4. POGLAVLJE
Svemir i živa bića
4.1 Zašto postoji život u svemiru ?
Pobornici inteligentnog dizajna vjeruju da su opovrgnuli Darvinizam i zaključuju da mora postojati inteligentni uzrok stvaranja složenih organizama. No, tu ta teorija završava. Ona dalje ne objašnjava kako su organizmi uopće nastali. Kreacionisti jednostavno ukazuju na Boga kao stvoritelja svih organizama u prirodi.
Prirodna znanost može samo ukazivati na slučaj kao podrijetlo života i u potpunosti isključuje bilo kakvu mogućnost nekog inteligentnog uzroka. Život je morao imati početak i što je drugo osim slučaja moglo postojati prije nastanka života ?
U odnosu na to, Martinus tvrdi da život nikada nije nastao, već je vječno postojeća pojava. Život je vječan. Gledano iz kozmičke perspektive, čitavi svemir je vječno postojeće živo biće. Kao što se stanice zamjenjuju u našem vlastitom organizmu tako što se rađaju, žive i umiru, svemir se također sastoji od zamjenjivih stanica kao što su ljudi, planete, zvijezde i galaktike, čiji fizički organizmi se također rađaju, žive i umiru. Činjenica da se neka stanica rađa, živi i umire nije nikakav dokaz da je život imao početak. To što je naš sunčev sustav nastao prije 4,6 milijardi godina kao fizički lokalitet u svemiru, i da se fizički život pojavio na Zemlji prije 3,4 milijarde godina nije nikakav dokaz da je život bio stvoren i da je imao početak.
4.2 Da li Veliki prasak predstavlja početak svemira ?
Znanost je u neprestanom razvoju i rezultati istraživanja koji se zasnivaju samo na mjerama ne mogu biti potpuno pouzdani, i to zato jer Heisenbergov princip nesigurnosti pokazuje da postoji ograničenje tome koliko mjere mogu biti precizne. Onaj koji mjeri ne može nešto izmjeriti, a da pri tome ne utječe na sustav koji treba biti izmjeren. Međutim, istraživanje postaje pouzdanije kada ono može biti potkrijepljeno teorijom ili matematičkim modelom koji objašnjava veće cjeline.
Teoretska fizika nije potpuno sigurna da li je Veliki prasak bio jedinstveni događaj. No, teorija superstruna smatra da Veliki prasak nije nužno predstavljao početak svemira (vidi 3.4). Taj matematički model, poput brojčanog sustava, nema ni početak ni kraj, i time otvara mogučnost da se Veliki prasak mogao dešavati u određenim intervalima na određenim lokacijama. Prema tome, gledano iz teoretske perspektive, Veliki prasak ne mora predstavljati početak svemira, koji isto tako može biti vječan. Zanimljivo je primjetiti da kako prirodna znanost postaje sve više i više teoretska, ona se približava intuitivnim rezultatima duhovne znanosti kada su u pitanju vječnost i beskonačnost. Martinus predviđa da će se tokom vremena istraživanje materije koje se zasniva na inteligenciji i intuitivno duhovno istraživanje ujediniti u jednu znanost.
4.3 Kako su svemir ili Bog postali živi ?
Koliko je nanosekundi ili miliona godina prošlo nakon Velikog praska prije pojave života u svemiru ? Kako su život i svijest mogli nastati iz nečeg beživotnog ? Jednako je nemoguće objasniti kako nešto beživotno može postati živo kao i objasniti kako energija može nastati iz ničega.
Međutim, moramo se diviti astronomima i astrofizičarima na njihovoj sposobnosti postavljanja modela kako bi objasnili svoja napredna opažanja brzine kojom se galaktike udaljavaju od nas, tamnu materiju, crne rupe, eksplozije gama zraka, itd. No, činjenica da možemo ispravno promatrati brzine galaktika i opisati nuklearne reakcije u zvijezdama nije dokaz da je život imao početak i da je nastao kao rezultat neke eksplozije ili nekog drugog slučajnog događaja. Martinus kaže da je Veliki prasak mogao biti neka lokalna eksplozija, ali ni na koji način uzrok ili podrijetlo živog svemira ili pojave svijesti.
Samo zato jer se galaktike na malenom području (gledano iz kozmičke perspektive), koje ljudi mogu promatrati, međusobno udaljavaju nije dokaz da se galaktike u čitavom svemiru koji se nalazi izvan ljudskog horizonta opažanja kreću na isti način. Mikrobiće u našim plućima također bi moglo primjetiti da se sve galaktike međusobno udaljavaju kako se pluća šire kada mi udišemo. Netko može pucati iz topa i nakon toga napraviti lokalnu analizu kako bi opisao brzinu leta projektila nakon eksplozije. Međutim, gledano iz kozmičke perspektive, beživotna lokalna eksplozija ne može dovesti do nastanka svijesti, iako su opažanja lokalnih brzina potpuno ispravna.
4.4 Kako Martinus opisuje živi svemir ?
Martinus ima kozmičku definiciju Boga. U svojem najkraćem obliku ona se može izraziti ovako : Bog je sve. Sve je Bog.
Dakle, Bog je zbroj svega što postoji. Čitavi beskonačni i vječni svemir, zbroj svih živih bića, po sebi je zapravo jedno živo biće. Svemir nije samo sveukupnost, već i jedinstvo. Martinusov koncept može se nazvati i monoteističkim i panteističkim. Postoji samo jedan Bog, a priroda je izraz Božjeg bića.
Svaki pojedini mikro-organizam i biljka, svaka životinja i čovjek je živa jedinica u organizmu svemira. Ta definicija ukazuje na to da Bog postoji i živi, i da se manifestira u obliku životnog iskustva živih bića
Kada govorimo o inteligentnom dizajnu u prirodi, mnogi ljudi teško mogu zamisliti da bi u svemiru mogla postojati inteligencija. No, međutim tu postoje stanice, organi, ljudska bića i planete sa inteligencijom. Nije li inteligencija planeta Zemlje dokaz da postoji barem jedan organ inteligencije u univerzalnom biću ? Ako pretpostavimo da ljudska bića predstavljaju mozak Zemlje, na našem planetu trenutno postoji preko 6 milijardi stanica mozga. Čovjekov organ inteligencije, mozak, sastoji se od oko 100 milijardi inteligentnih stanica mozga. Zašto se taj princip organa inteligencije ne bi nastavio kako u mikrokozmosu tako i u makrokozmosu ?
Bog se samo može manifestirati kroz postojeća živa bića, i zbog toga nije samo duhovno već i fizičko biće. Čitavi fizički svijet je dakle Božji fizički organizam. Svaki puta kada komuniciramo sa nekim živim bićem, mi komuniciramo sa Bogom ili sveukupnim bićem. Ne postoji ništa osim Boga, koji je istovjetan sa živim, beskonačnim svemirom. Sve što mi ljudi možemo opaziti je dio Boga. Mnogi ljudi poriću postojanje Boga i tvrde da nikada nisu vidjeli ili čuli Boga. Međutim, ne postoji apsolutno ništa drugo što se može vidjeti, čuti ili doživjeti.
Bila jednom jedna vrlo pametna riba, mudra riba u velikom oceanu. Jednoga dana ona je trebala održati pred drugim ribama predavanje o nečemu što je za njih bilo potpuno novo. «Moji dragi prijatelji, danas ću govoriti o nečemu što se naziva voda. Pokušajte razumjeti da smo svi mi začeti i rođeni u vodi, mi živimo naš čitavi život u vodi i jednoga dana ćemo umrijeti u vodi.» No, jedna druga riba se umiješala i protestirala : «Ja u to ne vjerujem. Ja nikada nisam vidjela nešto takvo kao što je voda !»
4.5 Objašnjenje simbola «Sposobnost opažanja živog bića»
Martinus ističe : «Sva se živa bića javljaju u međusobno kontrastnom odnosu koji nazivamo evolucija. Ta evolucija se javlja kao uzlazna skala različitih stupnjeva od prividno nižih ka višim oblicima doživljavanja života. Stoga se svako živo biće nalazi na ovom ili onom stupnju duž te skale. Za svaku jedinku taj stupanj predstavlja centar njegovog opažanja ili doživljavanja bića i odnosa na drugim stupnjevima. To zapravo znači da taj stupanj postaje neka vrsta «čvrste točke» ili «uporišta» koja djeluje kao kontrast u odnosu na koji se procjenjuju bića i odnosi na ostalim stupnjevima, procjenjuje njihov karakter i o kojem ovisi njegovo razumijevanje i tumačenje.
Figura 5 : Sposobnost opažanja živog bića
Doživljavanje samoga sebe i svojeg vlastitog postojanja nalazi se točno na vrhuncu stupnja na kojem se on nalazi. To doživljavanje za uzvrat postaje fokus njegovog opažanja. Njegovo doživljavanje postojanja drugih bića ne može se odvijati u tom «fokusu», već će se odmah pojaviti izvan njega. Zbog toga njegovo doživljavanje nekog drugog bića ne može biti jednako jasno kao njegovo doživljavanje samoga sebe. I čim se dalje od tog fokusa nalazi stupanj drugog bića, manje će jasne i sa manje detalja biti životne okolnosti i pojava tog bića za izvor tog fokusa opažanja. Dakle, svako živo biće nalazi se u određenom perspektivnom odnosu prema svojim bližnjima, ne samo fizički, već i u duhovnom smislu.
S obzirom da naše vlastite sposobnosti i sveukupna iskustva predstavljaju uobičajeni izvor svjetlosti našeg fokusa opažanja, sve što se nalazi unutar naročitog područja tog fokusa biti će najsnažnije osvjetljeno jer naš plamen života opada u intenzitetu čim se dalje nešto nalazi izvan centra našeg fokusa. Sve što se nalazi izvan našeg vlastitog života biti će manje ili više udaljeno od tog fokusa i izgledat će nam u skladu sa time manje ili više nejasno i nepoznato. I čim se dalje nešto nalazi od tog fokusa, tim nejasnije će to biti, da bi na kraju postalo nevidljivo.
Dakle, najjasnija i najintenzivnija svjetlost unutar tog područja opažanja jest naš vlastiti život i manifestacija. To je označeno snažnom zrakom svjetlosti koja zrači od određenog stupnja na stepenicama na desnoj strani koje simboliziraju evolucijske stepenice.
Trokut od kojeg zraka polazi predstavlja živo biće. Zraka predstavlja sveukupno opažanje tog živog bića. Predmet tog opažanja je svemir. On je na simbolu prikazan u obliku nadolje postavljene stožaste figure na lijevoj strani. Dakle, jedinka najjasnije opaža onaj dio svemira koji se sastoji od njenog vlastitog života i manifestacije, onaj dio na kojem ona stvara ili se javlja.
Mjesto na evolucijskim stepenicama kojem ta jedinka pripada naziva se «međukozmos», koji je na simbolu prikazan u obliku područja koje se nalazi na vrhuncu zrake svjetlosti. Izvan te zrake svjetlosti svemir se nastavlja naviše ka sve većim dimenzijama i naniže ka sve manjim dimenzijama. Ova dva nastavka se zasnivaju na određenim perspektivnim odnosima, kao što je već spomenuto u knjizi. Oni se označavaju kao «bliski kozmos» i «daleki kozmos». U odnosu na naš vlastiti stupanj evolucije koji se temelji na istom perspektivnom odnosu, stanovnici ta dva područja predstavljaju makro i mikro jedinke, odgovarajuća gigantska i minijaturna bića (Sahranjivanje, 89).»
4.6 Da li je Martinusova slika svijeta holografska ?
Sveukupnost holograma odražava se u svakom njegovom dijelu. Princip životnih jedinica ukazuje na to da je svako živo biće sastavljeno po istom modelu kao i živi svemir. I svemir i svako živo biće sastavljeni su od živih bića koja su također sastavljena od živih bića i tako dalje u beskonačnost. Sva su živa bića također vječna i njihova struktura neminovno ima ista tri aspekta : X1 = «Jastvo», X2 = stvaralačka i doživljavajuća snaga i X3 = stvoreni rezultat.
Stare izreke : «Kako gore, tako i dolje» i «Upoznaj samoga sebe i upoznat ćeš čitavi svijet» ovdje se javljaju kao kozmičke istine. Suština holograma sastoji se u tome da je svaki pojedini dio poput cjeline. Prema tome, Martinusovo djelo se može nazvati holografska slika svijeta.
4.7 Da li je princip životnih jedinica nešto više od fantazije ?
Princip životnih jedinica može se dokazati ako krenemo od poznatog ka nepoznatom. Činjenice o principu životnih jedinica mogu se opaziti i promatrati unutar poznatih aspekata bliskog horizonta. Životinjsko biće ne bi moglo živjeti i funkcionirati ukoliko bi bilo izgrađeno od kamena ili beživotne materije. Ono može biti živo samo ako je izgrađeno od živih organa, koji su izgrađeni od živih stanica, koje su izgrađene od živih molekula, itd. No, ovdje čovjekova sposobnost opažanja postaje toliko ograničena da prestaje prepoznavati biokemijske molekule kao živa bića, a stvari ne postaju ništa bolje kako se krećemo nadolje prema razini atoma i elektrona ili još niže u mikrokozmos.
Princip životnih jedinica © Martinus Institut
Ovaj Martinusov simbol pokazuje da je čitavi svemir živi organizam koji se sastoji od živih bića unutar živih bića. Živo biće ima tri aspekta, naime X1, X2 i X3. Trokut simbolizira X1, «Jastvo» ili «stvaratelja». Veliko bijelo polje u centru simbolizira X2, nadsvijest ili «stvaralačku sposobnost», a vanjski rub predstavlja X3, organizam ili «stvorene stvari». Ponavljanje simbola u sve manjim formatima pokazuje da se živa bića nalaze jedna u drugima. Naše tijelo se sastoji od organa, koji se sastoje od stanica, koje su izgrađene od još manjih mikrobića, i tako dalje u beskonačnost mikrokozmosa. Na isti način, ljudi su mikrobića u organizmu planeta Zemlje, koja je stanica u sunčevom sustavu, koji je stanica u galaktici i tako dalje u beskonačnost makrokozmosa.
Vidi također objašnjenje Simbola br. 7 u Vječnoj slici svijeta 1.
Figura broj 6: Princip životnih jedinica
Živi planet mora imati svoj životni prostor u živom sunčevom sustavu kako bi održavao svoju biosferu koja može postojati samo zahvaljujući fotosintezi biljaka putem svjetlosti ili solarne materije koju on dobiva od svojeg makrobića. Sunčev sustav ima svoj životni prostor u galaktici, koja ima svoj životni prostor u jatu galaktika, itd. No, ovdje daleko u makrokozmosu ljudska sposobnost opažanja postaje nejasna i zamagljena, kao što je to bio slučaj daleko dolje u elektronskim oblacima mikrokozmosa. Dakle, unutar našeg vlastitog područja opažanja mi vrlo jasno možemo vidjeti taj jednostavni princip da je život izgrađen od života, koji je izgrađen od života, i tako dalje u beskonačnost.
4.8 Može li se za strukturu Boga postaviti matematički model ?
Krajnja posljedica principa životnih jedinica jest ta da čitavi svemir također mora biti živo biće. Svaki čovjek je, ni manje ni više nego poput Boga, izgrađen od živih bića, koja su izgrađena od živih bića, itd., poput ruskih lutaka ili kineskih kutija. Princip je isti. Zbog tog holografskog principa za čovjeka se može reći da je stvoren na Božju sliku i priliku. Martinus je to dalje analizirao kao zaključak broj 9 u rješenju misterija života (LB 3, 699-700, VSS 3, 32.11).
Bog, koji je istovjetan sa beskonačnim svemirom, jest jedino biće koje ne živi u još većem biću. Ali inače nema makrobića koje je toliko veliko da ne živi u još većem makrobiću. I ne postoji mikrobiće koje je toliko malo da nije izgrađeno od još manjih mikrobića. Nema broja koji je toliko velik da ne postoji veći, i nema broja koji je toliko mali da ne postoji manji. Martinus koristi čitavi beskonačni brojčani sustav kao matematički model za izgradnju čitavog svemira (LB 3, 1011-1051).
Svaki puta kada idemo za jednu razinu više kod životnih jedinica, na primjer od stanice prema organu, od organa prema organizmu ili od planeta ka sunčevom sustavu, to odgovara podizanju brojčanog sustava za faktor 10, tj. od desetica ka stoticama ili od stotica ka tisućicama. Tisućice se sastoje od stotica kao što se organizam sastoji od organa. Stotice se sastoje od desetica kao što se organ sastoji od stanica, itd. Znanost ne može koristiti opažajni put kako bi došla do supermikrokozmosa ili supermakrokozmosa, i samo teoretskim putem može doći do tih područja.Teorije i modeli o nepoznatom mogu se oblikovati iz onoga što je već poznato i dokazano.
Beskonačni svemir ili Bog je poput zbroja čitavog beskonačnog brojčanog sustava. Niti jedan broj ili niti jedno živo biće ne postoji izvan Boga. Apsolutno sve je uključeno.
Bog se razlikuje od drugih živih bića time što nema ograničenu veličinu i bilo kakva vanjska iskustva. Bog obuhvaća sve evolucijske stupnjeve, ali u svojoj sveukupnosti ne predstavlja niti jedan evolucijski stupanj. Sva carstva kao i sve energije su neprestano prisutni u njemu.
Može postojati samo jedno živo biće koje uključuje sve što postoji. To sveukupno biće dakle nema vanjskog doživljavanja života. Ne postoji ništa izvan njega. Prema tome, živi svemir ima samo unutarnje doživljavanje života koje se odvija kroz životna iskustva svih pojedinih živih bića.
Dakle, živi svemir se razlikuje od svih ostalih živih bića po tome što nema ograničenu veličinu i što nema nikakva vanjska iskustva. No, trojna struktura i princip životnih jedinica vrijede za sva živa bića.
* * * * * *
Što je Martinusova kozmologija u suštini ?
Znanost je pokazala da su sve promjene u fizičkoj materiji podređene zakonima. Martinus pokazuje da također postoje zakoni za um ili za mišljenje. Poznavanje tih univerzalnih mentalnih zakona omogučit će zemaljskom čovječanstvu da zagospodari svojim mentalitetom i da tokom vremena stvori kraljevstvo ljubavi i mira na Zemlji.
* * * *
MARTINUSOVA KOZMOLOGIJA
MARTINUSOVA KOZMOLOGIJA JE VJEČNO AKTUALNA. OVDJE JE ONA USPOSTAVILA DIJALOG SA DARVINOVOM TEORIJOM EVOLUCIJE I INTELIGENTNIM DIZAJNOM.
Darwin uzima kao polazišnu točku postupnu evoluciju na temelju prirodne selekcije; Inteligentni dizajn pokušava na čisto znanstveni način pokazati da iza čitavog stvaranja stoji vrhunska inteligencija. Pored ove dvije teorije, Ole Therkelsen, javni govornik i bivši predavač kemije i biologije, predstavlja treći model koji objašnjava nastanak složenih organizama u prirodi, podrijetlo života i njegov sastav, naime Martinusovu kozmologiju.
Danski duhovni istraživač Martinus (1890-1981) vidio je svemir kao sveobuhvatno živo biće u kojem svi mi živimo i doživljavamo život kroz vječnu evoluciju. Kontrasti kao što su svjetlost i tama, ugodna i neugodna iskustva, dobro i zlo, apsolutno su neophodni za neprekidno obnavljanje svijesti.
Martinusovo učenje uveliko je bilo ignorirano u raspravi o stvaranju tokom proteklih godina. Ono pruža interesantan pogled sa brojnim perspektivama koje potvrđuju i ispravljaju aspekte kako Darvinizma tako i teorije Inteligentnog dizajna. Martinus govori u prilog evolucije koja se zasniva na svijesti i iskustvima samih živih bića i daje uvid u buduću evoluciju čovječanstva prema savršenstvu.
Knjiga odgovara na brojna pitanja o MARTINUSU, DARWINU I INTELIGENTNOM DIZAJNU i obraća se svima koji su zainteresirani za evoluciju, bilo iz znanstvene, duhovne ili religiozne perspektive. Ona se također može čitati kao uvod u Martinusovu kozmologiju.
Ole Therkelsen (rođen 1948)
Ole Therkelsen, inženjer kemije i biolog, piše iz perspektive diplomiranog kemičara (Dansko Tehničko Sveučilište) i biologa (Sveučilište Kopenhagen) kao i na temelju svoje cjeloživotne posvećenosti Martinusovoj kozmologiji. Od 1980 održao je preko 2 000 predavanja o kozmologiji u petnaest zemalja na šest različitih jezika. Brojna njegova predavanja se mogu čuti na www.oletherkelsen.dk
* * * * * * *
AMAZON – Ole Therkelsen
Author Profile
www.amazon.com/author/ole.therkelsen
https://authorcentral.amazon.de/gp/profile
Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn – Nova teorija evolucije
Objašnjenje naslovne strane
Povezano sa njegovom vječnom slikom svijeta, Martinus (1890-1981) je nacrtao niz simbola kod kojih on koristi sedam boja vidljivog spektra kako bi opisao različite oblike energije u svemiru. Religiozno vjerovanje se uglavnom temelji na osjećajima, koje simbolizira žuta boja. Znanost se temelji na energiji inteligencije, koja je simbolizirana zelenom bojom, a Martinusova Duhovna znanost temelji se na intuiciji, koja je simbolizirana plavom bojom.
Nakon stoljeća praznovjerja i vjerovanja, čovječanstvo je sada, zahvaljujući jasnoj svjetlosti inteligencije, stupilo u epohu znanosti i inteligencije. Ali, mi se sada nalazimo na pragu nove epohe intuicije koja će se temeljiti na duhovnoj znanosti. Sve tri teme knjige simbolizirane su tim trima bojama : žutom, zelenom i plavom.
Znanost se temelji na inteligenciji ili procesu razmišljanja odozdo, dok se duhovna znanost temelji na intuiciji ili procesu razmišljanja odozgo, kako to izlaže Martinus.
Čovjek čiji su zreli osjećaji (žuta boja) i razvijena inteligencija (zelena boja) u ravnoteži počinje dobivati pristup intuiciji (plava boja).
Trokut u Martinusovom jeziku simbola predstavlja vječno živo biće.
Danski duhovni istraživač Martinus (1890-1981) vidio je svemir kao sveobuhvatno živo biće u kojem svi mi živimo i doživljavamo život kroz vječnu evoluciju. Kontrasti kao što su svjetlost i tama, ugodna i neugodna iskustva, dobro i zlo, apsolutno su neophodni za neprekidno obnavljanje svijesti. Hrvatski.
Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn
Sadržaj
1. DIO
SVEMIR I SLIKA SVIJETA
- Poglavlje Martinus i slika svijeta
- Poglavlje Prirodna i duhovna znanost
- Poglavlje Trojna struktura svemira
- Poglavlje Svemir i živa bića
- Poglavlje Principi kozmičkog stvaranja
2. DIO
EVOLUCIJA I SVJESNO STVARANJE
- Poglavlje Darvinizam i inteligentni dizajn
- Poglavlje Fizički svijet – drvo znanja
- Poglavlje Informacija – kaos ili kozmos
- Poglavlje Evolucija kao izraz misli i svijesti
- Poglavlje Svijest kao proizvod slučaja
- Poglavlje Entropija i prikupljanje informacija
- Poglavlje Pamćenje i kartoteka života
- Poglavlje Vječno prikupljanje informacija
- Poglavlje Život unutar života, unutar života, unutar života …
- Poglavlje Organi koji su počeli kao strojevi
- Poglavlje Zamjena organizama
- Poglavlje Naslijeđe i okruženje. Jezgre talenata i ponavljanje
- Poglavlje Dizajn u evoluciji
- Poglavlje Dizajn u biokemiji
- Poglavlje Životni poriv i čežnja u evoluciji
- Poglavlje Unutarnji i vanjski faktori u evoluciji
3. DIO
DEFEKTIVNI GENI BOLEST I ZDRAVLJE
- Poglavlje Bolesti uzrokovane genetičkim faktorima
- Poglavlje Vegetarijanstvo, zdravlje i sudbina
- Poglavlje Misli, zdravlje i bolesti
- Poglavlje Cilj evolucije
Martinus i njegovo životno djelo
Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn – Nova teorija evolucije
© Ole Therkelsen 2007
Ilustracije © Martinus Institut
SCIENTIA INTUITIVA – Publisher
MARTINUS INSTITUT
www.amazon.com/author/martinus
čna slika svijeta
Martinus (1890-1981) opisao je u svojim knjigama – koje su sve zajedno poznate kao ”Treći zavjet” – logičnu, sveobuhvatnu sliku svijeta koja pokazuje da sva živa bića predstavljaju dio živog svemira i neprestano se razvijaju prema sve višim oblicima života. Veliki prevrati i krize našeg vremena ukazuju na propast svjetske kulture i na rođenje novog, humanog svjetskog društva.
Duhovna znanostU svojim analizama Martinus pokazuje kako se naša svijest, psiha i moral razvijaju putem reinkarnacije i karme u skladu sa prirodnim zakonima, koji tijekom vremena dovode do toga da sva iskustva, kako ugodna tako i neugodna budu pojedincu od koristi. Sva Martinusova djela predstavljaju kozmologiju ili duhovnu znanost koja može pružiti čitatelju optimističan pogled na život i inspirirati ga da prakticira toleranciju i ljubav prema bližnjem. |
Originalni danski naslov :
Martinus, Darwin og intelligent design – En ny evolutionsteori
Prvo izdanje, prvi tisak 2007. Ole Therkelsen
Sva prava zadržana
© Martinus Institut
Preveo sa danskog na engleski : Richard Michell
Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden
With the best wishes from
Ole Therkelsen
OLE THERKELSEN BLOG
www.facebook.com/Martinus.Esperanto.Ole.Therkelsen
www.facebook.com/Martinus.English.Ole.Therkelsen
OLE THERKELSEN YOUTUBE KANAL
https://www.youtube.com/channel/UCXid-LNLoeml_bcqt67E2aw