Kako misli utječu na mikrokozmički život u organizmu ?

Kako misli utječu na mikrokozmički život u organizmu ?

Martinus piše sljedeće o snazi misli : «Životna sila koja se nalazi iza doživljavanja i manifestacije svih živih bića ima svoje sjedište u mislima i razvija se pomoću snage misli. To je zapravo istovjetno elektromagnetskoj sili pomoću koje «Jastvo» osigurava svim svojim fizičkim organima životnu silu i dobrobit» (LB 6, 2295).

Kvaliteta misli određuje kvalitetu mikrokozmičkog života koji se inkarnira u naš organizam. Organizam predstavlja svemir u kojem žive mikrojedinke. I mi i naš mikroživot postižemo najveći stupanj zdravlja ako koristimo misli najviše kvalitete.

Kada je objasnio sedam spiralnih ciklusa na simbolu br. 14 (VSS 1), Martinus nije uključio svjesni život super-mikrokozmosa i super-makrokozmosa. No, on je spomenuo buduće analize u vezi sa dva simbola koja pokazuju dovršenog i nedovršenog čovjeka, što je povezano sa osamnaest spirala.

Martinus : «Kasnije ćemo posebnim simbolima podrobnije objasniti ova područja supermikrokozmičkog i supermakrokozmičkog duhovnog ili mentalnog života, a koja su nedostupna fizičkom opažanju. Taj svjesni mentalni život koji je moguće promatrati isključivo kozmičkim osjetilima vrlo je važan za međukozmička bića budući da predstavlja životni uvjet za njihovu dušu i tijelo, kao što međukozmička bića zauzvrat također predstavljaju apsolutni životni uvjet za mentalni život ili dušu i tijelo mikrokozmičkih i makrokozmičkih bića. Taj mikrokozmički život sastoji se od različite kvalitete dobra i zla. Obzirom da međukozmička bića svojom unutarnjom mentalnom klimom, tj. vrstama misli, privlače sebi i pružaju prostor za inkarnaciju u svom organizmu ili fizičkom tijelu mikro-bićima odgovarajuće kvalitete, možemo razumjeti od kolike je važnosti stvoriti u svojim mislima takvu mentalnu klimu koja će biti što više, bolje i ljubeće kvalitete. Na taj način se najzdraviji i najrazvijeniji mikroživot i njegova materija mogu inkarnirati u našem organizmu» (VSS 1, 14.19).

Martinus nam kaže da je pogrešno razmišljanje uzrok svih bolesti : drugim riječima, sve bolesti su u krajnjem slučaju nastale zbog nedostatka ljubavi.

Naše prenapučene bolnice pokazuju da ljudi uglavnom nisu svjesni činjenice da njihovo zdravlje ovisi o kvaliteti njihovih misli. Kvalitetu mikroživota našeg organizma određuju naše misli i naša svijest. Martinus ih poistovjećuje sa «duhom koji lebdi nad vodama» u svemiru koji organizam predstavlja za svoja mikrobića.

Martinus : «Ljudi još uvijek nisu svjesni da se – kada misle u mentalnoj klimi zla ili principa ubijanja – samo mikrobića odgovarajuće ubilačke kvalitete mogu inkarnirati u njihovom organizmu; na isti način, kada razmišljaju u mentalnoj klimi životvornog principa ili ljubavi, u njihovom organizmu mogu se inkarnirati mikrobića odgovarajuće životvorne prirode» (VSS 1, 14.20).

Također i dobrobit mikrobića se doživljava kao zdravlje i osjetilno uživanje makrobića.

Martinus : «Prirodno je i očigledno da dobrobit, mir i harmonija mikrobića također dolazi do svijesti «Jastva» makrobića kao jedan kolektivni energetski val. Biće tada opaža taj energetski val kao sjajno zdravlje, sjajan i ugodan osjećaj dobrobiti, koji čak kulminira u onome što nazivamo «osjetilno uživanje» (LB 2, 597).

24.7 Koja je veza između misli i životne sile ?

Ljudske misli su izraz međukozmičkog elektriciteta koji upravlja fizičkim organizmom u obliku mentalne snage. U skladu sa time, mikrokozmički um ili misli su snaga koja održava organizam mikrobića. U svim živim bićima, životna sila i razmišljanje postoje u obliku mikrokozmičkog, međukozmičkog i makrokozmičkog elektriciteta (LB 6, 2144-2146, 2186, 2295, 2302-2303).

Razumijevanjem ta tri oblika elektriciteta ili mentalne sile, dolazimo do prepoznavanja svemira kao živog, mislećeg bića, sveobuhvatnog Boga koji predstavlja sveukupnost svih postojećih bića. Martinus objašnjava da svi elementi sudbine pojedinih živih bića zajedno predstavljaju ocean svijesti koja sačinjava svijest svemira. (Vidi također Intelektualizirano kršćanstvo, 10).

Ako možemo razumjeti svijest jednog bića, tada možemo postupno također početi razumijeti živi svemir kao sveukupnu svijest.

Ljudi doživljavaju tok električnih valova koji prolaze kroz njihov mozak kao misli, koje se na van javljaju kao magnetizam, što je istovjetno životnoj sili. Misli protjeću kroz čitavo tijelo u obliku suptilnih električnih valova. Razmišljanje, dakle, znači biti ponovno napunjen nadfizičkom silom, ili neku vrstu elektrifikacije organizma, a naročito krvi.

Martinus piše : «Na taj način razmišljanje predstavlja najvažniju osnovu za stvaranje krvi. Prema tome, kvaliteta krvi je uskoj vezi sa kvalitetom misli. A budući da je krv nositelj osnove za stvaranje, održavanje i dobrobit organizma, proizlazi da je razmišljanje najviši faktor u manifestaciji života. Što biće misli, to i postaje. Ako ono ima nezdrave i nenormalne misli i njegov će organizam biti bolesno i nenormalno magnetiziran, i u odgovarajućoj mjeri će postati bolestan i slab. Naprotiv, svijetle, zdrave i normalne misli neizbježno moraju dovesti do najveće normalne dobrobiti» (knjiga Sahranjivanje, 43 poglavlje).

Prema tome, misli predstavljaju međukozmičke električne impulse. Ispravne misli napajaju element sudbine pozitivnom životnom silom. Fizički organizam je međukozmički električni aparat kojeg pokreće organski ili međukozmički elektricitet.

Martinus : «Kao što smo već rekli, čovjek je električki nabijen, što znači da je nabijen životnom silom, kroz svoja osjetilna iskustva iz fizičkog i duhovnog svijeta. Osjetilni organi pretvaraju fizičke reakcije u međukozmičke električne impulse koji, kako prolaze kroz podsvijest, postaju živa iskustva u budnoj dnevnoj svijesti. Tada oni prolaze kroz baterijske organe gdje se sakupljaju kako bi postali pokretačka sila za misaone i voljne funkcije bića koje se nakon toga manifestiraju kroz fizički organizam. Ta manifestacija za uzvrat stvara reakciju u okolini. Ta reakcija predstavlja sudbinu bića» (Kozmos br. 1/1980).

 

bolesti
Ole Therkelsen: Darwin uzima kao polazišnu točku postupnu evoluciju na temelju prirodne selekcije; Inteligentni dizajn pokušava na čisto znanstveni način pokazati da iza čitavog stvaranja stoji vrhunska inteligencija. Pored ove dvije teorije, Ole Therkelsen, javni govornik i bivši predavač kemije i biologije, predstavlja treći model koji objašnjava nastanak složenih organizama u prirodi, podrijetlo života i njegov sastav, naime Martinusovu kozmologiju.

– – – – – – – – – – – –

Objašnjenje naslovne strane
Povezano sa njegovom vječnom slikom svijeta, Martinus (1890-1981) je nacrtao niz simbola kod kojih on koristi sedam boja vidljivog spektra kako bi opisao različite oblike energije u svemiru. Religiozno vjerovanje se uglavnom temelji na osjećajima, koje simbolizira žuta boja. Znanost se temelji na energiji inteligencije, koja je simbolizirana zelenom bojom, a Martinusova Duhovna znanost temelji se na intuiciji, koja je simbolizirana plavom bojom.

Nakon stoljeća praznovjerja i vjerovanja, čovječanstvo je sada, zahvaljujući jasnoj svjetlosti inteligencije, stupilo u epohu znanosti i inteligencije. Ali, mi se sada nalazimo na pragu nove epohe intuicije koja će se temeljiti na duhovnoj znanosti. Sve tri teme knjige simbolizirane su tim trima bojama : žutom, zelenom i plavom.

Znanost se temelji na inteligenciji ili procesu razmišljanja odozdo, dok se duhovna znanost temelji na intuiciji ili procesu razmišljanja odozgo, kako to izlaže Martinus.

Čovjek čiji su zreli osjećaji (žuta boja) i razvijena inteligencija (zelena boja) u ravnoteži počinje dobivati pristup intuiciji (plava boja).

Trokut u Martinusovom jeziku simbola predstavlja vječno živo biće.

– – – – – – – – – – – –

24.8 Koji je uzrok neprirodnog umora ?

Nikada prije u povijesti nije bilo toliko živčanih slomova i samoubojstava. Nikada se toliko ljudi nije osjećalo umorno i depresivno. Sindrom sagorjelosti gotovo da je postao nacionalna bolest. Martinus piše da je uzrok tog neprirodnog umora u pogrešnom načinu razmišljanja. Dok se prirodan umor može ukloniti snom i odmorom, njegova neprirodna verzija može se samo ukloniti ispravnim načinom razmišljanja (vidi knjigu Princip reinkarnacije, poglavlje Neprirodni umor).

Neprirodni umor nastaje zbog negativnih misli koje smanjuju životni silu. Na jednom od svojih predavanja Martinus je rekao da je životna sila istovjetna životnoj radosti. Ako se mi ničemu ne možemo radovati i nezadovoljni smo životom, mi ćemo automatski izgubiti životnu radost i naša životna sila će oslabiti. Ako smo nervozni, depresivni, ljuti i uvrijeđeni i imamo negativan i kritički stav, mi ćemo neizbježno patiti zbog neprirodnog umora. Njega uzrokuje pogrešan način razmišljanja, koji, kao što smo već spomenuli, smanjuje životnu silu i oslabljuje magnetiziranje tijela. Martinus kaže da ukoliko osjećamo da nešto nije u redu sa životom, mi imamo pogrešan odnos prema životu. Upravo taj pogrešan odnos prema životu uzrokuje neprirodan umor. Povećan razvoj mašte i inteligencije kod ljudi u kombinaciji sa materijalističkim pogledom na život, jedan je od glavnih uzroka današnjeg pogrešnog načina razmišljanja.

Najčešći pogrešan način razmišljanja kod modernih ljudi je da oni osjećaju da ih život nepravedno tretira. Oni bacaju krivnju na druge, koje vide kao uzrok svih njihovih nesreća, dok sebe vide kao nevine žrtve, kao anđeoske mučenike koji nepravedno pate (poput ranih kršćanskih mučenika). I zbog toga jer su nevini, nema potrebe raditi na sebi kako bi se promijenili. No, oni sigurno namjeravaju promijeniti druge kako bi uklonili sve svoje probleme. Doživljavanje samoga sebe kao žrtve i mučenika jedan je od glavnih uzroka oslabljene životne sile i neprirodnog umora ! A oslabljena životna sila znači oslabljeni otpor protiv brojnih bolesti.

Gledajući na život iz materijalističke perspektive lako je kriviti druge za svoje probleme. Očigledno je da mi moja žena, moja djeca, moji roditelji, moji kolege ili moj šef upropaštavaju život. Moj doktor, moj advokat i čitavi sustav mi zagorčavaju život. Političari, ekonomija ili vrijeme su krivi za moju nesreću. Gledano iz fizičke perspektive neizbježno je da stvari izgledaju tako. No, ipak taj materijalistički pogrešni pogled na život je pravi uzrok oslabljene životne sile i neprirodnog umora. Mi trebamo preuzeti odgovornost za svoje vlastite živote i prestati kriviti druge.

Proučavanjem Martinusovih kozmičkih analiza možemo postupno doći do razumijevanja da smo, zahvaljujući zakonu sudbine, mi osobno odgovorni za našu vlastitu životnu situaciju, kao što smo istaknuli u prethodnom poglavlju. Martinus naziva svoju kozmičku kemiju u LB 2 i LB 3 znanošću o sudbini koja na logičan način pokazuje kako mi stvaramo svoje vlastite životne okolnosti. Kada uvidimo nevidljive uzroke svojih vlastitih okolnosti u životu, počinjemo razumjeti da smo sami uzrokovali sve svoje probleme i poteškoće i da oni imaju jednu višu svrhu, naime da u nama razviju suosjećanje, humanost i ljubav. Martinus objašnjava da će životna sila ponovno početi teći u istom trenutku kada prestanemo kritizirati i kriviti druge i kada shvatimo «ja sam uzrok svoje vlastite sudbine!» (Kozmos br. 1/1980).

 

24.9 Mogu li se katagolizirati uzroci različitih bolesti ?

Martinus nam kaže da su sve prirođene bolesti, slabosti i sklonosti ka bolestima doneseni iz prethodnih života jer su bile oštećene jezgre talenata za stvaranje organa. Gledano iz najviše perspektive, ta šteta je uzrokovana naviknutim ponavljanjem pogrešnih uzoraka misli. Jednom je Martinus razmišljao o tome da napravi sveobuhvatni katalog bolesti koji bi ukazivao na njihove kozmičke uzroke. Zbog toga što svaki određeni simptom odgovara odgovarajućem pogrešnom načinu razmišljanja, bolesti se mogu ukloniti tako da se naučimo ispravno razmišljati. Međutim, on je uskoro shvatio da bi takav katalog bio opširan kao čitava knjiga Livets bog, i da on za to jednostavno ne bi imao vremena. On je tome dodao da to nije stvarno toliko bitno jer će doktori u budućnosti biti sposobno napraviti takav katalog na temelju svojih vlastitih kozmičkih bljeskova i iskustava.

Martinus piše : «S obzirom da su sve misli zračeća sila koja prožima i prolazi kroz ne samo mozak već i kroz atomsku ili mikrostrukturu krvi, mišića i živaca, vrlo je važno kakve misli prolaze kroz mikroživot i organe u našem organizmu. Kako radosne misli čine normalnu životnu silu u životinjskom organizmu, ta će vitalna sila biti oštećena u onoj mjeri u kojoj je čovjek ispunjen mislima ljutnje, depresije i mučeništva. A kada je vitalna sila oštećena, njen kapacitet neće biti dovoljan za normalno životno funkcioniranje, a to je isključivo trajno uživanje u životu» (knjiga Princip reinkarnacije, Neprirodni umor, 9 poglavlje).

Mnogi ljudi trpe zbog osjećaja žrtve, jer vide sebe kao nevine žrtve svojih okolnosti. Ljutite i depresivne misli kao i osjećaji mučeništva odbijaju životnu radost i normalnu životnu silu i dovode nas do najdubljeg uzroka svih bolesti i mračne sudbine.

 

24.10 Kako izgledaju bolesti iz mikrokozmičke perspektive ?

Na jednom predavanju Martinus je pokazao simbol dviju galaktika koje se sudaraju. On je opisao razarajuće posljedice tog sudara kao «makrokozmičku bolest». Drugim riječima, on uspoređuje naše organe sa galaktikama (knjiga Kozmičke lekcije, Galaktike u svemiru).

Mračne i negativne misli imaju destruktivne posljedice na naše organe. Takvim mislima može dominirati energija eksplozije (teže), kao što su ljutnja, mržnja, zavist, ogorčenost i razdražljivost, dok druge mračne misli mogu imati više osjećajan ili na unutra okrenut karakter kao što su briga, strah, razočaranje, depresija i stres.

Martinus : «Kada naša misaona sila prožima i magnetizira sve naše organe putem krvi i kroz mozak i živčani sustav, ona sasvim prirodno ulazi u te galaktike organa i utječe na njihov prazan prostor i čestice. I kao što naša misaona sila može biti životvorna i konstruktivna, ona također može biti toliko negativna da pustoši naše galaktike organa i stvara tamo prave katastrofe. Svatko tko može živjeti u misaonoj sili univerzalne ljubavi ima osnažujući i ozdravljujući utjecaj na sve galaktike ili Mliječne puteve u svojem organizmu.» (Kozmos br. 1/2001).

Razmišljanje ili svijest kontroliraju i održavaju te supermikrokozmičke čestice u ispravnim organskim područjima. Ako određena vrsta čestica uđe u pogrešno područje osnovnih energija, što je rezultat određenog pogrešnog načina razmišljanja, ona će uzrokovati određenu bolest. Dakle, bolesti nastaju zbog sudara između mikrokozmičkih misaonih (ili materijalnih) čestica koje su se otele kontroli zbog pogrešnog razmišljanja. Kako u mikrokozmosu tako i u makrokozmosu, sudari između izbačenih čestica stvaraju svjetske požare i svjetske katastrofe koje se doživljavaju u obliku bolesti.

Martinus : «Mračne misli pustoše naše galaktike organa, jer svaki pojedini sustav ima svoje određene čestice koje jednostavno ne mogu tolerirati kontakt sa česticama iz druge galaktike. Rezultat su eksplozije, svjetske katastrofe u jednom ili više galaktičkih sustava u našem univerzumu, ovisno o vrsti misli. Određene čestice su tada odbačene u područja gdje one ne pripadaju. Gledano iz njegove međukozmičke perspektive, čovjek može doživljavati posljedice kao što su osip, upala ili rana u njegovom organizmu. Ako je čovjek izložen pretjeranom stresu sa razočaranjima i brigama, tada će čestice osjećaja iz galaktike pluća doći u galaktiku želuca i rezultat će biti čir na želucu. Ako čestice iz galaktike želuca dođu u galaktiku pluća, rezultat će biti upala pluća ili neka druga plućna bolest. Ako čestice iz galaktike pluća uđu u galaktiku mozga ili neku drugu galaktiku u organizmu, one u tim područjima mogu prouzročiti kancerogene tumore. Ako istovremeno čestice također dođu iz galaktike želuca, tumori mogu biti krajnje destruktivni i mogu dovesti do smrti. Dolazak lutajućih čestica u galaktike kojima ne pripadaju uzrok je svih bolesti u organizmu, tako da možemo reći da one imaju astronomski karakter. To su svjetske katastrofe u mikrokozmosu.» (Kozmos br. 1/2001).

24.11 Kako otrovne misli kao što su mržnja, ljutnja i ogorčenost utječu na zdravlje ?
Martinus nam kaže da svaka bolest ima dva stupnja : uzročni stupanj i simptomatičan stupanj (Kozmos br. 5/1997).

Uzročni stupanj se ne javlja na fizičkoj razini, već ostaje čisto mentalne prirode. Tu je podrijetlo svih bolesti. Taj stupanj karakterizira dugotrajan period pogrešnog razmišljanja koji postupno postaje potpuno razvijena bolest. Kada se jave simptomi i nelagoda i bol, već je prekasno, jer je bolest već postala stvarnost. Stupanj posljedica nastupa kada se jave simptomi. Na različitim mjestima u svojim djelima Martinus daje samo nekoliko primjera uzroka određenih bolesti.

Tako on piše : «Opsano je misliti zlobne misli ili biti ljut ili ogorčen na nekoga i uznemiravati druge, jer to nije samo vanjska ljutnja, već i unutarnja ljutnja, jer su te različite misli životne sile koje utječu na određene organe. Neke misli direktno utječu na srce i slabe ga. To se može nesvjesno dogoditi nekome tko je mnogo godina mrzovoljan i neprestano srdit i naljuti se zbog svake sitnice. Neke misli utječu na želudac i uzrokuju čireve na želucu, dok druge utječu na mozak, što na kraju dovodi do mentalne poremećenosti, dok druge misli mogu uništiti mišiće i kožu itd.» (Kozmos br. 7/1992).

Kao što smo već spomenuli, energija teže prožima probavni sustav dok energija osjećaja prožima odgovarajuće sustave žlijezda, pluća, zrca i krvnih žila. Brojne bolesti srca, krvnih žila i pluća nastale su zbog energije teže (energija eksplozije i agresije) koja je nepoželjno došla u područje osjećaja. Ljudi su u odnosu na životinje postali vrlo profinjeni i ne mogu podnijeti istu količinu energije teže ili eksplozije kao što to mogu životinje.

Martinus objašnjava : «Napredna duša je profinila svoje fizičko tijelo, oplemenila je svoju krv i njen živčani sustav je postao izuzetno senzitivan i osjetljiv. Takav organizam ne može podnijeti previše ispada bijesa, a da pritom ne postane zatrovan. Prema tome, dugoročno gledano, takva mentalna pojava može samo postati opterećenje za srce» (LB2, 296).

Martinus često spominje srčane bolesti u vezi sa prevelikom količinom energije teže. Međutim, on vrlo malo govori o uzrocima određenih bolesti. No, glavna ideja je da misaone čestice dolaze u pogrešna područja zbog nedostatka ljubavi, i ljubav je ta koja stvari postavlja na njihovo pravo mjesto. Naravno, ljudi mogu ozdraviti zahvaljujući iscjeliteljima i bolnicama, no to je od male koristi ukoliko oni nastavljaju sa načinom razmišljanja koji je i doveo do bolesti. Krajnje rješenje je da se ljudi moraju naučiti ispravno razmišljati.

U onoj mjeri u kojoj nezdravo živimo, mi doprinosimo narušavanju našega zdravlja. Ukoliko želimo spriječiti bolesti, moramo imati pozitivne misli. Nama je potreban neophodan san i odmor, trebali bi konzumirati najzdraviju hranu i piće, i trebali bi izbjegavati potencionalno smrtonosne tvari kao što su alkohol, nikotin i droge.

Martinus piše : «Moramo izbjegavati misaone obrasce koji su smrtonosni za um kao što su ispadi bijesa, misli o osveti ili o proganjanju naših bližnjih, laganje i ogovaranje drugih, kao ostale sebične misli. Apsolutno najzdravija mentalna hrana za ljude dolazi od nesebičnih misli. One daju život umu i tijelu, dok su sebične misli fizički i mentalno smrtonosne za ljude. Većina organskih i kroničnih bolesti nastala je zbog negativnih, a time i otrovnih misli.» (LB 6, 2026).

 

24.12 Koji je uzrok urođenih mentalnih bolesti ?

Sve različite misli zajedno sačinjavaju čovjekov mentalitet. On dobiva utiske iz vanjskog svijeta u obliku električnih impulsa koji prolaze kroz osjetilne organe i ispoljava ih kroz električne impulse koji se nalaze iza njegovih djela i manifestacija. S obzirom da su i ulazni i izlazni impulsi u svijesti električne prirode, negativne i pogrešne misli mogu prouzrokovati kratke spojeve u svijesti. «Jastvo» ili sebstvo je vrhovni upravitelj procesa mišljenja, a time i odgovarajućeg međukozmičkog elektriciteta i životne sile. Čovjek ne može ispravno razmišljati na područjima na kojima je nedovršen ili neuk, no on ipak razmišlja. Njegovo razmišljanje lako postaje pogrešno i može voditi u slijepu ulicu. Ono tada postaje negativno i stvara kratke spojeve u određenim područjima uma i organizma koja bi on trebao održavati u stanju zdravlja, dobrobiti i normalnosti. S vremenom, ti kratki spojevi mogu postati tako ozbiljni da mogu dovesti do mentalne patnje i bolesti. Svi mentalni poremećaji su izraz kratkih spojeva i nenormalnosti zbog nepravilnosti i poremećaja u čovjekovom električnom sustavu.

Mentalni električni kratki spojevi nastaju zbog naviknutog pogrešnog miješanja u normalni i automatski način života. Svaki puta kada se razmišljanje zasniva na ljutnji i ogorčenosti, zavisti i ljubomori, razočaranju i brizi, pesimizmu i melankoliji, samosažaljenju i osjećaju mučeništva, stvaraju se negativni međukozmički električni impulsi koji ne samo da slabe funkcije uma i organizma, već također i jezgre talenata za stvaranje organa u budućim životima. Na taj način se mogu oštetiti jezgre talenata za stvaranje normalnog i dobro funkcionirajućeg mozga. Martinus nam kaže da su jezgre talenata supermikrokozmični organi ili strukture elektromagnetskog karaktera. Poput negativnih i pogrešnih misli, konzumiranje alkohola, nikotina i droga, konzumiranje pogrešne hrane ili sklonost ka perverznim oblicima seksualnosti, djeluju destruktivno na normalne električne impulse opažanja i razmišljanja.

Jezgre talenata koje sadrže pogrešne misaone obrasce mogu se također prenijeti na buduće živote. Ako se neki čovjek rodi sa sklonošću prema mentalnoj patnji i mentalnim bolestima, Martinus nam kaže da je to zbog naviknutog pogrešnog razmišljanja u prethodnim životima. Trajno i hotimično pogrešno miješanje u normalni život misli i svijesti uzrokuje mentalne kratke spojeve koji s vremenom oštećuju jezgre talenata za normalan život. (Više informacija o električnim kratkim spojevima u svijesti može se pronaći u LB 6, 2160-2163).

 

24.13 Kako nastaju geni koji uzrokuju mentalne bolesti ?

Teorija inteligentnog dizajna ne može objasniti pojavu bolesnih gena i mi možemo doći u iskušenje zapitati : kakva bi se to inteligencija mogla nalaziti iza stvaranja bolesnih gena za mentalne bolesti ? To bi sigurno morala biti luda inteligencija.

Darvinistički odgovor, kao i uvijek, zasniva se na mutacijama koje daju prednost u preživljavanju pod pritiskom prirodne selekcije. No, koja je prednost u preživljavanju sa genima za mentalne bolesti ?

  1. kolovoza 2006 na web stranici Aarhus univerziteta objavljeno je : «Znanstvenici sa univerziteta pronašli gene za shizofreniju i manično-depresivnu psihozu». Rezultati su bili objavljeni u časopisu Molekularne psihijatrije. Ta dva gena bolesti pronađeni su nakon opsežnog proučavanja genetskih varijacija na nekoliko stotina pacijenata i zdravih pojedinaca kontrolne grupe. Jedan od tih gena igra ulogu u signaliziranju između stanica mozga, a drugi, koji se nalazi u stanicama u čitavom mozgu, izgleda da je povezan sa faktorima kao što su razvoj i održavanje mozga.

Sasvim je prirodno za materijalistički orijentirane znanstvenike da vjeruju da mentalne bolesti imaju materijalni uzrok. Oni ih smatraju rezultatom bolesnih gena i njihovog utjecaja na razvoj i održavanje mozga. No, ukoliko uđemo dublje u taj problem, postavlja se pitanje : zašto uopće nastaju takvi bolesni geni ?

Odgovor kozmologije je da je nastanak bolesnih gena posljedica oštećenja u jezgrama talenata, koja su nastala zbog mentalnih kratkih spojeva i pogrešnih misaonih uzoraka u prethodnim životima. Poput ostalih genetski uzrokovanih bolesti, genetski određene mentalne bolesti nastale su zbog pogrešnog načina života u prethodnim inkarnacijama.

Možemo tada predvidjeti da će u budućnosti biti moguće statistički povezati pojavu određenog pogrešnog načina razmišljanja u populaciji sa pojavom bolesnog gena za određenu mentalnu bolest. Ukoliko primjetimo rast ili opadanje pojave bolesnih gena, moramo očekivati zakašnjelo djelovanje (bolesnog gena) u odnosu na uzrok (naviknuto pogrešno razmišljanje) koje se nalazi u prethodnom životu.

 

24.14 Mogu li jezgre talenata biti uništene i na seksualnom području ?

Međutim, najveće iznenađenje u Martinusovoj kozmologiji je da će daljnji nastavak evolucije dovesti do nastanka novog spola, kao što smo već rekli u 5.6. Mi smo se toliko navikli da postoje samo muškarci i žene, no ipak nam Martinus kaže da je novi spol u nastanku. U svojem potpuno razvijenom stanju taj dvopolni spol ima u svojoj svijesti u potpunoj ravnoteži muški i ženski aspekt. Mužjaci i ženke, muškarci i žene, su polu-rodna bića koja žive u stanju međusobne ovisnosti. Javljanje ljudskih bića sa sve izraženijom dvopolnom prirodom koji će postati dovršeni i potpuno samostalni u svojoj krajnjoj fazi, vidi se iz statistika koje pokazuju da sve više i više odraslih žive sami. Također i postupni rast dvopolne prirode dovodi ljude do toga da vole bića svojeg vlastitog spola. Iako bi to moglo većini ljudi zvučati potpuno nevjerojatno, Martinusove analize po tom pitanju barem podržava opažanje da su ljudska bića uključena u evolucijski proces u kojem muškarci i žene sve više sliče jedni drugima. Martinus nas uvjerava da će na kasnijim stupnjevima evolucije dvopolno stanje svijesti slijediti nova vrsta dvopolnog organizma u kojem će seksualni organi životinjskog carstva postajati sve više zakržljali ili nerazvijeni. Više detalja o dovršenim i dvopolnim ljudima budućnosti dano je u LB 5, 1886-1918.

Martinusovo predviđanje o nastanku dvopolnog čovječanstva može se znanstveno potvrditi bilježeći tokom nekoliko stoljeća određene osobne karakteristike ljudi. Takva programirana evolucija od instinktivne jednopolne životinje do intelektualnog i dvopolnog čovjeka u potpunosti se nalazi izvan dosega darvinizma i teorije inteligentnog dizajna. Na tom području, Martinusove analize o transformaciji seksualnih polova kod ljudi mogu se vidjeti kao nešto sasvim jedinstveno. Međutim, te analize nude najbolju šansu da se potkrijepe znanstvenim istraživanjem.

Međutim, tokom te izuzetno osjetljive transformacije seksualnih polova, tokom određenog vremena kod pojedinaca se mogu pojaviti abnormalnosti koje nazivamo seksualne perverzije. To je povezano sa degeneracijom seksualnog instinkta koji održava seksualnu aktivnost u životinjskom carstvu unutar prirodnih granica, što dovodi do rasprostranjenih razvoda i velikih problema u bračnom životu. Taj proces može dovesti do života u celibatu ili do života sa previše seksa i sa previše perverzija – često u kombinaciji sa zloupotrebom duhana, alkohola i droga. Rezultat mogu biti strašni i nesretni poroci i perverzije kao izraz bolesne seksualnosti. U seksualnom području normalne, zdrave jezgre talenata mogu biti uništene u blagom i ozbiljnom stupnju.

Poput alkoholizma i zlouporabe droga, to uništenje jezgara talenata na seksualnom području može baciti svoju tamnu sjenku tokom nekoliko narednih života. Isto kao što u najgorem slučaju može biti potrebno tri do četiri života za uništenje određenih jezgara talenata, može biti potrebno isto toliko za njihovu ponovnu izgradnju.

Na Discovery programu na TV-u, znanstveno orijentiran katolički svečenik otvoreno je govorio o seksualnosti i celibatu u svojoj crkvi. On je primjetio da su svećenici koji su živjeli u celibatu bez pribjegavanja mastrubaciji na kraju postali impotentni. Gledano iz kozmičke perspektive takav način života je oslabio jezgre talenata, tako da će se ta impotencija sigurno prenijeti i u sljedeći život. Svaki talenat ili organ koji se ne koristi počinje propadati.

Čovjek se može striktno držati nekih moralnih propisa i živjeti kao apostol vrline u asketizmu i odricanju od dopuštenih i nedopuštenih užitaka tokom dugog vremena. No, takav prividno besprijekoran život koji se temelji na neznanju i praznovjerju imat će ozbiljne posljedice na naredne živote jer to dovodi do oštećenja prirodnih seksualnih funkcija i jezgara talenata. Takav čovjek neće moći stvoriti neophodan i zdrav seksualni nagon (vidi također LB 2, 402).

Muškarci i žene koji su stupili na životnu scenu impotentni i frigidni ili sa nekom drugom vrstom oslabljene seksualne funkcije živjeli su u prethodnom životu u seksualnoj apstinenciji ili su doveli do neravnoteže svoje prirodne seksualne funkcije zbog nevjere, razočarenja, zavođenja, prisile ili nasilja.

Prema Martinusu, perverzije koje izražavaju bolesne ili nenormalne seksualne želje imaju svoj korijen u pretjeranoj ili nedovoljnoj seksualnoj aktivnosti. Kada im se redovito popušta u obliku naviknutog zadovoljavanja, one postaju rutina i navikuta svijest, što dovodi do mentalne i fizičke degradacije u budućim životima. To je zato jer takvo nastrano ponašanje ostavlja traga na jezgrama talenata, koje automatski prenose nedostatke na buduće živote.

 

MARTINUS INSTITUT, DENMARK

Martinusov centar u Klintu je međunarodni obrazovni centar za ljude koji su zainteresirani za Martinusovu kozmologiju. Centar se nalazi na obali na slikovitom, mirnom području blizu sela Klint, približno 110 km sjeverozapadno od Kopenhagena. Najbliži grad je Nykøbing Sjælland, koji se nalazi oko 6 km od centra. Ovdje je 1935 Martinus osnovao centar za odmor, koji se tijekom godina razvio u moderni obrazovni centar sa salom za predavanja, studijskim sobama, vegetarijanskim restoranom, različitim vrstama smještaja i mjestom za kampiranje.
Od 1943 Institut se nalazi na adresi : Mariendalsvej 94-96, DK-2000 Frederiksberg, Danska. Martinus je ovdje živio i radio skoro 40 godina, sve do svoje smrti 1981

Martinusov institut je neprofitna institucija koju je osnovao Martinus sa svrhom širenja njegovih duhovno znanstvenih knjiga. On je prenio na Institut odgovornost i prava na njegovo sveukupno djelo Treći zavjet, i odredio je zadatke Instituta. Ukratko, Institut je odgovoran za očuvanje, prevođenje izdavanje Martinusovog sveukupnog djela. Mi smo također dužni osigurati informaciju o njegovim knjigama i podučavati sliku svijeta koja je u njima sadržana.

Ova odgovornost uključuje i zaštitu sadržaja Trećeg zavjeta. Martinusov institut posjeduje izdavačka prava za izdavanje knjiga na bilo kojem jeziku, bilo to u obliku knjiga, na internetu ili na neki drugi način. Martinus je tako želio osigurati da postoji jedna institucija na svijetu koja može garantirati izdavanje njegovih knjiga u službenom obliku i pružiti direktnu informaciju i podučavanje koji se zasnivaju na njegovom djelu.

Martinus Institut, Mariendalsvej 94-96, DK-2000 Frederiksberg, Copenhagen, Denmark.
info@martinus.dk

24.15 Koje su posljedice pretjerane seksualnosti ?

S obzirom da su osjećaji seksualnog blaženstva najviše i najbožanstvenije iskustvo u fizičkom svijetu, nije dobro blokirati tu vrhunsku vitalnu silu. Ukoliko se poplava zagradi branom, voda će se jednostavno dići iza brane. To dovodi do pucanja brane i provale mase vode (u ovom slučaju seksualnosti) koja stvara prirodne katastrofe bilo u ovom ili u budućim životima. Seksualna apstinencija može dovesti do toga da čitavi mentalitet postane preokupiran seksualnošću u budućim životima.

U knjizi Livets bog postoji ovaj podnaslov : «Ljudi koji su u potpunosti obuzeti seksualnošću i degeneracijom» (LB 1, 132). Taj se dio bavi ljudima čiji su svijest i osjećajni život u potpunosti obuzeti seksualnošću. Seksualnost u potpunosti dominira njihovim mislima i interesima. Bogati među njima mogu ići iz jedne ljubavne afere u drugu, iz braka u brak, i provoditi čitavo svoje vrijeme u noćnim klubovima i bordelima. No, njihov pretjerani seksualni interes postaje nezasitan teret koji za sobom lako povlaći druge poroke kao što su uživanje u alkoholu, morfiju, kokainu, duhanu, opijumu i drugim drogama. Drugi ispoljavaju ovaj prevladavajući seksualni nagon u obliku perverzija i nastranosti, koji idu sve do kleptomanije, piromanije, sadizma, silovanja, ubojstava i sakaćenja. Kod manje bogatih pojedinaca oba spola, njihov nezasitni seksualni nagon može se ispoljiti u obliku prostitucije, koju često karakterizira odbojnost prema poštenom radu, što na kraju dovodi do skitnje, beskućništva, kriminala, depresije i samoubojstva.

Ovaj destruktivni način života neizbježno će ostaviti traga na budućim životima. Oštećene ili uništene jezgre talenata stvorit će deformirana i kronično bolesna tijela sa krhkim živcima i sa slabim mozgom. Drugi će se roditi u budućim životima kao manje ili više mentalno retardirani, kao čudaci, kao zaostali u školi, kao fizički slabići, što sve ovisi o prirodi nastranosti (vidi također LB 5, 1867).

 

24.16 Koliko daleko mogu ići seksualne nastranosti ?

Čovjek koji ima neuravnotežen seksualan život ne može više uspostaviti normalan intiman seksualni odnos sa drugim ljudskim bićem. Seks sa povremenim partnerima i naviknuta prostitucija ne donose zadovoljstvo i predstavljaju nešto više od samozadovoljavanja. Martinus je nazvao takvu osobu, za koju je seks postao trgovačka roba «kozmički leš» (LB 4, 1229).

S vremenom, niti prirodan seksualni odnos niti normalno samozadovoljavanje ne mogu pružiti seksualno zadovoljenje. Stoga seksualnost ide sve dalje i dalje kroz nove eksperimente koji sve više postaju nastrani. Kada seksualni organi više ne mogu reagirati na normalan stimulans, da bi se postiglo seksualno zadovoljstvo potrebna su sve jača uzbuđenja. Za seksualno pražnjenje potrebna je sve veća napetost. Kada ga više ne mogu stimulirati normalno ljubljenje, grljenje i maženje, onaj tko je zastranio mora tražiti njihovu suprotnost. Okrutnost, nasilje i sadizam počinju tada predstavljati osnovu seksualnog pražnjenja. Postoje ljudi koji su navikli na to da budu mučeni ili bičevani kako bi postigli seksualno pražnjenje. Drugi moraju koristiti prijetnje i nasilje i postupno žele vidjeti strah, pa čak i strah od smrti, u očima onih koje su primorali da postanu njihove seksualne žrtve. Takvi slučajevi su bliži pokušaju ubojstva nego seksualnom odnosu i na kraju onaj koji je zastranio mora ubiti kako bi dovoljno stimulirao svoj živčani sustav za seksualno pražnjenje. Piromani moraju vidjeti vatru da bi se uzbudili i postupno čak moraju vidjeti životinje ili ljude kako gore do smrti kako bi postigli zadovoljstvo. Ono što je trebalo predstavljati najveći užitak u životu pretvorilo se u praksu nasilja i mučenja (vidi LB 5, 1869).

Dakle, čovjek može toliko transformirati svoj mentalitet da doživljava sadizam, mazohizam, mučenje, ubijanje i usmrćivanje kao najveći užitak. Nije nimalo lako nekome tko je dosegnuo takvu kulminaciju tame osloboditi se takvog sadističkog oblika života. Poput ovisnika o drogi, kojima upravlja njihov porok ili žudnja za drogom, seksualno nastranim ljudima također upravlja njihov seksualni porok ili žudnja za tim stimulansima kao oblikom seksualnog zadovoljstva. Seksualni porok može u tolikoj mjeri preuzeti kontrolu nad sviješću nastranog čovjeka da on može dugo vremena biti seksualni ubojica. U razdobljima jasnoće, taj nastrani čovjek je, poput ovisnika o drogi, vrlo depresivan zbog svoje nesretne situacije i stanja svijesti. No, njegovom voljom nastavlja upravljati njegova seksualna žudnja ili navika, i on ne može kontrolirati svoje poroke. Njegovi poroci sada upravljaju i dominiraju njime i njegovom voljom. Zbog svoje bolesne i nastrane prirode, on živi tako užasan život da postaje umoran od života, doživljava živčane slomove i mentalne kratke spojeve. No, taj slom i budući životi u mentalnoj retardiranosti sa različitim mentalnim nedostacima prekinut će njegov porok i nastranosti i postupno mu omogučiti povratak u normalno stanje. Detaljnije analize tih nastranosti dane su u LB 5, 1867-1870.

Kulminacija te užasne patnje i mentalne tame neizbježno dovodi do toga da vječno «Jastvo» počne vapiti za povratkom u normalan život. Ta želja za povratkom u normalan život i ljubav prema životu dovest će do mentalnog preokreta. Nakon tog neophodnog stjecanja iskustava u mračnoj zoni spiralnog ciklusa, biće može nastaviti svoje daljnje kozmičko putovanje u svijetlu budućnost.

Ole Therkelsen, www.martinusshop.dk

www.martinus.dk

www.shop.martinus.dk

AMAZON

www.amazon.com/author/ole.therkelsen

 

www.amazon.com/author/martinus