19. Poglavlje
Dizajn u biokemiji
Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn – Nova teorija evolucije
Ole Therkelsen
19.1 Da li biokemija otkriva bilo kakve primjere dizajna koji proturječe Darvinizmu ?
Biokemijska činjenica koju najčešće navode zagovaratelji inteligentnog dizajna kao argument protiv Darvinizma jest stvaranje deset enzima koji su neophodni za zgrušavanje krvi. Moraju biti prisutni svih deset enzima i oni moraju djelovati u određenom nizu, koji je poznat kao kaskada zgrušavanja krvi, da bi se krv mogla zgrušati. Ako samo jedan od tih deset enzima nedostaje, ne dolazi do zgrušavanja krvi, što je slučaj sa hemofiličarima. Svih deset enzima mora biti prisutno na pravim mjestima da bi osigurali prednost u preživljavanju. No, njih nije mogla stvoriti samo jedna mutacija ! Dakle, argument je taj da tih deset enzima nisu mogli nastati malenim postupnim promjenama, od kojih bi svaka doprinjela prednosti u preživljavanju, kao što tvrdi Darvinizam.
Drugi primjer iz biokemije dolazi od metabolizma ugljikohidrata stanica. Aerobni organizmi sagorijevaju šećer pomoću kisika. Anaerobni organizmi mogu proizvesti kemijsku energiju na drugačiji način bez kisika. Doista, kisik je gotovo poput otrova za neke anaerobne bakterije. Stoga najprimitivnije bakterije, koje su anaerobne, ne koriste kisik u svojem metabolizmu, dok napredniji aerobni organizmi mogu sagorijevati šećer pomoću kisika. Teško je zamisliti čitavi niz postupnih promjena koje daju prednost u preživljavanju prijelaznim oblicima između anaerobnih i aerobnih organizama, jer kada je u pitanju upotreba kisika to je stvar ili jednog ili drugog. Da bi se anaerobna stanica promijenila da sagorijeva šećer pomoću kisika, ona bi trebala barem 20 novih enzima, od kojih bi svi već morali biti dostupni za prijelaz na novi metabolički sustav.
Prva trećina aerobnih metabolita koji su stvoreni sagorijevanjem šećera pomoću kisika nazivaju se glikolizini i uključuju suradnju barem deset enzima. Druga grupa, koja se naziva ciklus limunske kiseline, zahtijeva barem pet enzima. Posljednji dio energetskog metabolizma sastoji se od lanca prijenosa elektrona koji zahtijeva daljnjih pet enzima. Stanica koja koristi kisik kako bi pretvorila šećer u energiju ne bi mogla preživjeti ako bi nedostajao samo jedan od tih brojnih enzima. Dakle, ponovno se moramo zapitati : kako je takav složeni sustav mogao nastati samo iz jedne mutacije ili mutacija koje su bile izolirane u vremenu i koje nisu direktno pridonjele prednosti u preživljavanju ?
Potpuno je nemoguće da enzim nastane slučajno. Enzim predstavlja niz aminokiselina koje su odabrane između 20 takvih osnovnih kiselina. Dakle, na svakoj točci postoji 20 različitih mogućnosti odabira. Šanse su 1:10130 da bi čak i mali enzim samo sa 100 aminokiselina bio slučajno ispravno složen. Ako kao svoju polazišnu točku uzmemo teoriju o slučajnoj evoluciji, morao je nekada postojati organizam koji je mogao živjeti samo sa jednim od tih enzima nakon što je on nastao slučajno. Možda je nakon nekoliko miliona godina slučajno nastao enzim broj 2, a kasnije enzimi broj 3,4,5 itd., sve do broja 20. Sve dok nedostaje samo jedan enzim, sustav neće funkcionirati. Nezamislivo je da je tako ogromna složenost nastala iz malenih neznatnih promjena koje nisu osiguravale prednost u preživljavanju tokom miliona godina. Darvinizam tvrdi da genetičke promjene, da bi se prenosile dalje, moraju osigurati svojem nositelju prednost u preživljavanju. Sljedbenici teorije inteligentnog dizajna stoga tvrde da su pobili Darvinizam argumentom da složeni biološki sustavi ne mogu nastati iz jedne mutacije ili iz mutacija koje su izolirane u vremenu i koje ne pružaju nikakvu direktnu prednost u preživljavanju.
Teorija inteligentnog dizajna
Teorija inteligentnog dizajna odbacuje postupnu evoluciju složenih sustava. Međutim, gledano iz kozmičke perspektive, postupna evolucija je moguća zahvaljujući pohranjivanju neutralnih gena u banci DNK. Ti geni ne osiguravaju nikakvu neposrednu prednost u preživljavanju, no oni to mogu pružiti kasnije kada se uspostavi čitavi sustav. Zahvaljujući dovršenom dizajnu koji je prisutan u jezgrama talenata, živo biće može početi pohranjivati 20 gena potrebnih za sintezu enzima u svojoj DNK banci kromosoma, gdje leže neiskorišteni sve dok se odjednom ne aktiviraju. Programirana evolucija dozvoljava da se takvi geni postupno pohranjuju bez potrebe za neposrednom prednošću u preživljavanju, kao što to zahtijeva darvinizam. Pohranjene gene mogu aktivirati ili deaktivirati posebne tvari glasnici. Dakle, oni mogu biti deaktivirani tokom vremena pohranjivanja kada nema potrebe za sintezom proteina za koju oni vrijede. U teoriji to znači da nakon dugog vremena priprema, samo jedna tvar glasnik može potaknuti pokretanje jednog potpuno novog projekta, kao što je prelazak stanice na aerobni metabolizam unutar kojeg se šećer sagorijeva pomoću kisika.
19.2 Kako se razvijaju složeni biološki sustavi ?
Prema kozmologiji, svaki složeni biološki sustav je rezultat promišljenog evolucijskog stvaranja koje također obuhvaća postupne genetske promjene koje opisuje darvinizam.
Općenito govoreći, Martinus naglašava da evolucija svakog spiralnog ciklusa počinje u mineralnom carstvu i nastavlja se kroz biljno i životinjsko carstvo sve do stupnja dovršenog čovjeka koji je savršen i ispunjen sveljubavlju. Potpuni obrazac za stvaranje savršenog čovjeka već postoji i prije početka evolucije u mineralnom carstvu. To je umjetnički prikazano na jednoj slici koja prikazuje kako ljudsko biće nastaje iz kamenog bloka. Dizajn već postoji i prije početka evolucije u biljnom i životinjskom carstvu. Martinus nam kaže da evolucija ima svoju svrhu. Ona je izraz namjernog plana. U odnosu na to, evolucija kako ju opisuje darvinizam izgleda besmislena, jer se zasniva na slučajnim događajima.
Praktično ostvarenje složenih bioloških sustava može se usporediti sa gradnjom broda : nakon dugog perioda teoretskog rada sa idejama, izračunima i crtežima slijedi praktični rad na izgradnji, i tek nakon toga brod može biti porinut. Dakle, praktični proces biološkog dizajna temelji se na činjenici da je dovršeni plan prvo ugrađen u vlastite jezgre talenata jedinke, zatim kao geni u kromosomima, i konačno u samom organizmu tokom postupne evolucije. Takva predprogramirana evolucija pretpostavlja da jezgre talenata mogu selektivno birati korisne mutacije i pohranjivati ih u njihovoj DNK banci kromosoma u latentnom obliku imajući u vidu njihovu kasniju primjenu.
Unutar darvinizma su nastale dvije škole misli, naime selekcionisti i neutralisti. Obje strane se slažu da većina mutacija smanjuje šanse za preživljavanje njihovih nositelja. Selekcionisti – koji se povezuju sa razvojem neodarvinizma u dekadama nakon otkrića strukture DNK molekule 1953, vjeruju da je samo krajnje mali dio mutacija neutralan, dok veći dio pruža bolje šanse u preživljavanju. U odnosu na to, novija istraživanja podržavaju neutraliste u njihovom vjerovanju da samo vrlo malo neštetnih mutacija pruža bolje šanse u preživljavanju, dok je većina mutacija po tom pitanju neutralna. Ta novija istraživanja, koja pokazuju tu prevladavajuću neutralnost, mogu se uzeti kao podrška teoriji o pohranjivanju gena u DNK banci kromosoma tokom programirane evolucije !
19.3 Koji je preduvjet za postupnu izgradnju složenog sustava ?
Kozmičke analize pokazuju da nema ograničenja kada je u pitanju izbor za stvaranje nove vrste organizma. To nije niti stvar puke mašte, jer ono što vidimo je kontinuirana izgradnja na temelju organskih preduvjeta iz prošlosti, kao i na temelju prošlih želja i težnji dotičnih bića. Planiranje se može vršiti samo u prošlosti, a organizam može biti izgrađen samo na temelju rezultata iz prošlosti, koje Martinus dijeli na nova i stara iskustva :
- Najnovija iskustva iz životinjskog i ljudskog carstva sadašnje spirale na početku se ugrađuju u mineralnu materiju u obliku različitih izuma, strojeva i opreme. Vidi 15 poglavlje : Organi koji su počeli kao strojevi.
- Najstarija iskustva iz ranijih spiralnih ciklusa ugrađuju se u živu biljnu i životinjsku materiju kao organi, stanice, molekule itd. Vidi 14 poglavlje : Život unutar života, unutar života …
Dodatak 1.
Prema Martinusu, stvaranje nove vrste organizma temelji se na sposobnosti kombiniranja rezultata prethodnih iskustava sa najnovijim dizajnom i na njihovom ugrađivanju u organsku strukturu jezgara talenata. Zahvaljujući intuitivnim impulsima i intelektualnom radu, bića u carstvu inteligencije mogu kombinirati principe najnovije opreme i izuma sa prethodnim iskustvima iz prirode u izgradnji organskog organizma kako bi stvorili nove organizme ili druge sustave. Svi složeni biološki sustavi su na početku bili napravljeni i testirani u davnoj prošlosti kao različita oprema i strojevi u laboratorijima na različitim planetama u svemiru, da bi nakon toga bili organski ugrađeni u jezgre talenata svake pojedine jedinke (vidi 146 poglavlje knjige Sahranjivanje). Ta informacija je kasnije bila prenesena od zračećih struktura u jezgrama talenata do fizičkih DNK molekula u obliku informacijskih nizova četiri nukleotida, A, C, G, T, što su kodovi za odgovarajuće sinteze bjelančevina. Enzimi su bjelančevine odgovorne za izgradnju složenih organizama. Vječno biće mora biti sposobno doživljavati nešto novo tokom čitave vječnosti. Svaki puta kada je ono prošlo kroz fizički svijet određenog spiralnog ciklusa, dostupni su mu principi najnovijih izuma za stvaranje novih vrsta organizama čija je funkcija obnavljanje prilika za doživljavanje života. Princip da najnoviji izumi i strojevi mogu biti ugrađeni u nove vrste organizama nastao je zato da bi osigurao vječno obnavljanje života.
Dodatak 2.
Čitavi unutarnji dio organizma, koji se sastoji od organa, stanica, molekula, atoma itd., predstavlja zbroj ranijih iskustava jedinke u prošlim spiralnim ciklusima. Naši organi i stanice funkcioniraju automatski bez ikakvog utjecaja naše dnevne svijesti jer su to rutine na kojima smo osobno i svjesno radili kao bića organa i stanica u evolucijskim epohama davne prošlosti. Čovjek je osobno doživio molekularne reakcije svojih stanica pri dnevnoj svijesti i uvježbavao ih sve dok nisu postale automatske funkcije ili C-znanje u spirali tvari. Ta organska prošlost se ne nalazi samo u organima, stanicama i molekulama. Ona se nastavlja nadolje u beskonačne dubine mikrokozmosa sa atomima, elektronima, kvarkovima itd. Čovjek je izgrađen od svih spiralnih ciklusa svoje prošlosti. Prošlost nema početak, kao ni mikrokozmos. Organizam se uvijek temeljio na organskim preduvjetima iz vječne prošlosti. On nikada nije imao početak. Prema tome, gledano iz apsolutne perspektive, nikada nije bio stvoren potpuno novi princip organizma. To su zapravo samo varijacije na osnovnu temu. Vječni život je vječna preobrazba, a time i vječno obnavljanje.
19.4 Koju ulogu u procesu stvaranja igra jedinka ?
Martinus nam kaže da je biološka evolucija usmjerena ka cilju i predstavlja svjesni proces stvaranja u kojem svi principi i izumi, svo znanje i sposobnosti koji su potrebni za stvaranje organizma postoje prije početka stvaranja ili evolucije – poput svih ostalih stvaralačkih procesa. Međutim, svaka jedinka mora također kroz iskustvo, vježbanje i praksu stvoriti vještine, talente i funkcije koji joj omogućavaju postupni napredak u evoluciji. U evoluciji nema skokova, i svako živo biće mora osobno poduzeti svaki korak na evolucijskoj ljestvici.
Na primjer, čitavi motorički sustav sa pripadajućim mišićima i mozak i živčani sustav predstavljaju dizajnirane izume, no svaka jedinka mora osobno i mukotrpno uvježbavati svoj vlastiti motorički sustav sve od nespretnih i primitivnih početaka do vrlo razvijenog stupnja koji omogućava naprednu i sofisticiranu motoričku aktivnost. Čak iako je i mozak bio izumljen, svako je živo biće ipak moralo osobno razvijati svoj mozak tokom evolucije. Svaka jedinka je osobno uvježbavala sve funkcije i talente koje trenutno posjeduje. Na taj način, svaka vječno postojeća jedinka je svjesni sustvaratelj u evoluciji. Prema tome, gledano iz te perspektive možemo raspoznati stvaralačku svijest iza evolucije, a to je stvaralačka svijest svake jedinke. Svjesno vježbanje te jedinke tokom tisuća života ugrađeno je u plan za kozmički dizajnirano, evolucijsko stvaranje.
Niti Darvinizam, niti Biblijsko čudesno stvaranje, niti teorija inteligentnog dizajna ne uzimaju u obzir vježbanje i stvaranje iskustava jedinke tokom svih njenih prošlih fizičkih života u vječnoj prošlosti.
19.5 Za pokretanje novog posla potreban je početni kapital. Odakle dolazi početni kapital koji je potreban da bi biće započelo novu aktivnost u fizičkom svijetu ?
Martinusov uobičajeni odgovor je da početni kapital za novu aktivnost u novom spiralnom ciklusu dolazi od vlastitog kozmičkog C-znanja bića u obliku njegovih jezgara talenata i instinktivnih funkcija iz prethodnih spiralnih ciklusa. Početni kapital je kozmička svijest iz prethodne evolucijske spirale koja je pretvorena u automatske ili instinktivne funkcije.
Dva kontrasta spiralnog ciklusa su fizički svijet (zima) i duhovni svijet (ljeto). Isto kao što 1. siječanj označava početak godišnjeg ciklusa, a ne početak samog vremena, na isti način početak života na Zemlji kako ga opisuje materijalizam samo je početak novog spiralnog ciklusa, a ne apsolutni početak života. Posljednji dio starog spiralnog ciklusa i početak novog je ono što poznajemo kao mineralno carstvo. Upravo ovdje bića blaženstva, zasićena životom u duhovnom svijetu i težeći za iskustvima u fizičkom svijetu, pokreću određene automatske funkcije koje aktiviraju postupni proces vezivanja za mineralnu materiju.
U mineralnom carstvu, na samom ulasku u fizički svijet novog spiralnog ciklusa, bića blaženstva samo što nisu dobila novi i viši princip organizma, na primjer napredovanjem od stanice do organa, od organa do organizma, od planeta do zvijezde ili od zvijezde do galaktike. Martinus opisuje kako se kozmičko C-znanje bića probija na fizičku razinu kako bi stvorilo prva mineralna bića, a kasnije biljna i životinjska bića (Zbirka članaka 1, 20.2).
19.6 Kako je u azoičnoj fazi bila stvorena prva organska molekula ?
Otkriveno je da 4,5 milijardi godina stari meteor Murchison, koji je 1969 pao u Australiji, sadrži aminokiseline, masne kiseline i nukleotide. Najnovija istraživanja ukazuju na prisutnost DNK molekula na površini međuzvjezdane prašine. Zbog toga neki istraživači vjeruju da su prve DNK molekule na Zemlju došle iz svemira. No, čak iako vanzemaljske DNK molekule sadrže informacije o biološkoj složenosti, to ipak ne može objasniti kako su te informacije mogle tokom vremena nastati u svemiru.
Međutim, pored te svemirske teorije, većina znanstvenika pretpostavlja kemijsku evoluciju tokom azoične faze, tj. prije pojave života na Zemlji. Simulacijskim eksperimentima u laboratoriju pokušali su se reproducirati fizički i kemijski uslovi koji su prevladavali u toj fazi prije više od 3 milijarde godina. Dakle, rezultati poznatog Miller-Urey eksperimenta pokazali su da su aminokiseline, nukleinske kiseline i ostale organske tvari mogle nastati iz metana, amonijaka, vodika i vodene pare koji su bili izloženi električnom pražnjenju (Znanost 1953).
Međutim, gledano iz kozmičke perspektive, bjelančevine, RNK i DNK molekule koje nose informacije o biološkoj složenosti nisu mogle nastati iz slučajnih događaja, već samo na temelju znanja koje je došlo do C-stupnja, a to je automatsko znanje pohranjeno u jezgrama talenata koje se nalaze iza stvaralačke snage jedinke. Martinus tvrdi da ne samo da su biljke i životinje živa bića, već i planete, organi, stanice, molekule i atomi.
Jezgre talenata u nadsvijesti živih bića su informacijske strukture čija formativna polja sila doprinose sintezi nukleinskih kiselina i bjelančevina koje su bogate informacijama. Martinus objašnjava kako, zahvaljujući energiji instinkta, kozmičko C-znanje organizira fizičku materiju u korist nastanka biljnog i životinjskog života na prijelazu iz duhovnog svijeta u mineralno carstvo (Zbirka članaka 1, 20.2). Materijalistička znanost govori o samo-organizirajućim sustavima, no, gledano iz kozmičke perspektive, sve automatske funkcije u prirodi se zasnivaju na starom znanju u obliku energije instinkta. Jezgre talenata, koje se neprestano obnavljaju u nadsvijesti, surađuju sa formativnim silama na prevladavajućim elektromagnetnim uslovima kako bi oblikovale nove molekule. To kozmičko C-znanje i stvaralačka snaga živih bića odgovorni su za kemijsku evoluciju i za azoičnu sintezu bjelančevima kao i DNK i RNK molekula koji prenose informacije. U Martinusovoj kozmologiji, genetski kod za sintezu bjelančevina je informacijski sustav koji nije nastao iz slučajnih događaja, već iz prethodno stečenih iskustava i intelektualnosti. Niti jedan jezik, pa čak niti genetski jezik, ne može nastati iz slučajnih događaja, ukoliko on sadrži određenu logiku i svrhovitost.
19.7 Da li su formativne sile prisutne u praznom prostoru između čestica ?
Atomska fizika bavi se česticama i praznim prostorom. Međutim, u najnovije vrijeme, fizičari su počeli primječivati fluktuacije u tom praznom prostoru koje bi lako mogle odgovarati prvom stvaranju kontrasta kao rezultat djelovanja X2 i stvaralačke snage na fizičke čestice. Umjesto o česticama i praznom prostoru, Martinus govori o česticama i svijesti, tako da je ono što izgleda kao prazan prostor zapravo ispunjeno sviješću. On objašnjava da je svako pokretanje čestica, bez obzira da li se ono odvija u makrokozmosu ili mikrokozmosu, rezultat svjesnih sila koje sačinjavaju prazan prostor između čestica. Može li nešto beživotno uzrokovati kretanje ? Naravno da ne, samo nešto živo može uzrokovati kretanje !
U svojem članku «Čestice, prazan prostor i snaga misli» Martinus tvrdi da je svijest uzrok svakog kretanja čestica (Kozmos br. 1/2001). Taj nas opis može dovesti do toga kako formativna polja stvaralačke snage koje djeluju kroz jezgre talenata mogu utjecati na fizičke molekule, prvo tijekom kemijske evolucije, a kasnije tijekom biološke evolucije. U kemijskoj evoluciji, azoičko formiranje enzima i nukleinskih kiselina sa njihovom ogromnom količinom informacija mora se stoga smatrati rezultatom svjesnih procesa koji se zasnivaju na iskustvu koje je bilo stečeno tijekom prethodnog evolucijskog spiralnog ciklusa.
19.8 Kako je prema znanosti život nastao na Zemlji ?
Smatra se da je Zemlja nastala kao užarena vatrena kugla prije 4,6 milijardi godina. Članak u časopisu Nature izvještava da novi fosili pronađeni na nekoliko nalazišta u zapadnoj Australiji ukazuju na to da se život pojavio već prije 3,4 milijarde godina (Abigail Allwood, Nature, 8. Lipanj 2006). To nije bio samo jedan fosil, već je to bio jedan složeni ekosustav u obliku široko rasprostranjenog tepiha od bakterija koje su živjele na dnu oceana i koje su bile izložene plimi i oseci. Postoje naznake da su to bile cijanobakterije koje su ovladale fotosintezom, jer mikrobiološki sloj ima istu debljinu gledano u određenom smjeru, vjerojatno su bile poredane u smjeru svjetlosti.
«Ta nova otkrića sugeriraju da je život nastao na Zemlji čim su za njegovo preživljavanje bili osigurani fizički uslovi. To je centralni i vrlo važan aspekt, jer on povećava mogućnost da je život na neki način ugrađen u strukturu svemira, umjesto da se smatra da je izuzetno nastao samo na jednom planetu», zaključuje Stefan Bengtson, stručnjak za rani život iz Štokkolmskog muzeja za prirodnu povijest u izvještaju za švedske novine Dagens Nyheter (11. Lipanj 2006).
Činjenica da se život pojavio na Zemlji ćim su za to bili osigurani fizički uslovi u potpunom je skladu sa Martinusovim analizama da će se život nužno inkarnirati u skladu sa prirodnim zakonima svuda gdje za to postoje fizički uslovi (LB6, 2167).
19.9 Što je bilo prije, kokoš ili jaje ?
Kada raspravljamo o tome kako je nešto počelo, često se susrećemo sa klasičnim zamršenim pitanjem što je bilo prije, kokoš ili jaje. Isti problem se javlja u biokemiji u vezi sa stvaranjem prve stanice. U brojnim slučajevima stvaranje neke tvari pretpostavlja postojanje neke druge tvari koja istovremeno pretpostavlja postojanje one prve tvari.
Taj problem može biti riješen samo razmišljanjem unutar okvira vječnosti, što je znanosti strano. Rješenje je da i kokoš i jaje postoje vječno. Martinus nas uvjerava da život postoji i ispoljava svoje karakteristike čitavu vječnost.
Kozmologija pokazuje da je princip roditelja i potomstva oduvijek postojao. To je vječni princip koji podržava vječno postojanje energije teže i životinjskog carstva. Svaka od šest osnovnih energija je vječna, kao i odgovarajuće razine postojanja. To ne umanjuje činjenicu da je prije pojave životinjskog carstva ovdje na Zemlji, ono već postojalo drugdje u svemiru. Kada je negdje zima, drugdje može biti ljeto.
U fizičkom svijetu, roditelji i potomstvo predstavljaju vječni princip. Dakle, jaje ima debelu ljusku kako bi zaštitilo embrio tokom njegovog razvoja. To odražava vječni kozmički princip koji Martinus naziva roditeljski princip. Ukoliko život vječno postoji, i roditelji i potomstvo također moraju postojati tokom čitave vječnosti.
Problem kokoši i jajeta javlja se u biokemiji u vezi sa pitanjem kako je nastala prva živa stanica. Nukleinske kiseline pretpostavljaju postojanje enzima, a oni pretpostavljaju postojanje nukleinskih kiselina. Enzimi su bjelančevine koje kontroliraju različite stanične procese i sintezu tvari kao što su DNK i RNK molekule, dok gen u DNK molekuli istovremeno sadrži informaciju koja je potrebna za stvaranje bjelančevine (ili nekoliko njih, prema novim istraživanjima u «RNK svijetu» nakon 2001). Informacije u DNK molekulama se prevode i pretvaraju u mRNK i tRNK molekule i aminokiseline, koje su apsolutno neophodne za sintezu enzima. Dakle, što je bilo prije, enzimi ili DNK ?
Prema Martinusovoj kozmologiji, čitavi sustav je morao nastati istovremeno , jer sve to funkcionira samo kada su svi detalji na svojem mjestu. Suština tog čitavog dobro funkcionirajućeg biokemijskog sustava pohranjena je kao informacija u jezgrama talenata. Čak i prije stvaranja Zemlje, jezgre talenata bića stanica sadržavale su sve potrebne informacije za sintezu različitih grupa kemijskih tvari u stanici. Bića stanica su već postojala na duhovnoj razini prije nego što je prva stanica bila stvorena na fizičkoj razini. Zahvaljujući informacijama pohranjenim u jezgrama talenata, kemijska evolucija može početi istovremeno na nekoliko mjesta kako bi proizvela život na Zemlji.
19.10 Kako je nastala prva stanica ?
Darvinizam se bavi samo evolucijom, a ne podrijetlom života. Znanost još uvijek ne može reći sa sigurnošću kako je na Zemlji nastala prva stanica. Ona još uvijek ne može objasniti kako su beživotne molekule dobile život i svijest na temelju slučajnih događaja. Znanost pretpostavlja da je prva živa stanica nastala u prajuhi ili oceanu kao rezultat slučajnih događaja, i da se sav život na Zemlji razvio iz te jedne stanice.
Michael Behe, glavni zagovaratelj teorije inteligentnog dizajna tvrdi da prva stanica nije mogla nastati na Darwinov način iz slučajnih događaja prirodnom selekcijom. Pojam prednost upreživljavanju očigledno nije imao smisla prije nastanka života, i tako su nam ostale samo beživotne slučajne molekularne promjene kao materijalističko objašnjenje nastanka prve stanice. Behe zaključuje iz svojeg biokemijskog proučavanja neraščlanjive složenosti stanice da mora postojati neki drugi način nastanka stanice od onoga koji predlažu materijalisti. Ona je morala imati neki inteligentni uzrok. Međutim, teorija inteligentnog dizajna ne objašnjava nikakve metode ili mehanizme tog stvaranja.
Martinusova kozmologija
Martinusova kozmologija ističe kao centralnu činjenicu da vječna struktura života već sadrži u sebi plan i znanje o tome kako stvoriti stanicu. To znanje i snaga su pohranjeni u jezgrama talenata nadsvijesti bića stanica, koja sadrži informacije i formativna polja snage koja su potrebna za izgradnju svih molekula koje su potrebne za stvaranje fizičkog života i evolucije. Dakle, kozmičko C-znanje prisutno u jezgrama talenata bića stanica odgovorno je za nastanak života stvaranjem prve stanice na Zemlji.
Čak i prije nastanka prve žive fizičke stanice na Zemlji, bića stanica morala su postojati na duhovnoj razini gdje su dizajn, plan i sposobnost stvaranja žive fizičke stanice već bili prisutni u elektromagnetskoj strukturi jezgara talenata. To se može smatrati živim sjemenom prvog fizičkog života na Zemlji. Vječno «Jastvo», stvaralačka sposobnost i duhovna tijela tih mikroorganizama postojali su na duhovnoj razini prije inkarniranja u fizičku materiju. Aktivni dio te žive klice prisutan je u jezgrama talenata sa njihovim formativnim silama.
Martinus opisuje brojne paralelne evolucijske staze koje vode kroz biljno i životinjsko carstvo (LB1 278-288, VSS3, 29 poglavlje). Dakle, život na Zemlji nije morao nastati iz jedne prastanice, kao što to pretpostavljaju znanstvenici. Ako život može nastati na jednom mjestu, onda on očigledno može nastati i na nekom drugom mjestu. Gledano iz kozmičke perspektive, morala su postojati brojna sjemena života koja su predstavljala mikroorganizme sa različitih evolucijskih staza, tako da možemo smatrati da je fizički život nastao istovremeno na brojnim različitim mjestima na Zemlji – i u svemiru.
Martinus objašnjava da se život – koji je vječan – inkarnira u materiju svuda gdje postoje odgovarajući fizički uslovi. Prije 3,8 milijarde godina fizički uslovi ovdje na Zemlji bili su pogodni da se prethodno postojeća svijest inkarnira prožimajući, udahnjujući život i ispunjavajući kombinaciju fizičke materije koja je predstavljala medij za razvoj višestaničnih organizama.
Nadalje, on nam govori da kada život nastaje na različitim planetama, vječno «Jastvo» bića sa njegovom sviješću prožima fizičku materiju i preuzima ju čim su se molekule dovoljno razvile. Iako se tada čini da je život nastao na fizičkoj razini, život iza fizičkih čestica već je postojao na razini zračenja prije nego što se pojavio u fizičkoj materiji. Zapravo, morfogenetske sile u jezgrama talenata oblikuju čitavi uzorak molekula i stanica.
Gledano iz perspektive Martinusove kozmologije, kada je mikrobiološki život nastao na Zemlji, biće planeta Zemlje istovremeno je postalo živi fizički planet. Nastanak života na Zemlji izraz je suradnje između instinktivnih funkcija ili automatske volje mikrobića i njihovog makrobića. Fizički život na Zemlji nije nastao slučajnim događajima, već suradnjom između automatskih sila svijesti bića Zemlje i svih njegovih mikrobića.
19.11 Kako život može ući u beživotni fizički svijet ?
U skladu sa principom gladi i zasićenja o kojem govori Martinus, kada bića postanu zasićena sa duhovnim razinama postojanja, ona počinju težiti za doživljavanjem novog života u fizičkom svijetu. On nam kaže da ta težnja aktivira jezgre talenata jedinke za stvaranje fizičkog organizma. Oslobađaju se mentalne sile pohranjene u tim jezgrama talenata kako bi se mogao početi oblikovati organizam. Taj je proces sličan klijanju sjemena neke biljke ili rastu životinjskog embrija. Sjeme ili embrio razvija se automatski i instinktivno na temelju informacija koje su pohranjene u DNK molekuli, i život na Zemlji započinje na sličan način sa automatskim funkcijama ili C-znanjem koje je pohranjeno u jezgrama talenata.
Dakle, počinju rasti i razvijati se te jezgre talenata iz primitivnih zona prethodno doživljene evolucijske spirale. Svijest živih bića se prenosi iz duhovnog ili unutarnjeg svijeta u vanjski svijet. Taj proces automatski oslobađa veliku energiju za početak stvaranja organizma koji omogućava «Jastvu» postupno opažanje u fizičkom svijetu. Martinus nam kaže da mineralno carstvo odražava početak tog automatskog stvaranja organizama. Duhovne sile koje proistjeću iz jezgara talenata jedinke za stvaranje fizičkih organizama predstavljaju energiju instinkta. Ta energija postaje očigledna tek kada ona počinje djelovati na fizičku materiju (LB2, 413).
Martinusova kozmologija
Prema Martinusu, jezgre talenata i automatske funkcije živih bića odgovorne su za automatsku organizaciju koja se odvija u mineralnom, biljnom i životinjskom carstvu.
Martinus slijedeće kaže o utjecaju kozmičkog C-znanja iz prethodnih evolucijskih stupnjeva razvoja na planetarno fizičko stvaranje : «To solarno tijelo (vatrena Zemlja) sve se više hladi zbog ‘energije osjećaja’ i počinje dobivati detalje zahvaljujući ‘energiji instinkta’. Oko planeta se stvara atmosfera. Stvaraju se zrak i voda. Te su pojave još uvijek štetne i ne odgovaraju životu sa višom sviješću, no one se mijenjaju tijekom vremena zahvaljujući ‘energiji instinkta’ ili kozmičkom ‘C-znanju’ živih bića. Izdvajaju se štetni elementi i nastaje kristalno čista voda kao živi prostor za prve oblike života sa dnevnom sviješću koji se javljaju na planetu Zemlji. Tada instinktivne funkcije ili kozmičko C-znanje dolazi još više do izražaja. Počinje kristalizacija i nastaje mineralno carstvo, nakon čega slijedi biljno carstvo. Nejasni osjećaji pojavljuju se na fizičkoj razini. I taj život koji se budi prati odraz naviknute svijesti iz ‘božanskog svijeta’, kao i ‘zlatne kopije’ iz ‘carstva blaženstva’ : kako dolaze na fizičku razinu, oni otkrivaju nešto od svojeg sjajnog i blistavog svijeta ideja u obilju boja koje ispoljava cvijeće i ostale biljke u inače pustom materijalnom svijetu (Zbirka članaka 1, 20,2).
19.12 Da li biološko istraživanje ukazuje na stvaralačke sile u evoluciji ?
Gmazovi su napredniji od vodozemaca, jer oni mogu ići na kopno i polagati jaja čije ljuske štite njihovo potomstvo. Vodozemci izbacuju jajašca i sjeme u vodu gdje je njihovo potomstvo na svojim ranim stupnjevima razvoja (npr. punoglavci) vrlo izloženo predatorima. Punoglavci imaju škrge poput riba, koje su primitivnije u evolucijskom pogledu. Kako se razvijaju ka odraslim vodozemcima, oni ponavljaju veliku evolucijsku promjenu koja se dogodila sa prelaskom od disanja škrgama na disanje plućima.
Istraživanje o vodozemcima i gmazovima o kojem je pisano u danskom magazinu Origo(www.skabelse.dk) pokazalo je da kada je jedan vodozemac dobio hormon gmaza, on je mogao izvršavati određene funkcije koje su inače moguće samo na višem evolucijskom stupnju gmazova. Kromosomi vodozemca morali se se programirati za izvršavanje gmazovskih funkcija. No, određene informacije u kromosomima bile su nedostupne vodozemcima jer oni ne mogu proizvesti gmazovski hormon koji je ključ za aktivaciju informacije koja je pohranjena u genima. Prethodno programiranje koje ne pruža nikakvu prednost u preživljavanju ne može se objasniti na temelju darvinizma, no ono potvrđuje teoriju da postoji dizajn iza stvaranja životinjskih organizama.
Kako bi se kartirali svi ljudski kromosomi bila je pokrenuta velika međunarodna istraživačka mreža, HUGO (=Human Genome Organisation) također poznata kao Human Genome Project (HGP). Ljudski genom sastoji se od DNK i djeluje kao skladište gena. Kratko nakon 2000 godine znanstvenici su tvrdili da su mapirali nizove četiri nukleotida, A,C,G i T u svim ljudskim genima, iako oni još u potpunosti ne razumiju važnost svih djelova kartiranih nizova. Projekt je bio dovršen 2006, kada je vodeći znanstveni časopis Nature objavio posljednji dio posljednjeg poglavlja Knjige života, kako znanstvenici nazivaju kartu ljudskih gena (Nature, 23 svibanj 2006). (Dakle, Martinus nije jedini koji je nazvao svoje glavno djelo Knjiga života (Livets Bog)). To poglavlje se sastojalo od 223,000,000 parova slova, koja su predstavljala detaljana opis 1. kromosoma, najvećeg od 23 ljudska kromosoma.
U posljednjih nekoliko godina bio je također kartiran čitavi genom za čimpanze, miševe i kokoši, kao i za nekoliko biljaka i mikroorganizama. Čovjek dijeli 98% svojih gena sa čimpanzama. Različito je samo oko 500 gena. Uspoređivanje sa genima čimpanze trebalo bi nam pomoći u razumijevanju razvoja ljudskih bića.
Pomalo je iznenađujuće da su znanstvenici otkrili da ljudi posjeduju 25 000 gena, što je mnogo manje nego što se do tada pretpostavljalo. Izvanredno je to da majmuni, miševi, pa čak i banana mušice imaju na raspolaganju potpuno isti broj gena. Osnovna teoretska pretpostavka istraživanja gena je da se genetski kod prenosi na proteine koji obavljaju sav posao u stanicama i organizmu. To prenošenje se ne odvija direktno, već putem molekula glasnika (G-RNK – glasnička RNK), što može objasniti obilje varijacija. Istraživanja pokazuju da iako su glasničke molekule u principu kopirane od gena, one posjeduju fleksibilnost i varijacije koji su bili nepoznati prije 2001.
Martinusova kozmologija
Martinusova teorija evolucije predviđa da kako napreduje kartiranje svih gena, istraživanja će postupno moći pokazati da se životinje mogu pripremati za više stupnjeve evolucije pomoću informacija koje se nalaze u neaktivnim genima u ostatku DNK materijala.
19.13 Kako se može materijalizirati inteligentni dizajn ?
Kozmologija objašnjava kako se inteligentni dizajn odvija u praksi kroz materijalizaciju božanskog plana. Mnogi ljudi misle kako je materijalizacija nešto nadprirodno, no Martinus daje jednostavno objašnjenje kako se može materijalizirati misao (Smrt i ljudski svijet misli, Kozmos br. 3/2005). On opisuje sporu materijalizaciju, naime stvaranje tehničkog umjetničkog djela kao što je most preko nekog klanca. To počinje prvom idejom o gradnji mosta. Inženjeri i tehničari nakon toga izračunavaju nosive strukture, prave dijagrame i modele prije početka konstrukcije mosta. Dakle, dovršeni most je izraz materijaliziranih misli.
Inteligentno stvaranje u prirodi je primjer još sporijeg procesa materijalizacije. Mogu proći milioni ili milijarde godina evolucije prije ostvarenja u fizičkoj materiji ideje o stvaranju organizma. Kao što smo vidjeli, ideje o dizajniranju nove vrste organizma postupno se ostvaruju u materijalnoj stvarnosti putem jezgara talenata, a kasnije putem mutacija i prirodne selekcije.
Prirodno stvaranje se ne odvija u nekoliko kratkih dana pomoću nekog čuda kako je opisano u Bibliji. No, kako se biljka ili životinja mogu transformirati tokom evolucije u savršeno i ljubeće Kristoliko biće ili u čovjeka poput Boga ?
Martinusova kozmologija
Martinus daje sljedeći odgovor : «To se može dogoditi samo pomoću jednog velikog čuda koje nazivamo evolucija. Taj pojam opisuje rast sposobnosti stvaranja i doživljavanja nekog bića tako da njegova svijest raste u znanju i razumijevanju» (Intelektualizirano kršćanstvo, 48).
Gledano iz kozmičke perspektive, božansko čudesno stvaranje o kojem govore Kreacionisti odvija se putem polagane materijalizacije inteligentnog dizajna u prirodi kroz evolucijsko stvaranje složenih organizama.
Martinus kaže da tek kad se zemaljsko čovječanstvo razvije do savršenstva, božanski plan stvaranja bit će gotov. Tek tada će biti dovršeno Božje stvaranje čovjeka na svoju sliku i priliku. Ako je Bog savršen, onda i njegovo stvaranje mora biti savršeno. No, ipak se ponekad tvrdi da postojanje siromaštva, bolesti i bijede ukazuje na nesavršenstvo stvaranja, a time i na Božje nesavršenstvo. No, Martinus ističe da će stvaranje neminovno biti nesavršeno sve dok ne postane potpuno dovršeno (vidi 9.2). Stoga nesavršenstvo zemaljskog čovjeka pokazuje da evolucija još nije došla do svojeg cilja, a to je savršenstvo.
Darwin ili Bog ? Postupna evolucija ili božansko stvaranje ? Teorija evolucije ili inteligentni dizajn ? Gledano iz kozmičke perspektive, tu nije u pitanju ili jedno ili drugo.Božansko stvaranje odvija se putem evolucije.
Božansko stvaranje odvija se putem evolucije !
– – – – – – – – –
* * * *
MARTINUSOVA KOZMOLOGIJA
MARTINUSOVA KOZMOLOGIJA JE VJEČNO AKTUALNA. OVDJE JE ONA USPOSTAVILA DIJALOG SA DARVINOVOM TEORIJOM EVOLUCIJE I INTELIGENTNIM DIZAJNOM.
Darwin uzima kao polazišnu točku postupnu evoluciju na temelju prirodne selekcije; Inteligentni dizajn pokušava na čisto znanstveni način pokazati da iza čitavog stvaranja stoji vrhunska inteligencija. Pored ove dvije teorije, Ole Therkelsen, javni govornik i bivši predavač kemije i biologije, predstavlja treći model koji objašnjava nastanak složenih organizama u prirodi, podrijetlo života i njegov sastav, naime Martinusovu kozmologiju.
Danski duhovni istraživač Martinus (1890-1981) vidio je svemir kao sveobuhvatno živo biće u kojem svi mi živimo i doživljavamo život kroz vječnu evoluciju. Kontrasti kao što su svjetlost i tama, ugodna i neugodna iskustva, dobro i zlo, apsolutno su neophodni za neprekidno obnavljanje svijesti.
Martinusovo učenje uveliko je bilo ignorirano u raspravi o stvaranju tokom proteklih godina. Ono pruža interesantan pogled sa brojnim perspektivama koje potvrđuju i ispravljaju aspekte kako Darvinizma tako i teorije Inteligentnog dizajna. Martinus govori u prilog evolucije koja se zasniva na svijesti i iskustvima samih živih bića i daje uvid u buduću evoluciju čovječanstva prema savršenstvu.
Knjiga odgovara na brojna pitanja o MARTINUSU, DARWINU I INTELIGENTNOM DIZAJNU i obraća se svima koji su zainteresirani za evoluciju, bilo iz znanstvene, duhovne ili religiozne perspektive. Ona se također može čitati kao uvod u Martinusovu kozmologiju.
Ole Therkelsen (rođen 1948)
Ole Therkelsen, inženjer kemije i biolog, piše iz perspektive diplomiranog kemičara (Dansko Tehničko Sveučilište) i biologa (Sveučilište Kopenhagen) kao i na temelju svoje cjeloživotne posvećenosti Martinusovoj kozmologiji. Od 1980 održao je preko 2 000 predavanja o kozmologiji u petnaest zemalja na šest različitih jezika. Brojna njegova predavanja se mogu čuti na www.oletherkelsen.dk
* * * * * * *
AMAZON – Ole Therkelsen
Author Profile
www.amazon.com/author/ole.therkelsen
https://authorcentral.amazon.de/gp/profile
Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn – Nova teorija evolucije
Objašnjenje naslovne strane
Povezano sa njegovom vječnom slikom svijeta, Martinus (1890-1981) je nacrtao niz simbola kod kojih on koristi sedam boja vidljivog spektra kako bi opisao različite oblike energije u svemiru. Religiozno vjerovanje se uglavnom temelji na osjećajima, koje simbolizira žuta boja. Znanost se temelji na energiji inteligencije, koja je simbolizirana zelenom bojom, a Martinusova Duhovna znanost temelji se na intuiciji, koja je simbolizirana plavom bojom.
Nakon stoljeća praznovjerja i vjerovanja, čovječanstvo je sada, zahvaljujući jasnoj svjetlosti inteligencije, stupilo u epohu znanosti i inteligencije. Ali, mi se sada nalazimo na pragu nove epohe intuicije koja će se temeljiti na duhovnoj znanosti. Sve tri teme knjige simbolizirane su tim trima bojama : žutom, zelenom i plavom.
Znanost se temelji na inteligenciji ili procesu razmišljanja odozdo, dok se duhovna znanost temelji na intuiciji ili procesu razmišljanja odozgo, kako to izlaže Martinus.
Čovjek čiji su zreli osjećaji (žuta boja) i razvijena inteligencija (zelena boja) u ravnoteži počinje dobivati pristup intuiciji (plava boja).
Trokut u Martinusovom jeziku simbola predstavlja vječno živo biće.
Danski duhovni istraživač Martinus (1890-1981) vidio je svemir kao sveobuhvatno živo biće u kojem svi mi živimo i doživljavamo život kroz vječnu evoluciju. Kontrasti kao što su svjetlost i tama, ugodna i neugodna iskustva, dobro i zlo, apsolutno su neophodni za neprekidno obnavljanje svijesti. Hrvatski.
Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn
Sadržaj
1. DIO
SVEMIR I SLIKA SVIJETA
- Poglavlje Martinus i slika svijeta
- Poglavlje Prirodna i duhovna znanost
- Poglavlje Trojna struktura svemira
- Poglavlje Svemir i živa bića
- Poglavlje Principi kozmičkog stvaranja
2. DIO
EVOLUCIJA I SVJESNO STVARANJE
- Poglavlje Darvinizam i inteligentni dizajn
- Poglavlje Fizički svijet – drvo znanja
- Poglavlje Informacija – kaos ili kozmos
- Poglavlje Evolucija kao izraz misli i svijesti
- Poglavlje Svijest kao proizvod slučaja
- Poglavlje Entropija i prikupljanje informacija
- Poglavlje Pamćenje i kartoteka života
- Poglavlje Vječno prikupljanje informacija
- Poglavlje Život unutar života, unutar života, unutar života …
- Poglavlje Organi koji su počeli kao strojevi
- Poglavlje Zamjena organizama
- Poglavlje Naslijeđe i okruženje. Jezgre talenata i ponavljanje
- Poglavlje Dizajn u evoluciji
- Poglavlje Dizajn u biokemiji
- Poglavlje Životni poriv i čežnja u evoluciji
- Poglavlje Unutarnji i vanjski faktori u evoluciji
3. DIO
DEFEKTIVNI GENI BOLEST I ZDRAVLJE
- Poglavlje Bolesti uzrokovane genetičkim faktorima
- Poglavlje Vegetarijanstvo, zdravlje i sudbina
- Poglavlje Misli, zdravlje i bolesti
- Poglavlje Cilj evolucije
Martinus i njegovo životno djelo
Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn – Nova teorija evolucije
© Ole Therkelsen 2007
Ilustracije © Martinus Institut
SCIENTIA INTUITIVA – Publisher
MARTINUS INSTITUT
www.amazon.com/author/martinus
čna slika svijeta
Martinus (1890-1981) opisao je u svojim knjigama – koje su sve zajedno poznate kao ”Treći zavjet” – logičnu, sveobuhvatnu sliku svijeta koja pokazuje da sva živa bića predstavljaju dio živog svemira i neprestano se razvijaju prema sve višim oblicima života. Veliki prevrati i krize našeg vremena ukazuju na propast svjetske kulture i na rođenje novog, humanog svjetskog društva.
Duhovna znanostU svojim analizama Martinus pokazuje kako se naša svijest, psiha i moral razvijaju putem reinkarnacije i karme u skladu sa prirodnim zakonima, koji tijekom vremena dovode do toga da sva iskustva, kako ugodna tako i neugodna budu pojedincu od koristi. Sva Martinusova djela predstavljaju kozmologiju ili duhovnu znanost koja može pružiti čitatelju optimističan pogled na život i inspirirati ga da prakticira toleranciju i ljubav prema bližnjem. |
Originalni danski naslov :
Martinus, Darwin og intelligent design – En ny evolutionsteori
Prvo izdanje, prvi tisak 2007. Ole Therkelsen
Sva prava zadržana
© Martinus Institut
Preveo sa danskog na engleski : Richard Michell
Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden
With the best wishes from
Ole Therkelsen
OLE THERKELSEN BLOG
www.facebook.com/Martinus.Esperanto.Ole.Therkelsen
www.facebook.com/Martinus.English.Ole.Therkelsen
OLE THERKELSEN YOUTUBE KANAL
https://www.youtube.com/channel/UCXid-LNLoeml_bcqt67E2aw