava u našim organima, stanicama, molekulama, atomima i elektronima nešto što smo osobno uvježbavali u prethodnim evolucijskim spiralama sve dok nije postala navika, automatska funkcija i instinkt. Nije moguće imati i jednu jedinu sposobnost ili fiziološku funkciju koju nismo osobno stvorili vježbanjem. Prema tome, kada su u pitanju naši talenti i darovi, život je potpuno pravedan. Mi smo osobno stekli vježbanjem svaku pojedinu sposobnost ili karakteristiku koju imamo !

13.10 Što se nalazi iza samoorganizacije u prirodi ?

Instinkt je vječno postojeći oblik energije koji je uvijek na raspolaganju kao pomažući duh vječnom «Jastvu» (vidi LB2, 350). To nije fizička energija niti je to proizvod slučajnih reakcija atoma vodika i helija. Martinus piše da energija instinkta upravlja automatskim funkcijama molekula, atoma i elektrona. Ove rutinske funkcije su izraz naviknute svijesti koju su prethodno razvila ta mikroskopska živa bića (LB2, 411-412, 481, 592).

Martinus ovdje koristi automatske funkcije u materiji kao svoj dokaz vječnosti, jer automatska kretanja nužno ukazuju na prethodno postojeći svjesni život. Neorganski uslovi i reakcije koje su dovele do stvaranja sunčevog sustava, dakle, upućuju na prethodni svjesni život. Martinus vidi svu samoorganizaciju u prirodi kao dokaz prethodnog svjesnog života. Instinkt i naviknuta kretanja i reakcije mogli su samo nastati kao rezultat prethodnog vježbanja.

Instinkt predstavlja automatsko znanje i vještine.

 

13.11 Kako su nastali urođeni instinkti ?
  1. Da li slučajnim molekularnim kretanjima ?
  2. Da li zahvaljujući prethodno razvijenoj naviknutoj svijesti ?

Promatrajući ponašanje životinja, biolozi su primjetili funkcije i svrhovitost kojima upravlja njihov instinkt. Oni smatraju instinkt nusproizvodom materije. Razlog njegovog nastanka traži se u mutacijama i u preživljavanju najjačih. Međutim, nije dano detaljno objašnjenje toga kako je vrlo svrhovita priroda instinkta mogla nastati iz slučajnih događaja, koji predstavljaju suštu suprotnost svrhovitosti.

Životinje se već rađaju sa određenim refleksima i uzorcima ponašanja. No, odakle su ti instinkti došli ukoliko one nisu već prije živjele ? Ako novorođene životinje nemaju prošlost, kako su fizičke molekule mogle steči karakteristike svijesti kao što su navike i instinkti ? Sisanje je urođeni instinkt koji je svrhovit, a ipak prethodi stvaranju iskustava u novom životu. Nisu samo mladunci majmuna rođeni sa refleksima hvatanja što im daje prednost za život na drveću – i ljudske bebe imaju taj refleks. No, odakle je beba dobila takav refleks ukoliko nije živjela već prije i leži u svojoj koljevci umjesto da se penje uokolo po drveću ?

Martinus nam kaže da su novorođene bebe osobno vježbale taj refleks hvatanja tokom tisuća života u davnoj prošlosti kao majmuni i primitivna ljudska bića. Penjanjem po drveću, one su stvorile te naviknute funkcije i jezgre talenata koje su pohranjene u njihovoj nadsvijesti i koje preživljavaju propast jednog fizičkog tijela za drugim. Prema tome, urođeni refleksi i instinkti nastaju iz prethodno razvijenih navika.

13.12 Ako geni samo stvaraju proteine, odakle onda životinje dobivaju svoje urođene instinkte ?

Biolozi opisuju životinjske instinkte i njihovim promatranjem stvorili su čitavu znanost. Životinje se doista rađaju sa specifičnim uzorcima ponašanja, no kako su oni povezani sa genima ? Jedino što geni mogu činiti jest stvarati proteine ili stimulirati DNK molekule na aktivaciju sinteze proteina. Biologija može objasniti kako životinjsko ponašanje nastaje iz iskustava i vanjskih poticaja koji se temelje na učenju iz ponašanja drugih jedinki, no odakle dolaze urođeni uzorci ponašanja ?

Najlogičnije objašnjenje bilo bi da se evolucija temelji na stvaranju iskustva. Uostalom, da li možemo zamisliti automatske funkcije kojima nije prethodilo vježbanje i praksa ? Kozmičke analize pokazuju kako to djeluje u okviru vječne strukture svijesti : sposobnosti i navike jedinke se pohranjuju i prenose u buduće postojanje zahvaljujući jezgrama talenata koje su razvijene upravo za te sklonosti koje su se razvile kroz praksu.

13.13 Koliko su stare naše jezgre talenata ?

Već smo rekli da princip jezgara talenata nema nikakvu starost. On je vječan i oduvijek je postojao. Međutim, najnovije jezgre talenata potječu od funkcija koje smo uvježbavali i prakticirali u ovome životu. Ostale jezgre talenata su bile stvorene prije nekoliko stotina, tisuća, miliona, a pa čak i milijardi godina. Sve automatske biokemijske procese, funkcije stanica i organa kontroliraju jezgre talenata koje je jedinka osobno stovorila vježbanjem u prethodnim evolucijskim ciklusima u dalekoj prošlosti kao biće molekule, stanice i organa. Prema tome, informacija koja je potrebna da bi se stvorili organi i stanice zajedno sa njihovom biokemijom, vrlo je stara. Dakle, zahvaljujući našoj prošlosti kao bića stanica i organa, mi smo već ovladali «principom stanica» i «principom organa» prije nego što smo počeli ovladavati višim «principom organizma» u novom spiralnom ciklusu na temelju novih iskustava.

13.14 Neki ljudi pišu autobiografiju, ali zar nije naša biografija upisana u našu DNK molekulu ?

Pisanje autobiografije nije rezervirano samo za slavne ljude. Zapravo svi ljudi zapisuju svoju vlastitu autobiografiju u svoje DNK molekule ! One sadrže povijest njihove čitave osobne biološke evolucije.

Evolucijski stupanj bića rezultat je njegovog sveukupnog zbroja iskustava. Rezultat svih iskustava pohranjen je u jezgrama talenata koje se nalaze u elementu sudbine, no njihove kopije ili duplikati također se manifestiraju u DNK molekulama u jezgri stanice. Rezultat svakog vježbanja, prakse i iskustva primarno je pohranjen u obliku jezgara talenata, a sekundarno kao geni u kromosomima. Naša vlastita autobiografija je pohranjena u našem cjelokupnom nizu DNK. Prilikom začeća jezgre talenata u našem elementu sudbine povežu se sa genima u oplođenom jajašcu zahvaljujući zakonu privlačenja i odbijanja. Geni su duplikati duhovnih jezgara talenata. Naša autobiografija nije napisana na papiru, već je pohranjena u našem elementu sudbine i zapisana u DNK molekulu.

Mi često nešto isprintamo nakon rada na računalu i nakon što napišemo neki dokument. Na isti način mi nastavljamo pisati našu vlastitu biografiju i pravimo kopiju u novim DNK molekulama svaki puta kada stvorimo novi organizam. DNK molekule koje danas nosimo predstavljaju najnoviju kopiju naše vlastite autobiografije.

13.15 Da li se neka iskustva gube tokom evolucije ?

Inteligentni dizajn ne prihvaća evoluciju, tako da gledano iz te perspektive iskustva nemaju nikakav značaj u razvoju bića.

Materijalistička teorija jednog života ima za posljedicu da se velika većina iskustava gubi i gledano iz perspektive evolucije ona su potpuno beskorisna. Međutim, inače možemo vidjeti da u prirodi ništa nije beskorisno. Ekologija nam jasno pokazuje da priroda ne stvara ništa beskorisno ili suvišno. Čak i pepeo i izmet služe životu.

Martinusove kozmičke analize pokazuju da se ne gubi niti jedno iskustvo. Čak iako se naša teško stečena iskustva i naučene vještine ne mogu direktno prenijeti na našu djecu, ona nisu izgubljena. U suprotnosti sa znanstvenom teorijom koja se temelji na slučaju, ova analiza ukazuje na to da svako iskustvo ima smisao i svrhu. Niti jedan napor ili iskustvo tokom evolucije nije uzaludno.

Suština ili rezultat naših vlastitih iskustava pohranjuje se u obliku jezgara talenata koje tada dolaze do izražaja kao naše urođene sposobnosti i sklonosti. Svi talenti, sposobnosti i sklonosti bića, zapravo čitava njegova osobnost, kristalizirali su se u obliku jezgara talenata u elementu sudbine.

Martinus piše :

«Svaka sklonost, svaka karakterna osobina, svaka vrlina ili porok ukorijenjena je u tom elementu sudbine» (LB2, 326).

13.16 Da li je prirodna selekcija pokretačka sila evolucije ?

Jedno je priznati postojanje prirodne selekcije u prirodi, a nešto sasvim drugo odrediti njen uzrok.Iako biologija može dati točan opis fizičkih posljedica vječnog života, to nije dokaz da su njene pretpostavke po pitanju uzroka evolucije točne. Kada biolozi govore o prirodnoj selekciji kao pokretačkoj sili evolucije, oni temelje svoje pretpostavke – potpuno nesvjesno – na fizičkim posljedicama vječno postoječeg života koji se temelji na zakonitostima, a koji ne priznaju !

Martinus tvrdi da je pokretačka sila u borbi za preživljavanje vječno postojeća praželja ili težnja za životom. U biologiji, posljedice nadfizičkih mentalnih sila su prikazane kao materijalistički zakon u obliku teorije prirodne selekcije. Znanost pretpostavlja da je ta težnja za životom koja je potrebna za prirodnu selekciju posljedica fizičke materije. No, to je zapravo metafizička tvrdnja prikazana kao materijalistička znanost !

Martinus nam kaže da težnja za životom nije osobina fizičke materije već vječno postojeća osobina svijesti i života koji kontrolira i koristi tu materiju. Nadfizički ili transcendentni uzroci kao što je npr. vječno postojeća težnja za životom nalaze se izvan znanstvene paradigme. Područje vječnih uzroka isključeno je iz znanstvene definicije zbog postulata objektivnosti i potrebe da se poštuje znanstveni način istraživanja.

Darvinist Richard Dawkins

2006, ateist i Darvinist Richard Dawkins ponovno je izdao svoj međunarodni bestseler «Sebični gen» (1976), 30 godina nakon prvog izdanja. Sebični gen se također nalazi na usnama brojnih drugih biologa, koji vjeruju da gen može imati sebičnu želju za preživljavanjem. Druga tvrdnja koja se često može čuti je da geni najjačih mužjaka preživljavaju. No, kako je fizički gen razvio takvu želju ? Želja za preživljavanjem nikako ne može biti osobina fizičke materije, kaosa ili slučajnih reakcija fizičkih čestica. Kako defektna kopija, poznata kao mutacija, može imati želju ? Ovdje nam biolozi još uvijek duguju objašnjenje kako geni ili fizička materija može imati želju za preživljavanjem. To da geni ili fizička materija može biti sebična i imati takvu želju samo je nedokazana pretpostavka. To je religiozno vjerovanje prikriveno u obliku znanosti !

Kozmička teorija evolucije

Kozmička teorija evolucije uzima za polazišnu točku vječne uzroke zajedno sa postojanjem vječnog života koji posjeduje vječnu volju i sposobnost za evoluciju. Gledano iz kozmičke perspektive, preživljavnje najjačih u prirodnoj selekciji temelji se na životnoj težnji bića i na stvaranju iskustava. Dakle, veća sposobnost preživljavnja ne može se zahvaliti slučajnim fizičkim promjenama u molekulama, već naučenim i uvježbanim vještinama. Ukratko, bolja sposobnost preživljavanja u evoluciji bila je uvježbana poput svih ostalih sposobnosti !

Gledano iz kozmičke perspektive, težnja za životom, vježbanje i praksa pokreću evoluciju. Tek se fizičke posljedice tog procesa mogu primjetiti kao veća sposobnost preživljavanja u vezi sa prirodnom selekcijom.

Pogrešno je pretpostaviti da je prirodna selekcija pokretačka sila ili uzrok evolucije kao što je pogrešno pretpostavljati da je materija uzrok života ili da je stvorena stvar stvorila svojeg stvaratelja !!!

Gledano iz kozmičke perspektive, prirodna selekcija nije pokretačka sila evolucije, već samo fizička posljedica vječno postojećeg i djelujućeg svjesnog života.

 13.17 Da li postoji i duhovna selekcija ?

Izraz duhovna selekcija ne dolazi od Martinusa. On je pohađao seosku školu samo sedam godina od 1897-1904 i nakon toga nije studirao biologiju. No, ja bih volio uvesti termin duhovna selekcija kao analogiju darvinističkoj prirodnoj selekciji.

Kozmičke analize opisuju kako geni nisu bili odabrani samo na temelju fizičkih okolnosti, već i pomoću svijesti. Duhovna selekcija odabire one gene koji su u skladu ili imaju istu valnu duljinu sa odgovarajućim energijama svijesti. Preživjet će mutirani geni koji odgovaraju jezgrama talenata, dok će oni koji nemaju podršku svijesti nestati iz zalihe gena.

Može se promatrati prirodna selekcija koja je neophodna za evoluciju, dok stvaranje jezgara talenata koje upravljaju mutacijama i genima putem elektromagnetskih sila nije dostupno fizičkom opažanju. Zbog toga je lako zaključiti da evoluciju uzrokuju samo fizički faktori, a da svijest ne igra nikakvu ulogu. Duhovna znanost opisuje svjesni odabir onih gena koji su najbolji za preživljavanje.

13.18 Da li postoje bilo kakvi primjeri duhovne selekcije ?

Veličina mozga je genetski određena i može se pretpostaviti da je vezana za funkciju inteligencije. Znanstvenici su otkrili da se mali broj gena mozga izuzetno brzo promijenio. Gen koji uzrokuje rast mozga, naime ASPM, otkriven je u rujnu 2005. Do te mutacije je došlo prije samo 6 000 godina i od tada se vrlo brzo raširila, možda i pet puta brže nego što je uobičajeno, i otprilike milijardu ljudi imaju koristi od toga što nose taj gen. Znanstvenici pretpostavljaju da se to ubrzano širenje može zahvaliti njegovoj velikoj prednosti u preživljavanju. No, u društvu koje se brine za svoje slabe pojedince, ta prednost u preživljavanju je vrlo mala.

Gledano iz kozmološke perspektive, možemo pretpostaviti da je ubrzano širenje ASPM gena primjer duhovne selekcije koja se dogodila zahvaljujući ubrzanom razvoju ljudske inteligencije. Kada se inteligencija ubrzano razvija zahvaljujući obrazovanju, znanosti i tehnologiji, tada će mutirani geni za dobru inteligenciju biti favorizirani od strane duhovne selekcije i biti će više zastupljeni u ljudskoj genetskoj zalihi. Tada bi se empirijski moglo pokazati da u zalihi gena postoji stečena osobina kao što je veća inteligencija !

Prema tome, Martinusova kozmologija predviđa otkriće budućeg istraživanja : naime da će, zahvaljujući duhovnoj selekciji, oni geni koji odgovaraju stečenim karakteristikama biti uglavnom više zastupljeni u zalihi gena dotične vrste.

Ovdje imamo više nego dašak Lamarkizma !

13.19 Može li inteligencija nastati iz kaosa ?

Martinus nam kaže da jezgre talenata tijela sudbine imaju svoj duplikat u genima. Inteligentna osoba će privući dobre gene za inteligenciju. Međutim, ti geni nisu uzrok inteligencije već samo instrument svijesti.

Matrijalisti kažu da su geni koji su nastali iz slučajnih fizičkih događaja stvorili inteligenciju. Neki čak vjeruju da bi čovječanstvo moglo postati inteligentnije kada bi se žene oplodile spermom superinteligentnih muškaraca. Inteligencija bi se tada proizvela biološkim i kemijskim manipulacijama fizičkih molekula u genetskom materijalu. Gledano iz kozmičke perspektive, to bi sigurno pružilo priliku za inkarnaciju inteligentnim bićima, ali ne bi stvorilo novu inteligenciju. Ono što povećava ljudsku inteligenciju jest školovanje, obrazovanje i učenje. Vidjeli smo veliki napredak u inteligenciji u proteklih 200-300 godina zahvaljujući sveobuhvatnom obrazovanju. Učenje, a ne osjemenjivanje je način da čovječanstvo postigne veću inteligenciju.

Nije li logičnije pretpostaviti da ljudska inteligencija raste vježbanjem inteligencije nego mutacijama i slučajnim događajima? Kako bi inteligencija mogla nastati ako ne procesom vježbanja funkcija inteligencije ? Gledano iz kozmičke perspektive, evolucija se temelji na činjenici da mi napredujemo kroz iskustva. Ne postoje čuda i laka rješenja.

13.20 Može li genije nastati slučajno ?

Gledano iz kozmičke perspektive, najdublji uzrok dobrog mozga je prethodno vježbanje mentalnih funkcija pojedinca. Genijalnost muzičkih čuda od djeteta može se objasniti na temelju prethodno uvježbanih talenata. Da bi se postalo poput Mozarta potrebno je u potpunosti posvetiti muzici nekoliko života !

Martinus : «Kao što smo vidjeli, talenat nije nešto što nekim čudom nastaje iz ‘ničega’, niti se može naslijediti kao urođeni dar. Talenat je ‘C-znanje’ ili vlastiti mentalitet bića naslijeđen iz prošlosti. Vrlo je lako razumjeti i postaje očigledno da se taj mentalitet može prenositi iz jednog života u drugi neovisno od propasti fizičkog organizma kada poznajemo vječnu strukturu ‘Jastva’ i njegove nadsvijesti koji su uzdignuti iznad fizičkog organizma. Tada možemo vidjeti da isto to ‘Jastvo’, zahvaljujući svojem elementu sudbine i jezgrama talenata, može prenositi svoje naviknute funkcije ili ‘C-znanje’ iz jednog fizičkog organizma u drugi i u potpunosti oblikovati taj organizam u skladu sa njegovim urođenim funkcijama ili talentima» (LB3, 739).

13.21 Kako je žirafa dobila svoj dugački vrat ? Kako su ribe postale vodozemci sa nogama ?

Francuski biolog Lamarck vjerovao je da je žirafa dobila svoj dugi vrat pokušavajući doseći visoko lišće na drveću. Danas biolozi objašnjavaju evoluciju žirafinog dugačkog vrata na temelju mutacija i prirodne selekcije, i inzistiraju na tome da se stečene karakteristike ne mogu naslijediti.

No da li je žirafa postupno uvježbavala motoričke funkcije, mišiće, živce i kosti kako bi stvorila dulji vrat ? Da li je postupno uvježbavala veće i snažnije srce koje je bilo potrebno da šalje krv nekoliko metera više u glavu? Naravno, prema Martinusovoj kozmologiji : žirafa je postupno uvježbavala te nove sposobnosti i talente koji su postupno dobili fizički oblik u novom organizmu pomoću oblikujućih polja sile elementa sudbine zajedno sa odgovarajućom duhovnom selekcijom svojih vlastitih mutacija.

Kao što smo objasnili kasnije u 19.4, riba može početi vježbati svoje prsne peraje kao noge. Gledano iz kozmološke perspektive, riba je uvježbavala talenat za korištenje svojih prednjih nogu, što se može smatrati stečenom karakteristikom. Međutim, biologija inzistira na tome da one ne mogu biti naslijeđene. Međutim, koristeći kozmološke termine, te jezgre talenata koje je jedinka razvila mogu, na kasnijem stupnju oblikovanja organizma, stvoriti i odabrati mutacije koje su potrebne za postupnu transformaciju prsnih peraja u prednje noge. Dakle, proizlazeće prednosti u preživljavanju, u najdubljem smislu, nisu rezultat slučajnih mehaničkih promjena u molekulama, već vježbanja i prakse čiji se rezultati u obliku sposobnosti i talenata mogu manifestirati unutar okvira vječne strukture svijesti bića.

Prema biologiji, činjenica da je riba razvila prednje šape isključivo je rezultat slučajnih, beživotnih i mehaničkih promjena u njihovim DNK molekulama, što im je dalo odgovarajuću prednost u preživljavanju. Rezultat njihovog vježbanja i prakse, gledano iz evolucijske perspektive, smatra se potpuno nebitnim, jer, kao što smo već vidjeli, naučene karakteristike ne mogu se naslijediti. U odnosu na to, za genetske se promjene vjeruje da su nastale spontano na temelju slučajnih događaja i tada su proizvele nove vještine – nekim čudom, bez ikakvog vježbanja ili prakse. Dakle, tko onda vjeruje u čudesno stvaranje ? Materijalistički biolozi !

Možda materijalistički biolozi zaključuju da slučajni događaji igraju glavnu ulogu u evoluciji jer ne mogu naći uzrok na materijalnoj razini. No, možemo li nešto nazivati slučajnim samo zato jer mu ne možemo pronaći uzrok – i onda to nazivati znanošću ?

Martinusova teorija evolucije : na najdubljoj razini, prednosti u preživljavanju ne nastaju iz mutacija već iz karakteristika koje su stečene tijekom borbe za preživljavanje i pohranjene su u jezgrama talenata tijela sudbine.

13.22 Lamarkizam i Neo-Lamarkizam

Nije baš sasvim pošteno što je Darwin pokupio skoro svu čast da ga se naziva ocem teorije evolucije. Pedeset godina prije Darwinove knjige o podrijetlu vrsta, naime 1809, Lamark je izdao knjigu Philosophie Zoologiqe koja je predstavljala prvu znanstvenu teoriju evolucije. On je tvrdio da se stečene karakteristike mogu prenositi dalje u evoluciji i njegova teorija je kasnije postala poznata kao Lamarkizam. No, on je bio diskreditiran i gotovo zaboravljen kada je kasnije biološko istraživanje pokazalo da potomstvo ne može naslijediti stečene karakteristike. Nakon toga, kada je 1967 bio otkriven genetski kod i mehanizam sinteze bjelančevina, konačno je dokazano da se stečene karakteristike ne mogu prenijeti na potomstvo. Proces koji se odvija od DNK ka bjelančevini kreće se nedirektnim putem od gena u DNK molekuli ka potpuno sintetiziranoj bjelančevini. Na gene i DNK molekule ne utječe učenje i stvaranje iskustava.

Niti Martinusova teorija evolucije ne dozvoljava prenošenje naučenih karakteristika na potomstvo, tj. na druge jedinke. Međutim, zahvaljujući vječnoj strukturi svijesti, naučene karakteristike mogu se direktno prenijeti na istu jedinku bez obzira na smrt tijela u procesu oplodnje koji prethodi stvaranju novog organizma. Zahvaljujući zakonu privlačenja i odbijanja, jezgre talenata koje su odgovorne za stvaranje organa čine duhovnu selekciju svojih fizičkih kopija u genima tijekom oplodnje. Dakle, jezgre talenata upravljaju mutacijama i odabiru one gene koji trebaju preživjeti. Ove jezgre talenata su potpuno individualne i potpuno su imune na utjecaj drugih bića.

Moderna varijanta Lamarkizma poznata kao Neo-Lamarkizam naglašava važnost faktora okoliša u genetskim promjenama i zadržava pojam o nasljeđivanju stečenih karakteristika. Međutim, mi također možemo redefinirati tu teoriju na temelju Martinusove kozmologije.

Kozmološki Neo-Lamarkizam

Kozmološki Neo-Lamarkizam : Stečene karakteristike jedinke može naslijediti ista ta jedinka putem kasnijeg procesa oplodnje i stvaranja organizma zahvaljujući jezgrama talenata u elementu sudbine, jer one preživljavaju smrt tijela. Zračeće jezgre talenata mogu proizvesti neophodne mutacije i upotrijebiti duhovni proces kako bi odabrale i aktivirale upravo one gene koji oslobađaju novostečene karakteristike.

13.23 Da li postoji zakon očuvanja informacija ?

Neki znanstvenici vjeruju da postojanje zakona o očuvanju energije ukazuje na mogučnost postojanja zakona očuvanja informacija. Gotovo je nevjerojatno da se određene genetičke informacije sadržane u DNK molekulama mogu očuvati milionima pa čak i milijardama godina u fizičkom svijetu gdje je sve izloženo utjecaju vremena u obliku trošenja, propadanja, klimatskim uvjetima, eroziji i ostalim vrstama propadanja. Mi možemo pohraniti informacije na disku, magnetskoj traci, papiru, runskom kamenju, no sve to, poput svih fizičkih stvari, ima ograničeni životni vijek.

Na početku svake nove generacije stanica, dvije međusobno uvijene spiralne vrpce u DNK molekuli dijele se na dvije odvojene vrpce, od kojih svaka predstavlja kopiju originalne vrpce. Kada je u pitanju očuvanje gena, temeljno je pitanje uvijek isto : koji će se geni prenijeti kroz ušicu igle na iduću generaciju ? Gledano iz kozmičke perspektive, stečene karakteristike u obliku jezgara talenata određuju koji će se geni očuvati. Dakle, «Zakon očuvanja informacija» ne temelji se na materijalnim pojavama, već na činjenici da su sve jezgre talenata očuvane u tijelu sudbine živog bića, gdje na njih nimalo ne utjeće propadanje i trošenje u fizičkom svijetu, koliko god je to potrebno.

Zakon očuvanja informacija : Bez obzira na fizičko tijelo, sve informacije o biologiji, sposobnostima i sklonostima jedinke mogu se pohraniti kao jezgre talenata u tijelu sudbine na koje ne mogu utjecati fizičko trošenje i propadanje. Zračeće jezgre talenata koje su odgovorne za stvaranje organa garantiraju očuvanje informacija u odgovarajućim fizičkim genima.

13.24 Što se podrazumijeva pod anti-entropijom ili negentropijom ?

Poznati atomski fizičar Erwin Schrödinger (1887-1961) uveo je pojam negentropije u svojoj knjizi «Što je život?» (Cambridge University Press, 1992). On kaže da se iza života mora nalaziti neka sila ili energija, negativna entropija ili negentropija, za razliku od narušavanja reda, strukture i informacije koje se događa u skladu sa zakonom entropije. Negentropija je anti-entropija ili kontrast entropiji ili neskladu.

Zakon entropije opisuje kako spontani procesi stvaraju povećani stupanj nesklada, tako da energija također gubi nešto od svoje radne sposobnosti (11.4-11.6). Ako se pretpostavi da zakon entropije vrijedi za čitavi svemir, posljedica bi bila da će se entropija u svemiru nastaviti povećavati. S obzirom da će tada svi oblici energije postupno gubiti svoju radnu sposobnost tako što će se pretvoriti u energiju topline, svemir će snaći toplinska smrt. Tada se čitavi svemir može usporediti sa autom na navijanje koji ide sve dok se ne odmota njegova opruga. No, znanost ne može objasniti kako je prije svega svemir uspio naviti svoju oprugu i ne može ponuditi način kako se ona može ponovno naviti. Negentropija se može iskoristiti kao metafora za informaciju i silu koja može ponovno naviti oprugu svemira.

Negentropija

Na temelju Martinusovih analiza, negentropija se može usporediti sa stvaralačkom snagom nadsvijesti sa njenim jezgrama talenata koje imaju informaciju i snagu koji su potrebni za stvaranje složenih organizama u prirodi.

Ta stvaralačka snaga predstavlja oblik energije, naime matičnu energiju, koja se kvalitativno razlikuje od svih ostalih do sada poznatih oblika energije time što je nemanifestirana, tj. to je oblik energije koji se ne može direktno detektirati, već se može opažati samo na temelju svojih kreativnih učinaka (vidi 3.12-3.13).

Negentropija je snaga koja stvara red i strukturu. Ona je istovjetna sa stvaralačkom sposobnošću bića. Ključ za razumijevanje rasta negativne entropije živog bića nalazi se u prirodi matične energije i njenog elementa sudbine.

Martinus : «’Jastvo’ zajedno sa svojim elementom sudbine i njegovim jezgrama talenata predstavlja vodeći ili upravljajući faktor usred oceana materije. Njegova manifestacija i svjesni život isključivo se temelje na njegovoj sposobnosti kontroliranja i korištenja čvrste, tekuće, plinovite i zračeće materije» (LB2, 591).

Negentropije

Definicija negentropije : Prema Martinusu, negentropija je informacija i snaga koja se nalazi u čitavom nizu jezgara talenata koje se nalaze u tijelu sudbine (njegovoj stvaralačkoj sposobnosti) ili X2 živog bića !

  • – – – – – – – –

Što je Martinusova kozmologija u suštini ?

Znanost je pokazala da su sve promjene u fizičkoj materiji podređene zakonima. Martinus pokazuje da također postoje zakoni za um ili za mišljenje. Poznavanje tih univerzalnih mentalnih zakona omogučit će zemaljskom čovječanstvu da zagospodari svojim mentalitetom i da tokom vremena stvori kraljevstvo ljubavi i mira na Zemlji.

* * * *

MARTINUSOVA  KOZMOLOGIJA  JE  VJEČNO  AKTUALNA. OVDJE   JE  ONA USPOSTAVILA  DIJALOG  SA  DARVINOVOM  TEORIJOM  EVOLUCIJE  I  INTELIGENTNIM  DIZAJNOM.

Darwin uzima kao polazišnu točku postupnu evoluciju na temelju prirodne selekcije; Inteligentni dizajn pokušava na čisto znanstveni način pokazati da iza čitavog stvaranja stoji vrhunska inteligencija.  Pored ove dvije teorije, Ole Therkelsen, javni govornik i bivši predavač kemije i biologije, predstavlja treći model koji objašnjava nastanak složenih organizama u prirodi, podrijetlo života i njegov sastav, naime Martinusovu kozmologiju.

Danski duhovni istraživač Martinus (1890-1981) vidio je svemir kao sveobuhvatno živo biće u kojem svi mi živimo i doživljavamo život kroz vječnu evoluciju. Kontrasti kao što su svjetlost i tama, ugodna i neugodna iskustva, dobro i zlo, apsolutno su neophodni za neprekidno obnavljanje svijesti.

Martinusovo učenje uveliko je bilo ignorirano u raspravi o stvaranju tokom proteklih godina. Ono pruža interesantan pogled sa brojnim perspektivama koje potvrđuju i ispravljaju aspekte kako Darvinizma tako i teorije Inteligentnog dizajna. Martinus govori u prilog evolucije koja se zasniva na svijesti i iskustvima samih živih bića i daje uvid u buduću evoluciju čovječanstva prema savršenstvu.

Knjiga odgovara na brojna pitanja o MARTINUSU, DARWINU I  INTELIGENTNOM  DIZAJNU i obraća se svima koji su zainteresirani za evoluciju, bilo iz znanstvene, duhovne ili religiozne perspektive. Ona se također može čitati kao uvod u Martinusovu kozmologiju.

Ole Therkelsen (rođen 1948)

Ole à 11 ans et Martinus à 69 ans en 1959 au Centre Martinus, Klint, DK-4500 Nykøbing Sj., DanemarkSj. FOTO Herdis Therkelsen

Ole Therkelsen, inženjer kemije i biolog, piše iz perspektive diplomiranog kemičara (Dansko Tehničko Sveučilište) i biologa (Sveučilište Kopenhagen) kao i na temelju svoje cjeloživotne posvećenosti Martinusovoj kozmologiji. Od 1980 održao je preko 2 000 predavanja o kozmologiji u petnaest zemalja na šest različitih jezika. Brojna njegova predavanja se mogu čuti na www.oletherkelsen.dk

 

* * * * * * *

AMAZON – Ole Therkelsen

Author Profile

www.amazon.com/author/ole.therkelsen

https://authorcentral.amazon.de/gp/profile

www.amazon.com

www.amazon.de

www.amazon.co.uk

Martinus, Darwin and Intelligent Design. A new Theory of Evolution. Ole Therkelsen writes on the basis of Martinus Cosmology
Martinus, Darwin and Intelligent Design. A new Theory of Evolution by Ole Therkelsen, Denmark. See Martinus Cosmology, Martinus Spiritual Science.

Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn – Nova teorija evolucije

Objašnjenje naslovne strane

Povezano sa njegovom vječnom slikom svijeta, Martinus (1890-1981) je nacrtao niz simbola kod kojih on koristi sedam boja vidljivog spektra kako bi opisao različite oblike energije u svemiru. Religiozno vjerovanje se uglavnom temelji na osjećajima, koje simbolizira žuta boja. Znanost se temelji na energiji inteligencije, koja je simbolizirana zelenom bojom, a Martinusova Duhovna znanost temelji se na intuiciji, koja je simbolizirana plavom bojom.

Nakon stoljeća praznovjerja i vjerovanja, čovječanstvo je sada, zahvaljujući jasnoj svjetlosti inteligencije, stupilo u epohu znanosti i inteligencije. Ali, mi se sada nalazimo na pragu nove epohe intuicije koja će se temeljiti na duhovnoj znanosti. Sve tri teme knjige simbolizirane su tim trima bojama : žutom, zelenom i plavom.

Znanost se temelji na inteligenciji ili procesu razmišljanja odozdo, dok se duhovna znanost temelji na intuiciji ili procesu razmišljanja odozgo, kako to izlaže Martinus.

Čovjek čiji su zreli osjećaji (žuta boja) i razvijena inteligencija (zelena boja) u ravnoteži počinje dobivati pristup intuiciji (plava boja).

Trokut u Martinusovom jeziku simbola predstavlja vječno živo biće.

Objašnjenje naslovne strane Povezano sa njegovom vječnom slikom svijeta, Martinus (1890-1981) je nacrtao niz simbola kod kojih on koristi sedam boja vidljivog spektra kako bi opisao različite oblike energije u svemiru. Religiozno vjerovanje se uglavnom temelji na osjećajima, koje simbolizira žuta boja. Znanost se temelji na energiji inteligencije, koja je simbolizirana zelenom bojom, a Martinusova Duhovna znanost temelji se na intuiciji, koja je simbolizirana plavom bojom. Nakon stoljeća praznovjerja i vjerovanja, čovječanstvo je sada, zahvaljujući jasnoj svjetlosti inteligencije, stupilo u epohu znanosti i inteligencije. Ali, mi se sada nalazimo na pragu nove epohe intuicije koja će se temeljiti na duhovnoj znanosti. Sve tri teme knjige simbolizirane su tim trima bojama : žutom, zelenom i plavom. Znanost se temelji na inteligenciji ili procesu razmišljanja odozdo, dok se duhovna znanost temelji na intuiciji ili procesu razmišljanja odozgo, kako to izlaže Martinus. Čovjek čiji su zreli osjećaji (žuta boja) i razvijena inteligencija (zelena boja) u ravnoteži počinje dobivati pristup intuiciji (plava boja). Trokut u Martinusovom jeziku simbola predstavlja vječno živo biće. www.martinus.dk
Ole Therkelsen: Darwin uzima kao polazišnu točku postupnu evoluciju na temelju prirodne selekcije; Inteligentni dizajn pokušava na čisto znanstveni način pokazati da iza čitavog stvaranja stoji vrhunska inteligencija. Pored ove dvije teorije, Ole Therkelsen, javni govornik i bivši predavač kemije i biologije, predstavlja treći model koji objašnjava nastanak složenih organizama u prirodi, podrijetlo života i njegov sastav, naime Martinusovu kozmologiju.
Danski duhovni istraživač Martinus (1890-1981) vidio je svemir kao sveobuhvatno živo biće u kojem svi mi živimo i doživljavamo život kroz vječnu evoluciju. Kontrasti kao što su svjetlost i tama, ugodna i neugodna iskustva, dobro i zlo, apsolutno su neophodni za neprekidno obnavljanje svijesti. Hrvatski.

Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn

Sadržaj

1. DIO

SVEMIR I SLIKA SVIJETA

  1. Poglavlje Martinus i slika svijeta
  2. Poglavlje Prirodna i duhovna znanost
  3. Poglavlje Trojna struktura svemira
  4. Poglavlje Svemir i živa bića
  5. Poglavlje Principi kozmičkog stvaranja

2. DIO

EVOLUCIJA I SVJESNO STVARANJE

  1. Poglavlje Darvinizam i inteligentni dizajn
  2. Poglavlje Fizički svijet – drvo znanja
  3. Poglavlje Informacija – kaos ili kozmos
  4. Poglavlje Evolucija kao izraz misli i svijesti
  5. Poglavlje Svijest kao proizvod slučaja
  6. Poglavlje Entropija i prikupljanje informacija
  7. Poglavlje Pamćenje i kartoteka života
  8. Poglavlje Vječno prikupljanje informacija
  9. Poglavlje Život unutar života, unutar života, unutar života …
  10. Poglavlje Organi koji su počeli kao strojevi
  11. Poglavlje Zamjena organizama
  12. Poglavlje Naslijeđe i okruženje. Jezgre talenata i ponavljanje
  13. Poglavlje Dizajn u evoluciji
  14. Poglavlje Dizajn u biokemiji
  15. Poglavlje Životni poriv i čežnja u evoluciji
  16. Poglavlje Unutarnji i vanjski faktori u evoluciji

3. DIO

DEFEKTIVNI GENI BOLEST I ZDRAVLJE

 

  1. Poglavlje Bolesti uzrokovane genetičkim faktorima
  2. Poglavlje Vegetarijanstvo, zdravlje i sudbina
  3. Poglavlje Misli, zdravlje i bolesti
  4. Poglavlje Cilj evolucije

Martinus i njegovo životno djelo 

Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn – Nova teorija evolucije

© Ole Therkelsen 2007

Ilustracije © Martinus Institut

SCIENTIA INTUITIVA  –  Publisher

www.scientia-intuitiva.dk

www.martinusshop.dk

Martinus-Instituto, Kopenhago, Danio, Esperanto Sekcio Ole Therkelsen. www.martinus.dk
The Martinus Institute, Mariendalsvej 94-96, DK-2000 Copenhagen F, Denmark. www.martinus.dk

MARTINUS INSTITUT

www.martinus.dk

www.shop.martinus.dk

www.amazon.com/author/martinus

Den filosofiske Martinus i 1934. Martinus Institut. www.oletherkelsen.dk
Martinus 44 år fotograferet i 1934 af Louis Hertz Lyngby. Martinus Institut. www.martinus.dk. På forsiden af “Martinus Erindringer”

čna slika svijeta

Martinus (1890-1981) opisao je u svojim knjigama – koje su sve zajedno poznate kao ”Treći zavjet” – logičnu, sveobuhvatnu sliku svijeta koja pokazuje da sva živa bića predstavljaju dio živog svemira i neprestano se razvijaju prema sve višim oblicima života. Veliki prevrati i krize našeg vremena ukazuju na propast svjetske kulture i na rođenje novog, humanog svjetskog društva.

Duhovna znanost

U svojim analizama Martinus pokazuje kako se naša svijest, psiha i moral razvijaju putem reinkarnacije i karme u skladu sa prirodnim zakonima, koji tijekom vremena dovode do toga da sva iskustva, kako ugodna tako i neugodna budu pojedincu od koristi. Sva Martinusova djela predstavljaju kozmologiju ili duhovnu znanost koja može pružiti čitatelju optimističan pogled na život i inspirirati ga da prakticira toleranciju i ljubav prema bližnjem.

 

Bogen om Martinus, Darwin og intelligent design kan købes på www.martinusshop.dk
“Martinus, Darwin og intelligent design – En ny evolutionsteori” af Ole Therkelsen. www.oletherkelsen.dk

Originalni danski naslov :

Martinus, Darwin og intelligent design – En ny evolutionsteori

Prvo izdanje, prvi tisak 2007. Ole Therkelsen

Sva prava zadržana

© Martinus Institut

www.martinus.dk

www.oletherkelsen.dk

Preveo sa danskog na engleski : Richard Michell

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden

With the best wishes from

Ole Therkelsen

Verfasser zum Buch "Martinus und die neue Weltmoral"
Ole Therkelsen (geboren 1948), Chemieingenieur und Biologe, schreibt auf der Basis seines lebenslangen Engagements für die Martinus Kosmologie. Er hat in fünfzehn Ländern in sechs unterschiedlichen Sprachen über 2.000 Vorträge über die Kosmologie gehalten. Viele dieser Vorträge können auf www.oletherkelsen.dk gehört werden

OLE THERKELSEN  BLOG

www.oletherkelsen.dk

www.facebook.com/Martinus.Esperanto.Ole.Therkelsen

www.facebook.com/Martinus.English.Ole.Therkelsen

OLE THERKELSEN  YOUTUBE KANAL

https://www.youtube.com/channel/UCXid-LNLoeml_bcqt67E2aw