3. POGLAVLJE: Trojna struktura svemira

3. POGLAVLJE:

Trojna struktura svemira

Darvinizam i inteligentni dizajn biti će obrađeni u 6. Poglavlju. Prije toga, ovo poglavlje nas uvodi u Martinusov opis strukture živog bića na temelju trojnog principa (3. Poglavlje) i principa životnih jedinica (4. Poglavlje). Kako bi objasnio evoluciju, Martinus počinje sa vječno postojećim principima (5. Poglavlje).

Martinus ved sit lille stråtækte hus, hvor der på gavlen står "Salue", "Salve" = vær hilset. www.oletherkelsen.dk
Filosofisk Martinus ved gavlen af det lille stråtækte ved Villa Rosenberg i Klint. www.martinus.dk

3.1  Koja je svrha Martinusove slike svijeta ?

Darvinizam je izraz za materijalističko razumijevanje života i prirode. Materijalizam je danas postao prevladavajuća filozofija na Zapadu, i u ogromnoj mjeri je potaknuo razvoj inteligencije. Međutim, istovremeno je doveo do znatnog opadanja duhovnog pogleda na život. Za brojne ljude materijalizam je danas postao nova religija.

Teorija inteligentnog dizajna stupila je u javnost kao protuteža materijalističkom pogledu na svijet. Ona pokušava dokazati, na znanstveni način, da se božanska stvaralačka snaga ili inteligentni uzrok nalazi iza nastanka kompleksnih organizama u prirodi.

 Martinus je stvorio novu sliku svijeta kako bi pružio logično i znanstveno objašnjenje zašto ima smisla biti dobar i ispunjen ljubavlju. Iako se zapovijed da ljubimo jedni druge nalazi u suštini svih humanih svjetskih religija, ona je predstavljena u obliku religioznih dogmi i učenja. Međutim, moderni čovjek ima potrebu za životnim objašnjenjima koja imaju sigurnu logičnu i intelektualnu osnovu. Svrha Martinusove slike svijeta jest doprinos stvaranju nove svjetske kulture.

Iako očigledno pred sobom imamo tri vrste ideja i pogleda na život, Martinus nam govori da svaki puta kada je naše razumijevanje životnih realiteta pogrešno, mi ćemo neizbježno doći u sukob i nesklad sa životom. A sam život će automatski ispraviti sve zablude. Svaki nesklad, nesreća, patnja, depresija i bolest su posljedica nedovoljnog poznavanja životnih realiteta. Dakle, svatko tko vjeruje da je vruća kuhinjska ringa hladna sigurno će se opeći. Materijalist može vjerovati da je smrtan i da ima samo jedan život : on, dakle, vjeruje u smrt i u materiju. Ali takvo shvaćanje može dovesti do sukoba na brojnim životnim područjima. Općenito, vjerovanje u smrt i materiju može stvoriti snažan strah i zabrinutost zbog smrti i uglavnom dovodi do velikih razočarenja i nezadovoljstva životom.

Kako bi postigli unutarnju harmoniju, moramo se naučiti živjeti u harmoniji sa vanjskim svijetom u obliku živog svemira. Harmonija, zdravlje i mir na Zemlji mogu se postići samo pomoću slike svijeta koja izražava univerzalne principe i zakone života. Do stvaranja međunarodnog svjetskog carstva i trajnog mira na Zemlji neće doći samo kroz razvoj materijalističke znanosti; također je potrebno stvaranje znanosti o ljudskom ponašanju. Martinus piše : «Sve dok ljudima nedostaje znanost o ponašanju, njihov društveni život ne može postati savršen i ne može izbjeći mentalne kratke spojeve koje nazivamo mržnja, ljutnja i ogorčenost, a koji zauzvrat dovode do rata svih protiv svih. Danas, u najgorem slučaju ljudi ne znaju za bolji način obrane ili zaštite od tih mentalnih kratkih spojeva od upotrebe svojeg fizičkog znanja i vještina za stvaranje nasilja i kapaciteta za uništavanje i ubijanje koji bi u idealnom slučaju trebali nadmašiti kapacitet njihovih protivnika ili «neprijatelja». (…) Dakle, ukidanje rata i neprijateljstva između ljudi nije pitanje materijalnog znanja ili fizičke znanosti, već je to pitanje znanosti o ponašanju. A ponašanje se za uzvrat temelji na mislima, željama i volji, koji su zapravo mentalne materije koje su nedostupne fizičkom mjerenju. Ali iako se te sile ili materije ne mogu fizički mjeriti, one ipak mogu, poput fizičkih sila ili materija, biti smrtonosne ili potpuno konstruktivne. U zadnjem slučaju, one će stvoriti svjetlost, sreću i radost (Malena knjiga broj 24, Stvaranje kulture, 35. poglavlje).

3.2  Koliko je sveobuhvatna Martinusova slika svijeta ?

Martinus nam kaže da postoji šest osnovnih energija koje se mogu kombinirati na različite načine, a tu je i sedma, matična energija, koja se nalazi iza kombinacija ostalih šest osnovnih energija. S obzirom da svaka od ovih šest osnovnih energija ima svoju kulminaciju, ona u kombinaciji sa ostalih pet energija oblikuje carstvo koje karakterizira naročita priroda i vibracija te kulminirajuće energije. Rezultat toga su šest različitih razina postojanja kao osnova za šest temeljnih oblika doživljavanja života. Niz tih osnovnih energija odgovara, zahvaljujući njihovom stupnju vibracija, duginim bojama  koje Martinus koristi u svojim simbolima. On nam u LB 1, 254-261 daje kratak pregled tih razina postojanja i osnovnih energija :

 

Energija                       Carstvo                                        Boja

—————————————————————————-

Instinkt                      Biljno carstvo                               Crvena

Teža                           Životinjsko carstvo                     Narančasta

Osjećaji                      Carstvo pravog čovjeka              Žuta

Inteligencija              Carstvo mudrosti                        Zelena

Intuicija                     Božanski svijet                             Plava

Pamćenje                   Carstvo blaženstva                     Indigo

Matična energija       Plan vječnosti                              Ljubičasta

 

Ova tablica je vrlo sažeta i ovdje je dana samo radi kratke orijentacije.Detaljnije objašnjenje može se pronaći u Martinusovom obrađivanju «kozmičke kemije» u Livets bog 2.

 

1 = Biljno carstvo                            4 = Carstvo mudrosti

2 = Životinjsko carstvo                  5 = Božanski svijet

3 = Carstvo pravog čovjeka          6 = Carstvo blaženstva

Figura 2 :  Spiralni ciklus sa šest razina postojanja

 

3.3  Koje od razina postojanja su fizičke, a koje duhovne ?

Fizički dio svijeta sastoji se od mineralnog carstva, biljnog carstva, životinjskog carstva i prvog dijela carstva pravog čovjeka. Duhovni ili svijet zračenja sastoji se od drugog dijela carstva pravog čovjeka, carstva mudrosti, božanskog svijeta i carstva blaženstva. Posljednji dio carstva blaženstva je ono što poznajemo kao mineralno carstvo.

Šest razina postojanja izgrađene su od različitih kombinacija osnovnih energija i imaju vječno postojanje. Sve energije se koriste čitavo vrijeme i sve razine postojanja su neprestano nastanjene živim bićima. Svako pojedino živo biće nalazi se u neprestanoj evoluciji na svojem vječnom kozmičkom putovanju kroz carstva svemira.

Šest carstava – biljno carstvo, životinjsko carstvo, carstvo pravog čovjeka, carstvo mudrosti, božanski svijet i carstvo blaženstva – sačinjavaju jednu cjelinu koju Martinus naziva evolucijska spirala ili spiralni ciklus (LB 1, 34, VSS 1, 14 poglavlje).

Tokom takvog spiralnog ciklusa, svaka od šest osnovnih energija imat će latentan stupanj, dva uzlazna stupnja sve do kulminacije, nakon čega slijede dva opadajuća stupnja na putu ka novom latentnom stupnju, itd. ka novom spiralnom ciklusu. Ova simetrija u stvaranju kontrasta daje Martinusovoj slici svijeta određeni matematički karakter. Vidi «Kombinaciju osnovnih energija», simbol br. 2 u VSS 1 ili broj 9 u LB 2.

3.4  Koji je predmet proučavanja Martinusove duhovne znanosti ? – Što je teorija svega ?

Svaka znanost ima svoj predmet proučavanja. Biologija, kemija, fizika i psihologija, sve one imaju svoje vlastito područje. No, predmet proučavanja Martinusove kozmologije jest sve ili svemir : sve što postoji u čitavom svemiru u svojoj vječnosti i beskonačnosti. On naziva svoju duhovnu znanost majkom znanosti jer ona kao svoj predmet proučavanja ima sve. Ona objašnjava vječnu prošlost, sadašnjost i vječnu budućnost, kao i život u mikrokozmosu, međukozmosu i makrokozmosu. Martinus također objašnjava one životne pojave koje se nalaze izvan prostora i vremena.

Danas teoretska fizika traži teoriju svega. Kao što je to već Einstein pokušao, danas mnogi teoretski fizičari pokušavaju pronači univerzalnu formulu koja može ujediniti sve četiri osnovne sile poznate fizici : silu teže, elektromagnetsku silu, kao i snažnu i slabu nuklearnu silu. Poznati danski fizičar Holger Bech Nielsen (rođen 1941) slaže se sa nekoliko međunarodnih fizičara da bi nova teorija struna uistinu mogla predstavljati teoriju svega. Međutim, teorija struna još se uvijek ne može smatrati konačno dokazanom. Njeni protivnici kažu da ako je ona pogrešna, to onda nije teorija svega, već teorija ničega ! No, nadahnut tim izrazom fizičara, ja bih sigurno nazvao Martinusovu kozmologiju «teorijom svega».

3.5  Koja je karakteristika svega što postoji ?

Vidjeli smo da je predmet proučavanja Martinusove kozmologije sve što postoji. Martinus naziva to sveobuhvatno nešto što postoji X1 ili «božansko nešto» (LB 2, 304). Ono sadrži sve što postoji, a time i sve parove kontrasta. Ono je nedostupno opažanju jer predstavlja sve parove kontrasta u ravnoteži. I očigledno je nemoguće doživjeti sve odjednom, već samo svaki pojedini kontrast. Nešto što sadrži «sve» doživljava se kao ništa !

Kada bezbojna svjetlost prođe kroz prizmu, ona se dijeli na sve boje spektra. Nemoguće je vidjeti sve boje odjednom, jer se različiti parovi kontrasta međusobno poništavaju. X1 odgovara bijeloj svjetlosti koja istovremeno sadrži sve boje, no sama po sebi je bezbojna.

U svojem opisu brojčanog sustava, Martinus piše o nuli kao simbolu za X1 (LB 3, 1014-1038). Poput X1, nula je čvrsta točka ili polazište svega.

Zbroj svih pozitivnih i negativnih brojeva je nula. Zbroj +2 i -2 je 0. Nula sadrži zbroj svih brojeva i zbog toga se za osjetila javlja kao ništa. Nešto što sadrži sve ne može se doživjeti ! – Ako zbrojimo sve pozitivne i negativne električne naboje u svemiru, također ćemo dobiti nulti naboj. Ako zbrojimo sve magnetne sjeverne polove i magnetne južne polove, također ćemo dobiti nulu. Ako se negdje u svemiru pojavi magnetni sjeverni pol, istovremeno će se negdje drugdje pojaviti odgovarajući južni pol. Pozitivni električni naboj može se stvoriti samo ako se istovremeno pojavi negativan naboj. Materija može nastati samo ako se istovremeno pojavi odgovarajuća antimaterija.

S obzirom da se sveukupnost ne može doživjeti odjednom, ona će se za osjetila javiti kao nešto nematerijalno, kao ništa ili praznina. X1 je nematerijalan za osjetila, ali nije nematerijalan u apsolutnom smislu, jer sveukupnost nije ništa već sve. Martinus nam kaže da se ta sveukupnost u najboljem slučaju može opisati kao nešto što jest. On također koristi neutralnu oznaku X1, gdje X samo označava «nešto što jest», a broj 1 se odnosi na prvi ili primarni realitet u analizama života.

3.6  Koji je rezultat kada se sveukupnost dijeli na različite kontraste ?

Božansko nešto (X1) može se dijeliti na sve postojeće kontraste. Stvaralačka sposobnost (X2) matični je princip svih kozmičkih principa i ima sposobnost stvaranja različitih kontrasta kako bi oni bili doživljeni. Kada ne bi postojala ova sposobnost dijeljenja X2, sveukupnost X1 ne bi mogla biti doživljena i ne bi bilo života. Stvaralačka sposobnost X2 nije nešto stvoreno, već samo «nešto što jest». Upravo zato Martinus opisuje tu stvaralačku snagu neutralnim pojmom X2.

Različiti kontrasti koji nastaju iz tog procesa dijeljenja stvaraju proizvod, naime X3, koji se sastoji od svih šest razina postojanja i šest osnovnih energija koje predstavljaju materijal za čitavo stvaranje i doživljavanje. Svaka privremena ili stvorena stvar je dio X3, ali sveukupan zbroj energija X3 postoji čitavu vječnost. Sveukupan zbroj energije je konstantan i vječan. Usprkos promjenjivosti svih detalja stvorenog svijeta, X3 kao cjelina je također vječan. To nešto broj 3 također je samo «nešto što jest» , tako da ga Martinus također opisuje neutralnim izrazom X3.

Kozmički stvaralački princip (X2) je poput kozmičke prizme koja na simboličan način dijeli bijelu svjetlost (X1) na šest osnovnih energija (X3).To nam omogučava da apsolutnu stvarnost naizmjenično doživljavamo kroz crvene, narančaste, žute, zelene, plave i indigo obojane naočale. (vidi LB 2, 529-541). 

3.7  Kako je doživljavanje moguće kada nije moguće doživjeti sve odjednom ?

X1 može se samo doživjeti u X3 gdje su vječnost i beskonačnost podijeljeni u manje pakete pomoću X2, principa dijeljenja. To znači da je svaka stvorena stvar zapravo ograničena beskonačnost (vidi LB 6, 1981, 2094). Nakon što je sveukupnost podijeljena na ovaj način, može se pojaviti kontrast i doživjeti kada nema njegove suprotnosti. Nešto se doživljava kao zeleno jer je njegova komplementarna boja, naime crvena, apsorbirana i poništena. U izvornoj bijeloj svjetlosti zelena svjetlost se može manifestirati kada se crvena svjetlost povuče. Stvari se mogu doživjeti na bliskom horizontu u odsutnosti udaljenih stvari. Ovaj princip perspektive, koji je osnova svakog opažanja, znači da se bliže stvari javljaju kao veće, dok se udaljenije stvari javljaju kao manje. Tako je drveće pored puta sve manje čim dalje gledamo. Ovaj princip stvara iluziju, jer je zapravo drveće iste visine duž cijelog puta (LB 2, 495-499). Zapravo, sve je iste veličine, ili bolje rečeno nema nikakve veličine, kada se ne doživljava pod uslovima perspektive opažanja.

U svakom carstvu ili razini postojanja kulminirajuće osnovne energije se doživljavaju na bliskom horizontu, a latentne energije na udaljenom horizontu.

Potpuno nepristrano doživljavanje života značilo bi jednako doživljavanje svih kontrasta odjednom. Ali doživljavanje života nije objektivno. Ono će uvijek biti subjektivno. Zbog principa perspektive – princip opažanja – mi pridajemo veću važnost nekim stvarima kada ih opažamo. Mi precjenjujemo ono što nam je blizu, a podcjenjujemo ono što je daleko. Božansko nešto je podijeljeno za naše opažanje jer X2 i princip perspektive osiguravaju da neke stvari dominiraju dok se druge povlače.

© Martinus Institut. www.martinus.dk

Simbol zvijezde               © Martinus Institut        www.martinus.dk

 

Martinusovo objašnjenje : «Ovaj simbol predstavlja sami svemir. Trokut simbolizira osnovnu analizu svemira kao «trojni princip», naime X1, X2 i X3, i da se ti realiteti ponavljaju u svakom živom biću, gdje su oni poznati kao «Jastvo», «snaga manifestacije» i «organizam».

Trokut je okružen suncem, koje simbolizira činjenicu da život ili postojanje u svojoj najvišoj analizi predstavlja apsolutnu svjetlost. Zrake se javljaju u obliku križa kako bi se pokazalo da je najsavršenija manifestacija ljubav ili žrtvovanje samoga sebe za druge» (VSS 4, Simbol br.41).

 Figura broj 3 : Simbol zvijezde  

 3.8  Prividna i apsolutna stvarnost 

Božansko nešto ili X1 istovjetno je objektivnoj stvarnosti. Ono uključuje sve što postoji, sveukupni zbroj svih kontrasta. Ali, s obzirom da svi ti kontrasti u X1 poništavaju jedni druge, objektivna stvarnost je nedostupna opažanju ili bilo kakvom mjerenju. S obzirom da se prirodna znanost temelji na mjerama, ona nema nikakve veze sa nečim kao što je X1 čije se postojanje ne može potvrditi niti opažanjem niti mjerama.

X1 može stvoriti svoj vidljivi oblik pomoću svoje stvaralačke snage X2. Taj vidljivi oblik, X3, predstavlja dakle to primarno nešto, X1, koje je samo po sebi potpuno nevidljivo. Sve što se može doživjeti jest prividna stvarnost koja nastaje iz apsolutne stvarnosti (LB 2, 313, 315). Doživjeti samo jedan kontrast u odsutnosti njegove suprotnosti ne znači doživjeti objektivnu stvarnost, već stvarnost koja je nastala doživljavanjem. Zato Martinus kaže da je stvarnost nastala iz perspektive opažanja iluzija, i da je svako doživljavanje života zapravo iluzija (LB 2, 537). Viđenje neke stvari ipak nije ista ta stvar, što Kant izražava riječima «sama stvar» i «stvar kakvom ju doživljavam». Hinduizam i Budizam govore o velu Maje i uče da je sve iluzija. To da su sva iskustva iluzija znači da mi ne doživljavamo istovremeno čitavu stvarnost, no naša iskustva su vrlo stvarna, tako da Martinus naziva život «realnom iluzijom». Ovaj čitavi problem je obrađen na nekoliko mjesta, uključujući «Kozmičku kemiju» (LB 2, 534-557 i LB 3, 808-811).

3.9  Koja je suštinska priroda «Jastva» ili X1 ?

Einstein kaže da je sve relativno. Martinus nam kaže da je sve u privremenom ili stvorenom svijetu relativno. No zbroj svega što postoji, X1, je potpuno nepromjenjiv. X1 nije relativan – to je čvrsta točka. S obzirom da svako kretanje predstavlja promjenu, nema nikakvog kretanja u nepromjenjivom X1 koje predstavlja naše «Jastvo». S obzirom da je «Jastvo» bez kretanja, ono predstavlja mirovanje.

Kada kažemo «ja jedem», «ja čitam», «ja hodam», to «ja» se odnosi na samu suštinu našeg bića, na svjesnost o našem vječnom centru ili svijest o individualnosti. To «Jastvo» je vječna stvarnost poput samoga života. Ono nije rezultat stvaranja, ideja ili razmišljanja, ili čak slučaja. Samo po sebi «Jastvo» je vječno nepromjenjivo, ali tokom čitave vječnosti ono doživljava nešto novo i neprestano kombinira životne energije na nove načine. Nema ograničenja raznobojnim detaljima života. «Jastvo» predstavlja najviši autoritet živog bića, dok istovremeno djeluje kao unutarnji život svakog živog bića. Ono je gospodar svijesti i organizma. Većina filozofa vidi «Jastvo» kao dio svijesti, ali Martinus ga vidi kao gospodara svijesti. Stoga on pravi jasnu razliku izmađu «Jastva» i njegovih osobina. Descartes (1596-1650) nije to činio, ali Kant (1724-1804) je poduzeo taj korak, iako nije došao na ideju da je «Jastvo» vječno, a time i besmrtno.

Kao subjekt koji doživljava, «Jastvo» samo ne može biti doživljeno. Kao subjekt opažanja, ono se nalazi van domašaja osjetila. U svojoj sveukupnosti ono se javlja bez kontrasta i zbog toga ga se ne može opaziti ni na koji način. To je mirovanje kao kontrast kretanju. «Jastvo» je čvrsta točka koja stvara kontrast koji je neophodan da bi se doživjelo kretanje. Svako doživljavanje života događa se nastankom kretanja i vibracija. Život se samo može doživjeti ako postoji čvrsta točka na temelju koje može doći do kretanja. Niti jedno kretanje se ne može opaziti ili doživjeti bez te čvrste točke, «Jastva». Svako doživljavanje i svaki oblik svijesti može postojati samo kao otkrivanje toga «nešto» koje se razlikuje od materije (vidi LB 3, 1007). Međutim, paradoks se sastoji u tome da «Jastvo» koje doživljava sve ne može doživjeti samo sebe. Ono je poput oka koje ne može vidjeti samo sebe.

U samoj suštini vječnost nije beskonačno protezanje vremena, već prije kontrast vremenu. Vječni element «Jastva» ne sadrži nikakvo kretanje, a time ni vrijeme. Vrijeme nastaje na temelju kretanja i vibracija. Jedinice vremena kao što su godine i dani definirane su u odnosu na kretanje Zemlje, a u naša moderna vremena sekunda je definirana na temelju određenog broja vibracija u određenom atomu. Vrijeme postoji samo u prostoru sa kretanjem. Samo po sebi «Jastvo» nije ni mlado ni staro, već potpuno bezvremeno.

Martinus ističe da « vječnost nema baš ništa sa stvorenim pojavama, već isključivo ima veze se «Jastvom» živog bića. Vječnost se nikako ne nalazi izvan živog bića ; to je najdublja suština živog bića, temeljna osovina oko koje se okreću vrijeme i život. Zajedno, vrijeme i vječnost čine nedjeljivu cjelinu. Bez vremena i vječnosti nema živog bića, a bez živog bića nema ni vremena ni vječnosti. Iz toga slijedi da je analiza identiteta i besmrtnosti živog bića čvrsto ukorijenjena u samoj neuništivoj stvarnosti (LB 4, 1070).

3.10  Koji je odnos između «Jastva» svemira i «Jastva» svake jedinke ? 

Princip razdvajanja X2 također dijeli «Jastvo» ili X1 univerzalnog bića na pojedina «Jastva» odvojenih bića. Kako bi doživljavanje života bilo moguće kada bi postojalo samo jedno «Jastvo» u čitavom svemiru ? Svako doživljavanje života mora se temeljiti na uzajamnom djelovanju između živih bića, između različitih «Jastava». Martinus objašnjava ovaj paradoks jednoga i mnoštva usporedbom sa sjajnom svjetlošću unutar kugle koja na svojoj površini ima brojne rupice. Svaka pojedina zraka svjetlosti može se usporediti sa pojedinim «Jastvom», ali svaka zraka je naravno dio sveukupne svjetlosti, «Jastva» svemira. Postoji samo jedna svjetlost, iako se ona naravno može podijeliti na pojedine zrake. Dakle, «Jastvo» svemira sastoji se od zbroja svih «Jastava» pojedinih živih bića, kao što se može vidjeti na simbolima 8,9 i 11 u knjizi Vječna slika svijeta 1.

Svi mi doživljavamo sebe odvojenima od svoje okoline. Zapravo mi doživljavamo sebe kao «Ja», a našu okolinu kao «to». Osjećaj individualnosti koji se zasniva na ovoj temeljnoj suprotnosti Martinus analizira u šestom od dvanaest osnovnih zaključaka «rješenja misterija života» (LB 3, 685, VSS 3, 32.8).

3.11  Zašto se «Jastvo» naziva uzrokom bez uzroka ? 

Zakon uzroka i posljedica, kao što smo već spomenuli, ima utjecaja samo na stvorene ili privremene pojave. S obzirom da nema uzroka postojanja vječnih pojava, one nisu podređene zakonu uzroka i posljedica. Ali zakon uzroka i posljedica je sam po sebi podređen vječnom «Jastvu» ili X1, koji koristi taj zakon kao sredstvo za svoje vječno izražavanje i ispoljavanje života. «Jastvo» ima slobodnu volju. Ono može pokrenuti novi lanac uzroka i posljedica. «Jastvo» je prvi uzrok, jer vječno postojanje nužno mora prethoditi svemu što je stvoreno.

S obzirom da nema uzroka postojanja vječnog «Jastva», ono predstavlja «uzrok bez uzroka», prvi uzrok svakog kretanja. To božansko nešto je nepokretni pokretač. «Jastvo» je prvi uzrok svih pojava koje se mogu doživjeti (LB 2, 504, 550-551, 565). To kako «Jastvo» koristi zakon uzroka i posljedica u svojem doživljavanju i ispoljavanju života detaljnije je opisano kao osnovni zaključak br. 7 u «Rješenju misterija života» ( LB 3, 686 i VSS 3, 32.9).

«Jastvo» je uzrok svakog kretanja, a kretanje je osnovna karakteristika života ( LB 3, 675, LB 5, 1641, LB 6, 2323). Ali «Jastvo» ili mirovanje nije apsolutni uzrok kretanja. Ako bi sve bilo mirovanje, nikada se ne bi moglo pokrenuti nikakvo kretanje. Martinus o kretanju kaže sljedeće : «Kretanje traje čitavu vječnost. Ono se samo može nastaviti. Kretanje se odvija u svemiru čitavu vječnost i nastavit će se odvijati čitavu vječnost. Ono nikada ne može početi i nikada ne može prestati. Ono se samo može nastaviti, ono samo može nastaviti živjeti» ( Intelektualizirano kršćanstvo, 1).

Dakle, pojava kretanja ili energije (X3) oduvijek je postojala, «Jastvo» samo održava kretanje. «Jastvo» može uzrokovati promjenu kretanja ili energetskog impulsa tako da da osobni izraz impresijama koje prima. Dolazeća energija iz X3 se procjenjuje tako što prolazi kroz kartoteku iskustava ili zalihu sposobnosti u X2, i energija na taj način «Jastvu» ili X1 daje osobni pečat. «Jastvo» dalje prosljeđuje taj osobni pečat i daje izraz svojim impresijama tako što šalje kretanje ili energiju nazad kroz X2 sa svojim osobnim talentima ka okolini u X3. Na taj način, «Jastvo» kao uzrok bez uzroka može stvoriti novi lanac uzroka i posljedica. Kako «Jastvo» pretvara te energije detaljno je opisano na brojnim stranicama kao životna tvar br. 6 (LB 3, 824-927).

3.12  Kako Martinus vidi strukturu života ?

U knjigama LB 2 i LB 3 Martinus daje «trojnu» analizu strukture živog bića. Međutim, istovremeno on naglašava da je živo biće nedjeljiva cjelina. Samo u mislima ili u analizama ono se može podijeliti na tri dijela koji se neprestano isprepliću. Vječni i nepromjenjivi dio sastoji se od «Jastva» (X1) i nadsvijesti ili stvaralačke i doživljavajuće snage (X2), dok se promjenjivi dio, koji on naziva «podsvijest» sastoji od svijeta kretanja i energija, svijeta stvorenih stvari (X3). Stvaralačka i doživljavajuća snaga, X2, je veza između «Jastva» i manifestiranih energija. On naziva ova tri aspekta živog bića : X1 – stvaratelj, X2 – stvaralačka snaga i X3 – stvorene pojave.

Martinus koristi trokut kao simbol trojne analize živog bića sa X1, X2 i X3 kao stvarateljem, stvaralačkom sposobnošću i stvorenim svijetom.

Figura 4 :  Trokut  =  živo biće

Martinus tvrdi da pored fizičkog tijela mi imamo pet duhovnih tijela, naime tijelo instinkta, osjećaja, inteligencije, intuicije i pamćenja. Samo je fizičko tijelo uništeno kada srce prestane kucati. I X1 i X2, kao i osnovna duhovna tijela ostaju nedirnuti smrću fizičkog tijela.

U filozofiji pojam «a priori» koristi se kako bi se opisalo nešto što se podrazumijava, a pojam «a posteriori» kako bi se opisao zaključak ili izjava koja se zasniva na promatranju ili na iskustvu. Za Martinusa život je nešto što se podrazumijeva, to je vječna pojava sa tri aspekta koji se također podrazumijavaju : X1 = «Jastvo», X2 = stvaralačka i doživljavajuća snaga i X3 = stvorene pojave. Šast osnovnih energija svijeta u cjelini, naime instinkt, teža, osjećaji, inteligencija, intuicija i pamćenje, također su nešto što se podrazumijeva, jer energija je konstantna ili vječna. Taj svijet energija je svijet kretanja, vibracija i promjene u odnosu na nepromjenjivi element života. Stvoreni svijet, X3, nalazi se u vječnoj transformaciji i ponovnom stvaranju, i upravo to osigurava vječno obnavljanje doživljavanja života.

Dakle, Martinus nam kaže da se živo biće sastoji od dva dijela : od nepromjenjivog i vječnog dijela koji se sastoji od X1 i X2, i promjenjivog dijela, X3, koji se dalje može podijeliti na dnevnu svijest i noćnu svijest. Noćna svijest odgovara onome što obično nazivamo nesvijest ili podsvijest.

Martinus je simbolizirao ovu trojnu analizu živog bića trokutom, i analizirao ju je kao osnovno rješenje misterija života broj 8 (LB 3, 687-698, VSS 3, 32.10).

3.13  Kako energija može biti nemanifestirana?

Stvaralačka snaga – X2 – sastoji se od matične energije, koja je posebni oblik nemanifestirane energije čije se postojanje može vidjeti samo indirektno kroz kontrolu energija koje se  mogu doživjeti direktno. Matična energija predstavlja oblik kretanja koji se samo može indirektno dokazati kroz svoje učinke. S obzirom da u stvorenom svijetu ništa ne odgovara toj pojavi, Martinus ju objašnjava kroz analogiju iz našega svijeta. Matična energija je poput nevidljivog vjetra koji pokreće lišće drveća, tj. pokreće šest osnovnih energija. To je nemanifestirana energija jer ona se može prepoznati samo indirektno kroz šest osnovnih energija koje ona kontrolira i pokreće.

Upravo je ta nemaifestirana matična energija u obliku stvaralačke sposobnosti X2 odgovorna za rast negativne entropije živih bića, o čemu će biti riječi u pasusima 11.5 i 13.24.

X2 predstavlja vezu između vječnog i stvorenog svijeta, između mirovanja i kretanja. X2 ili stvaralačka snaga je vječni princip. To je suštinska struktura, vječni organ koji nije rezultat stvaranja. Taj organ sam po sebi ne može biti promijenjen, ali to je organ za svaku moguću promjenu. On se ne može direktno spoznati, ali se može dokazati na temelju svakog doživljavanja i stvaranja (vidi LB 6, 2186). 

3.14  Koja je najbliža točka do koje mogu doći naša osjetila kada je u pitanju nemanifestirano, mirovanje ili X1 ? 

Martinus govori o opažanju nemanifestiranog u vezi sa svojim iskustvom «zlatnog vatrenog krštenja» kada je bio prožet kozmičkom sviješću u Ožujku 1921 u svojoj skromnoj sobi na adresi Jagtvej 52 A, 1.kat, u Kopenhagenu, (knjiga Na rođenju moje misije, 17 poglavlje i LB 1, 20-22). Kasnije, 1946 g., Martinus je najavio svoje predavanje naslova «Osvrt na dvadesetpetu godišnjicu rođenja mojeg duhovnog djela, 1921-1946» sljedećim riječima :

«Dragi prijatelji. Kao što već znate, danas u nedjelju 24. Ožujka je spomena vrijedan dan u mojem životu. Prije 25 godina 24. Ožujka bio je Veliki četvrtak. Taj dan je bio tako važan dan u mojem postojanju jer sam bio svjedokom kulminacije čitavog niza vrlo neobičnih iskustava koja sam doživio tokom proteklih nekoliko dana. S obzirom da su ova iskustva u određenoj mjeri preopteretila moj mozak i živčani sustav, ona su uzrokovala veliki bol u tim organima. Ali ja sam bio oslobođen tog bola upravo na taj Veliki četvrtak. I tek nakon što je ta bol prošla, ja sam se mogao pri punoj dnevnoj svijesti koncentrirati na duhovna iskustva kroz koja sam prošao proteklih dana.» (Zbirka članaka 1, 22.1)

U vezi sa doživljavanjem zlatnog vatrenog krštenja, Martinus nam kaže da je iskustvo zlatnih nitinajbliže čemu netko može doći kada je u pitanju opažanje nemanifestiranog i «Jastva». Zlatne niti predstavljaju prolazak matične energije kroz granično područje između nemanifestiranog i manifestiranog, između mirovanja i kretanja. Iskustvo zlatnih niti predstavlja najviši oblik opažanja koji uopće postoji. Krajnji rub horizonta opažanja nalazi se tamo gdje pokretne zlatne niti nestaju u mirovanju. Iza tog horizonta nalazi se samo «Jastvo», prapočetak svakog kretanja. Ali to početno kretanje iza zlatnih niti nije dostupno opažanju i zbog toga se javlja kao nemanifestirano. Na drugoj strani svjetlosnog horizonta zlatnih niti to kretanje postaje naši organizmi, naša svijest i nesvjesne životne funkcije, naše razmišljanje i volja, naša manifestacija i način ponašanja, što Martinus opisuje u svojim analizama misterija zlatnih niti (LB 6, 2087, 2093, 2098-2099).

Martinus također u vezi sa analizama zlatnih niti koristi izraz  zlatna slava. To je ono što sjedinjuje sva živa bića jedna sa drugima i sa čitavim živim svemirom ( Intelektualizirano kršćanstvo, 3, 6 i 11). Zlatna slava sjedinjuje svijest svih živih bića kako bi nastao ocean svijesti koji nije ništa manje nego svijest samoga Boga. Martinus opisuje kako je on doživio tu zlatnu slavu kao zasljepljujući ocean najčišće zlatne svjetlosti koji je sjajniji od bilo koje druge svjetlosti. On se oblikovao u tisuće vibrirajućih zlatnih niti koje su u potpunosti ispunile prostor. U toj zlatnoj slavi on je doživio kako se nalazi kod kuće u svojem vječnom «Jastvu» i da ima živo postojanje iznad svega što je inače vidljivo kao stvorena pojava. On se nalazio izvan prostora i vremena i bio je jedno sa vječnošću i beskonačnošću. Prostor je bio ispunjen samo oceanom svjetlosti prožetim zlatnim sjajem. U tom oceanu svjetlosti koji se sastojao od blistavih niti, on je samo bio svjestan svojeg jedinstva sa Bogom i sa svim ostalim živim bićima u svemiru. Ovdje se čovjek nalazi na Božjem vidikovcu i vlastiti mentalitet se sjedinjuje sa mentalitetom Boga ili svemira. Čovjek je jedno sa svemirom. Čovjek ima kozmičku svijest.

Doživjeti jedinstvo sa Bogom i sa svim živim bićima u zlatnoj slavi, bilo je bez imalo sumnje najveće iskustvo u Martinusovom životu. Bilo je vrlo dirljivo vidjeti kako je, prilikom svojeg posljednjeg govora na svoj 90-ti rođendan u Falcon centru 1980, Martinus duboko ganut govorio o tome. (Kozmos br. 8/1991, 9-10/2004).

* * * *

Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn – Nova teorija evolucije

MARTINUSOVA  KOZMOLOGIJA  JE  VJEČNO  AKTUALNA. OVDJE   JE  ONA USPOSTAVILA  DIJALOG  SA  DARVINOVOM  TEORIJOM  EVOLUCIJE  I  INTELIGENTNIM  DIZAJNOM.

Darwin uzima kao polazišnu točku postupnu evoluciju na temelju prirodne selekcije; Inteligentni dizajn pokušava na čisto znanstveni način pokazati da iza čitavog stvaranja stoji vrhunska inteligencija.  Pored ove dvije teorije, Ole Therkelsen, javni govornik i bivši predavač kemije i biologije, predstavlja treći model koji objašnjava nastanak složenih organizama u prirodi, podrijetlo života i njegov sastav, naime Martinusovu kozmologiju.

Danski duhovni istraživač Martinus (1890-1981) vidio je svemir kao sveobuhvatno živo biće u kojem svi mi živimo i doživljavamo život kroz vječnu evoluciju. Kontrasti kao što su svjetlost i tama, ugodna i neugodna iskustva, dobro i zlo, apsolutno su neophodni za neprekidno obnavljanje svijesti.

Martinusovo učenje uveliko je bilo ignorirano u raspravi o stvaranju tokom proteklih godina. Ono pruža interesantan pogled sa brojnim perspektivama koje potvrđuju i ispravljaju aspekte kako Darvinizma tako i teorije Inteligentnog dizajna. Martinus govori u prilog evolucije koja se zasniva na svijesti i iskustvima samih živih bića i daje uvid u buduću evoluciju čovječanstva prema savršenstvu.

Knjiga odgovara na brojna pitanja o MARTINUSU, DARWINU I  INTELIGENTNOM  DIZAJNU i obraća se svima koji su zainteresirani za evoluciju, bilo iz znanstvene, duhovne ili religiozne perspektive. Ona se također može čitati kao uvod u Martinusovu kozmologiju.

 

Ole Therkelsen (rođen 1948)

Ole à 11 ans et Martinus à 69 ans en 1959 au Centre Martinus, Klint, DK-4500 Nykøbing Sj., DanemarkSj. FOTO Herdis Therkelsen

Ole Therkelsen, inženjer kemije i biolog, piše iz perspektive diplomiranog kemičara (Dansko Tehničko Sveučilište) i biologa (Sveučilište Kopenhagen) kao i na temelju svoje cjeloživotne posvećenosti Martinusovoj kozmologiji. Od 1980 održao je preko 2 000 predavanja o kozmologiji u petnaest zemalja na šest različitih jezika. Brojna njegova predavanja se mogu čuti na www.oletherkelsen.dk

 

* * * * * * *

AMAZON – Ole Therkelsen

Author Profile

www.amazon.com/author/ole.therkelsen

https://authorcentral.amazon.de/gp/profile

www.amazon.com

www.amazon.de

www.amazon.co.uk

Martinus, Darwin and Intelligent Design. A new Theory of Evolution. Ole Therkelsen writes on the basis of Martinus Cosmology
Martinus, Darwin and Intelligent Design. A new Theory of Evolution by Ole Therkelsen, Denmark. See Martinus Cosmology, Martinus Spiritual Science.

Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn – Nova teorija evolucije

Objašnjenje naslovne strane

Povezano sa njegovom vječnom slikom svijeta, Martinus (1890-1981) je nacrtao niz simbola kod kojih on koristi sedam boja vidljivog spektra kako bi opisao različite oblike energije u svemiru. Religiozno vjerovanje se uglavnom temelji na osjećajima, koje simbolizira žuta boja. Znanost se temelji na energiji inteligencije, koja je simbolizirana zelenom bojom, a Martinusova Duhovna znanost temelji se na intuiciji, koja je simbolizirana plavom bojom.

Nakon stoljeća praznovjerja i vjerovanja, čovječanstvo je sada, zahvaljujući jasnoj svjetlosti inteligencije, stupilo u epohu znanosti i inteligencije. Ali, mi se sada nalazimo na pragu nove epohe intuicije koja će se temeljiti na duhovnoj znanosti. Sve tri teme knjige simbolizirane su tim trima bojama : žutom, zelenom i plavom.

Znanost se temelji na inteligenciji ili procesu razmišljanja odozdo, dok se duhovna znanost temelji na intuiciji ili procesu razmišljanja odozgo, kako to izlaže Martinus.

Čovjek čiji su zreli osjećaji (žuta boja) i razvijena inteligencija (zelena boja) u ravnoteži počinje dobivati pristup intuiciji (plava boja).

Trokut u Martinusovom jeziku simbola predstavlja vječno živo biće.

Objašnjenje naslovne strane Povezano sa njegovom vječnom slikom svijeta, Martinus (1890-1981) je nacrtao niz simbola kod kojih on koristi sedam boja vidljivog spektra kako bi opisao različite oblike energije u svemiru. Religiozno vjerovanje se uglavnom temelji na osjećajima, koje simbolizira žuta boja. Znanost se temelji na energiji inteligencije, koja je simbolizirana zelenom bojom, a Martinusova Duhovna znanost temelji se na intuiciji, koja je simbolizirana plavom bojom. Nakon stoljeća praznovjerja i vjerovanja, čovječanstvo je sada, zahvaljujući jasnoj svjetlosti inteligencije, stupilo u epohu znanosti i inteligencije. Ali, mi se sada nalazimo na pragu nove epohe intuicije koja će se temeljiti na duhovnoj znanosti. Sve tri teme knjige simbolizirane su tim trima bojama : žutom, zelenom i plavom. Znanost se temelji na inteligenciji ili procesu razmišljanja odozdo, dok se duhovna znanost temelji na intuiciji ili procesu razmišljanja odozgo, kako to izlaže Martinus. Čovjek čiji su zreli osjećaji (žuta boja) i razvijena inteligencija (zelena boja) u ravnoteži počinje dobivati pristup intuiciji (plava boja). Trokut u Martinusovom jeziku simbola predstavlja vječno živo biće. www.martinus.dk
Ole Therkelsen: Darwin uzima kao polazišnu točku postupnu evoluciju na temelju prirodne selekcije; Inteligentni dizajn pokušava na čisto znanstveni način pokazati da iza čitavog stvaranja stoji vrhunska inteligencija. Pored ove dvije teorije, Ole Therkelsen, javni govornik i bivši predavač kemije i biologije, predstavlja treći model koji objašnjava nastanak složenih organizama u prirodi, podrijetlo života i njegov sastav, naime Martinusovu kozmologiju.
Danski duhovni istraživač Martinus (1890-1981) vidio je svemir kao sveobuhvatno živo biće u kojem svi mi živimo i doživljavamo život kroz vječnu evoluciju. Kontrasti kao što su svjetlost i tama, ugodna i neugodna iskustva, dobro i zlo, apsolutno su neophodni za neprekidno obnavljanje svijesti. Hrvatski.

Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn

Sadržaj

1. DIO

SVEMIR I SLIKA SVIJETA

  1. Poglavlje Martinus i slika svijeta
  2. Poglavlje Prirodna i duhovna znanost
  3. Poglavlje Trojna struktura svemira
  4. Poglavlje Svemir i živa bića
  5. Poglavlje Principi kozmičkog stvaranja

2. DIO

EVOLUCIJA I SVJESNO STVARANJE

  1. Poglavlje Darvinizam i inteligentni dizajn
  2. Poglavlje Fizički svijet – drvo znanja
  3. Poglavlje Informacija – kaos ili kozmos
  4. Poglavlje Evolucija kao izraz misli i svijesti
  5. Poglavlje Svijest kao proizvod slučaja
  6. Poglavlje Entropija i prikupljanje informacija
  7. Poglavlje Pamćenje i kartoteka života
  8. Poglavlje Vječno prikupljanje informacija
  9. Poglavlje Život unutar života, unutar života, unutar života …
  10. Poglavlje Organi koji su počeli kao strojevi
  11. Poglavlje Zamjena organizama
  12. Poglavlje Naslijeđe i okruženje. Jezgre talenata i ponavljanje
  13. Poglavlje Dizajn u evoluciji
  14. Poglavlje Dizajn u biokemiji
  15. Poglavlje Životni poriv i čežnja u evoluciji
  16. Poglavlje Unutarnji i vanjski faktori u evoluciji

3. DIO

DEFEKTIVNI GENI BOLEST I ZDRAVLJE

 

  1. Poglavlje Bolesti uzrokovane genetičkim faktorima
  2. Poglavlje Vegetarijanstvo, zdravlje i sudbina
  3. Poglavlje Misli, zdravlje i bolesti
  4. Poglavlje Cilj evolucije

Martinus i njegovo životno djelo 

Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn – Nova teorija evolucije

© Ole Therkelsen 2007

Ilustracije © Martinus Institut

SCIENTIA INTUITIVA  –  Publisher

www.scientia-intuitiva.dk

www.martinusshop.dk

Martinus-Instituto, Kopenhago, Danio, Esperanto Sekcio Ole Therkelsen. www.martinus.dk
The Martinus Institute, Mariendalsvej 94-96, DK-2000 Copenhagen F, Denmark. www.martinus.dk

MARTINUS INSTITUT

www.martinus.dk

www.shop.martinus.dk

www.amazon.com/author/martinus

Den filosofiske Martinus i 1934. Martinus Institut. www.oletherkelsen.dk
Martinus 44 år fotograferet i 1934 af Louis Hertz Lyngby. Martinus Institut. www.martinus.dk. På forsiden af “Martinus Erindringer”

čna slika svijeta

Martinus (1890-1981) opisao je u svojim knjigama – koje su sve zajedno poznate kao ”Treći zavjet” – logičnu, sveobuhvatnu sliku svijeta koja pokazuje da sva živa bića predstavljaju dio živog svemira i neprestano se razvijaju prema sve višim oblicima života. Veliki prevrati i krize našeg vremena ukazuju na propast svjetske kulture i na rođenje novog, humanog svjetskog društva.

Duhovna znanost

U svojim analizama Martinus pokazuje kako se naša svijest, psiha i moral razvijaju putem reinkarnacije i karme u skladu sa prirodnim zakonima, koji tijekom vremena dovode do toga da sva iskustva, kako ugodna tako i neugodna budu pojedincu od koristi. Sva Martinusova djela predstavljaju kozmologiju ili duhovnu znanost koja može pružiti čitatelju optimističan pogled na život i inspirirati ga da prakticira toleranciju i ljubav prema bližnjem.

 

Bogen om Martinus, Darwin og intelligent design kan købes på www.martinusshop.dk
“Martinus, Darwin og intelligent design – En ny evolutionsteori” af Ole Therkelsen. www.oletherkelsen.dk

Originalni danski naslov :

Martinus, Darwin og intelligent design – En ny evolutionsteori

Prvo izdanje, prvi tisak 2007. Ole Therkelsen

Sva prava zadržana

© Martinus Institut

www.martinus.dk

www.oletherkelsen.dk

Preveo sa danskog na engleski : Richard Michell

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden

With the best wishes from

Ole Therkelsen

Verfasser zum Buch "Martinus und die neue Weltmoral"
Ole Therkelsen (geboren 1948), Chemieingenieur und Biologe, schreibt auf der Basis seines lebenslangen Engagements für die Martinus Kosmologie. Er hat in fünfzehn Ländern in sechs unterschiedlichen Sprachen über 2.000 Vorträge über die Kosmologie gehalten. Viele dieser Vorträge können auf www.oletherkelsen.dk gehört werden

OLE THERKELSEN  BLOG

www.oletherkelsen.dk

www.facebook.com/Martinus.Esperanto.Ole.Therkelsen

www.facebook.com/Martinus.English.Ole.Therkelsen

OLE THERKELSEN  YOUTUBE KANAL

https://www.youtube.com/channel/UCXid-LNLoeml_bcqt67E2aw