6. Poglavlje – Darvinizam  i  inteligentni dizajn

2. DIO

Evolucija i svjesno stvaranje

6. POGLAVLJE

Darvinizam i inteligentni dizajn

 

6.1 Kako je sve započelo ?

Stoljećima prije Darwina, u Zapadnoj kulturi prevladavalo je Biblijsko razumijevanje prirode : U početku Bog je stvorio nebo, Zemlju i sva živa bića. Sve što je tada bilo stvoreno ostalo je sve do danas u svojem izvornom obliku. U skladu sa takvim gledištem, svijet je bio stvoren prije 6 000 godina. Pobornici doslovnog tumačenja priče o stvaranju poznati su kao kreacionisti. Kreacionisti vjeruju u čuda. Oni vjeruju da je Bog u šest dana na čudesan način stvorio svijet. Oni se protive postupnoj evoluciji od jedne do druge vrste. Oni ne prihvaćaju da su ljudi nastali od majmuna. Oni također odbacuju tvrdnju da su ptice evoluirale od gmazova. Uostalom, Bog je stvorio ribe i ptice tek petog dana stvaranja, a gmazove, stoku i divlje životinje tek šestog dana stvaranja. Dakle, Bog je stvorio ptice prije gmazova
         Teorija inteligentnog dizajna (ID) tvrdi da biljke i životinje nisu nastale postupnom evolucijom, već mora postojati neki drugi uzrok – inteligentni uzrok. Biljke i životinje su morale biti stvorene nekom nadprirodnom intervencijom.

Den filosofiske Martinus i 1934. Martinus Institut. www.oletherkelsen.dk
Martinus 44 år fotograferet i 1934 af Louis Hertz Lyngby. Martinus Institut. www.martinus.dk. På forsiden af “Martinus Erindringer”

6.2 Kako je evolucija stupila na scenu ?

Ako promatramo biljke i životinje samo tokom ljudskog životnog vijeka, ne možemo primjetiti neki znak evolucije. Na prvi pogled izgleda kao da ljudi, majmuni, lavovi, slonovi i žirafe imaju isti nepromjenjivi oblik. Ta dogmatična, statična i ne-evolucijska slika svijeta kršćanske crkve dominirala je sve do 19 stoljeća.

U biologijskoj znanosti u periodu od 1700-1850 još uvijek je prevladavala dogma da se vrste ne mijenjaju. Čak je i švedski genij Carl von Linné (Linneaus, 1707-1778), koji je stvorio sveobuhvatnu klasifikaciju biljaka i životinja, smatrao vrste nepromjenjivima. No, u istom periodu, geolozi su postupno morali prihvatiti promjenjivi karakter Zemlje. Geološka znanost počela je formulirati potpuno novu sliku svijeta sa promijenjenim razumijevanjem vremena zahvaljujući datiranju različitih geoloških slojeva.

Zahvaljujući industrijalizaciji i vrlo velikoj izgradnji i miniranjima, pronalazilo se sve više i više fosila tokom radova iskapanja. Kasnije je bilo otkriveno da su dublji i stariji geološki slojevi sadržavali ostatke sve primitivnijih oblika života. S obzirom da su se naprednije životinje, kao što su sisavci i ptice, pojavili tek u mlađim geološkim slojevima, to je bilo protumačeno kao dokaz o evoluciji. Jean Baptiste de Lamarck (1744-1829) prvi je razvio znanstvenu teoriju o evoluciji. On je također proučavao fosile koji su bili pronađeni ispod grada Pariza. Već godinu dana prije Darwinovog rođenja, 1809, Lamarck je izdao svoju knjigu «Zoološka filozofija», koja je konačno pokrenula ideju o evoluciji.

Darwin je bio vrlo inspiriran Lamarckom, kao i britanskim geologom Charles Lyellom (1797-1875), čija mu je knjiga «Principi geologije» pravila društvo kao materijal za čitanje na njegovom dugom istraživačkom putovanju. U odnosu na pobornike priče o stvaranju, teorije o katastrofama i iznenadnoj evoluciji, Lyell je imao novu i epohalnu ideju da je geološka evolucija bila postupni proces, što je također postalo jednim od kamena temeljaca Darwinovog pogleda na biološku evoluciju.

 

6.3 Odakle je došla ideja o prirodnoj selekciji ?

U vezi sa idejom prirodne selekcije engleski svećenik i ekonomist Thomas Malthus (1766-1834) odigrao je za Darwina (1809-1882) odlučujuću ulogu. On je pokazao da čovječanstvo raste eksponencijalno ukoliko druge okolnosti kao što su rat, epidemije i sl. ne uspore taj rast. Istovremeno količina hrane određuje gornju granicu koliko ljudi može postojati na Zemlji. Malthusov zakon ukazuje na to da samo rat, prenapućenost, gladovanje i bolesti mogu držati pod kontrolom brojnost populacije. Prema Malthusu, koji je bio svećenik strogog pogleda na moral, posljedica tog zakona bila je da drži pod kontrolom lijenost i ostale grijehe. Darwin je prenio taj princip od svijeta ljudi na svijet prirode pridavajući stvaralačku ulogu tom neizbježnom procesu eliminacije, jer bi taj mehanizam dozvolio porast dobro prilagođenih organizama na račun loše prilagođenih organizama. Malthusova teorija o populacijskom rastu opisana u njegovoj knjizi «Esej o populaciji» u jednom je potezu objasnila ogromni materijal koji je Darwin sakupio tokom svojih ekspedicija na takva mjesta kao što su Južna Amerika, otoci Galapagos, Australija i Novi Zeland između 1831-1836.

Malthusovo uvjerljivo izvješće o posljedicma eksponencijalnog rasta bilo je također od velike važnosti za drugog engleskog prirodoslovca, naime Alfreda Wallacea (1823-1913), koji je formulirao istu teoriju o prirodnoj selekciji neovisno o Darwinu. Za obojicu je mehanizam prirodne selekcije predstavljao materijalistički uzrok evolucije vrsta, u koju su bili potpuno uvjereni.

1858 Wallace je napisao pismo Darwinu u kojem je opisao teoriju evolucije koja je bila gotovo istovjetna njegovoj. Darwin jednostavno nije znao što bi učinio. No, problem je bio riješen tako da su se Darwinovi prijatelji pobrinuli da su kratka izlaganja obje teorije bila pročitana na istom znanstvenom skupu tokom te godine.

Počevši od svojeg ogromnog poludovršenog rukopisa, Darwin je u manje od godinu dana dovršio svoju teoriju o podrijetlu vrsta i promjeni u svojoj knjizi «O podrijetlu vrsta putem prirodne selekcije ili Očuvanje povlaštenih rasa u borbi za život» (1859). Darwin je formulirao dvije ideje u svojoj knjizi : 1. Sve današnje biljke i životinje su potomci prethodnih primitivnijih oblika i imaju zajedničke pretke. 2. Vrste evoluiraju putem prirodne selekcije. Neke vrste izumiru, dok druge preživljavaju i dalje se razvijaju.

Darwin ne objašnjava podrijetlo života, ali iz perspektive podrijetla vrsta on je tvrdio da su dvije različite vrste mogle poteći od zajedničkog pretka u slučaju geografske izolacije. Ta se izolacija mogla dogoditi ako bi neke jedinke unutar iste vrste počele živjeti na različitim stranama nekog planinskog lanca ili na različitim otocima gdje bi prirodna selekcija, zahvaljujući različitim uslovima života, postupno dovela do stvaranja dvije različite vrste.

Darvinizam je naziv za teoriju evolucije i prirodne selekcije koju je Darwin predstavio u svojoj knjizi 1859 g. Knjiga je vrlo brzo postala bestseller i imala je mnoga izdanja. Vrlo brzo došlo je do sukoba između crkve i pobornika Darwinove teorije evolucije, i taj se sukob još ni dan-danas, 150 godina kasnije, nije smirio. On se ponovno rasplamsao nakon nedavne pojave teorije inteligentnog dizajna.

 

6.4 Što je neodarvinizam?

Neo-Darvinizam je Darvinizam prilagođen modernoj molekularnoj biologiji. Tek je 1953 g., gotovo 100 godina nakon izdavanja Darwinove knjige o podrijetlu vrsta, bila opisana struktura DNK molekule od strane Jamesa Watsona (rođen 1928) i Francisa Cricka (1916-2004). Oni su kasnije za svoje veliko otkriće dobili Nobelovu nagradu. Uobičajeni model za strukturu DNK molekule je dvostruka spirala.

Kromosom, koji se sastoji od DNK molekule obično je izgrađen od 100 000 000 jedinica ili nukleotida, koji predstavljaju pojedine građevne blokove u dugom lancu polimolekula. U Darwinovo vrijeme nisu bili poznati ni DNK ni geni, a ipak moderna genetika se lako može uklopiti u teoriju o evoluciji u obliku neo-Darvinizma koji se temelji na mutacijama i na prirodnoj selekciji. Mutacije ili prividno slučajne promjene u genetskoj tvari presudni su za evoluciju. Najjednostavnija mutacija se događa kada je jedan nukleotid u DNK organizma zamijenjen drugim nukleotidom. Kada se izuzetno dugi lanac DNK kopira, može također doći do niza drugih grešaka. Među nositeljima tih slučajnih promjena, oni pojedinci koji nose najpovoljnije imat će prednost u borbi za preživljavanje. Gotovo sve mutacije smanjuju sposobnost preživljavanja, a samo ekstremno mali broj njih povećava sposobnost preživljavanja.

Teorija prirodne selekcije može se ukratko prikazati u sljedeće četiri točke : 1. Organizmi stvaraju više potomaka od onog broja koji bi mogao preživjeti. Zbog toga je borba za preživljavanje neizbježna. 2. Ogromne razlike u prirodi su uglavnom nastale zbog gena. 3. Čim je bolje neki organizam prilagođen životu u svojem okruženju, veće su njegove mogućnosti za preživljavanje, a time i za širenje svojih pozitivnih osobina za preživljavanje. 4. Ovaj mehanizam selekcije znači da će se pozitivne osobine akumulirati, a negativne će biti odbačene.

Teorija evolucije tvrdi da međuigra između slučajnih promjena u genetičkoj tvari, mutacije, i selekcija najprilagođenijih za preživljavanje predstavljaju pokretačku silu evolucije.

Teorija evolucije ukratko :

Mutacije → varijacije → selekcija → akumulacija → evolucija

No, jedna je stvar dokazati da taj evolucijski mehanizam djeluje na biološki život, no nešto sasvim drugo je tvrditi da je on njegov uzrok ili pokretačka sila. Bez poricanja tog mehanizma, Martinus ima, kao što ćemo vidjeti kasnije, potpuno drugačiji pogled na svjesnu pokretačku silu evolucije. Uostalom, fizički mehanizam u stroju ili u prirodi može samo postojati kao posljedica svijesti.

Međutim, materijalistička znanost ukazuje samo na čisto materijalne uzroke evolucije. Prevladava mišljenje da se sve prirodne pojave mogu objasniti na temelju karakteristika materije. Za složene organizme se smatra da imaju unutarnji uzrok u obliku materijalnih osobina. Materijalizam poriče da smisao, svrhovitost i svijest imaju bilo kakvu ulogu u čitavoj evoluciji. Znanost odbacuje gledište da prirodne pojave mogu imati transcendentalni ili nevidljivi uzrok koji se nalazi izvan materije.

 

6.5 Kako se Darwin nosio sa problemom teodiceje (Božje pravednosti) ?

Znanost vidi besmislenost, tj. slučajnost kao uzrok svih patnji ili onoga što je poznato kao zlo. Teorija inteligentnog dizajna ne bavi se problemom zla.

Njemački filozof Wilhelm Leibnitz (1646-1716) bavio se pitanjem kako uskladiti zlo sa Božjim savršenstvom i pravednošću u svojem glavnom djelu «Teodiceja» (grčki : Theόs = Bog, diké = pravda) napisanom 1710 g. On je objasnio zlo kao rezultat prvog grijeha i kao neophodno iskušenje za čovječanstvo.

Darwinov stav prema problemu teodiceje i božanstvene svrhe u zakonima prirode može se pročitati u spisu koji je napisao Momme von Sydow : «Darwin : kršćanin koji potkopava kršćanstvo» (izd. Knight and Eddy, Science and Belief, Ashgate 2005). On ističe da je Darwin bio u mladosti kršćanin, i da je vjerovao u božanstvenu svrhu zakona prirode. On je bio oduševljen knjigom : «Prirodna teologija» koju je 1802 g. napisao engleski teolog Wiliam Paley (1743-1805). Paley je bio poznat po svojem argumentu da ako pronađemo sat u prirodi, otvorimo ga i vidimo složeni mehanizam sa zupčanicima, oprugama i sl., mi moramo zaključiti da ga je netko stvorio. On nije mogao nastati sam od sebe. Morao je postojati neki urar koji ga je napravio. Pored toga, sat ima određenu svrhu, naime da pokazuje vrijeme. Tvrdi se da je u svojem glavnom djelu o podrijetlu vrsta Darwin kopirao Wiliama Paleya u mnogim točkama tako što je svugdje umjesto Boga navodio prirodnu selekciju kao stvaralački uzrok.

Darwin u početku nije bio ateist, on je samo odbacivao ideju da je Bog stvorio čitavi svijet biljku po biljku i životinju po životinju. Darwin je bio vrlo inspiriran Newtonom (1642-1727), i njegovim univerzalnim zakonima, uključujući i zakon gravitacije ili zakon privlačenja masa, što mu je dalo ideju da se Bog ne miješa direktno u evoluciju, već ju kontrolira pomoću zakona prirode. Darwin je napisao u svoju bilježnicu 1837 : «Nije li jednostavnija i uzvišenija sila koja dozvoljava da dođe do privlačenja na temelju čvrstih zakona sa neizbježnim posljedicama, ili da životinje budu stvorene na temelju nepromjenjivih zakona naslijeđa sa rezultirajućim posljedicama za njihovo potomstvo». To mu je također ponudilo rješenje za misterij zla. Ukoliko se Bog nije miješao u razvoj svijeta, može se pretpostaviti da je zlo nužna popratna pojava dugoročnijeg cilja tih zakona.

Darwin je stvorio svoju vlastitu teodiciju. «Kroz smrt, gladovanje, pustošenje i prikriveni rat u prirodi možemo vidjeti da iz toga nastaje najviše dobro koje možemo zamisliti, naime stvaranje viših životinja» (1842).

No, Darwin nije uspio zadržati taj optimizam. Kako je stario, on je izgubio vjeru u svoju vlastitu teodiciju i u božanski dizajn. On se više fokusirao na nemilosrdnu borbu za preživljavanje koja nema milosti prema gubitnicima. Stvarnost mu je pokazala da ako je uopće postojao dizajn, on je bio vrlo jadan. On je na kraju napisao u svojoj autobiografiji : «Izgleda da nema ništa više dizajna u uzorcima varijacija organskih stvorenja i u načinu djelovanja prirodne selekcije nego u puhanju vjetra».

Sva Darwinova djela, uključujući njegove dnevnike, bilježnice i neobjavljene rukopise dostupna su na Internetu od 2006 g. (www.darwin-online.org.uk). Znanstvena obrada Darvinizma može se pronaći na www.plato.stanford.edu/entries/darwinism.

 

Možemo pronaći ironiju u činjenici da je danas Darvinizam napadan od strane terije inteligentnog dizajna sagledavši činjenicu da je razvoj teorije prirodne selekcije bio u vrlo velikoj mjeri obilježen vjerovanjem mladog Darwina u božansku svrhu iza zakona prirode.

 

6.6 Kako je nastala ideja o dizajnu u prirodi ?

To je stara ideja u filozofiji da je priroda dizajnirana od strane božanske inteligencije. Sve od kada su ljudi počeli razmišljati o prirodi i čovjekovom mjestu u njoj, oni su iznosili argumente u korist dizajna u prirodi. Između različitih mogućih uzroka, Aristotel (330-254 p.n.e.) smatrao je uobičajeni uzrok (ideja o dizajnu) najvažnijim. On je nazvao krajnji uzrok «nepokretni pokretač» (usp. božansko nešto –X1). Može se povući dugačka linija od Aristotelovog nepokretnog pokretača do dokaza o Bogu (peti dokaz o Božjem postojanju) koji je formulirao srednjevjekovni teolog Toma Akvinski (1224-1274). Akvinski nije nimalo sumnjao da nepokretni pokretač mora biti Bog. Immauel Kant (1724-1804) smatrao je da ljudsko ponašanje i organska priroda pokazuju svrhovitost ili svrhovitu kontrolu. On je tvrdio da se nastanak organizma ne može objasniti na temelju mehaničkih uzroka.

Danski fizičar H.C. Ørsted (1777-1851), koji je poznat po otkriću elektromagnetizma, imao je intuitivnu ideju o prirodi koja je naročito došla do izražaja u njegovom filozofskom djelu «Duh u prirodi 1-2», koje je izdano 1849-1850. Ørsted piše : «Priroda nije samo nešto materijalno, ona je prožeta duhom i kontrolirana od strane duha, što se može vidjeti iz njene vječne usklađenosti sa zakonima», i na drugom mjestu : «Shvaćanje svijeta nije potpuno ukoliko se on ne doživljava kao neprestano djelovanje vječno stvaralačkog duha». Ørsted ističe da su prirodne posljedice božanske posljedice, da su zakoni prirode božanske misli i da je svemir prožet razumom. On gleda na čitavo postojanje i prirodu kao na carstvo razuma. To je u potpunoj suprotnosti sa današnjom materijalističkom znanošću koja se drži ideološke dogme da u prirodi nema razuma. U brojnim točkama, Ørstedove kozmičke ideje o prirodi su bliske Martinusovoj duhovnoj znanosti (Kozmos br. 6,7,8/ 1933).

Poput Martinusa, francuski filozof Henri Bergson (1859-1941) pravi jasnu razliku između inteligencije i intuicije. On vjeruje da životna sila djeluje kroz svijet čija se priroda može shvatiti samo pomoću intuicije. On kaže : «Inteligenciju karakterizira prirodna nesposobnost razumijevanja života». On je 1927 g. dobio Nobelovu nagradu za književnost. Inteligencija, koja je čisto praktična, daje shematsku i mehaničku, ali u skladu sa time i mrtvu i pogrešnu sliku stvarnosti. Njegovo glavno djelo iz 1907 «L’évolution créatrice» bilo je izdano na engleskom 1910 kao «Kreativna evolucija».

6.7 Kako je teorija inteligentnog dizajna počela u SAD ?

U usporedbi sa filozofskom tradicijom koja ide unazad dvije tisuće godina, novi aspekt teorije inteligentnog dizajna jest da se argument za dizajn sada predstavlja kao znanstveno otkriće i način istraživanja. Već 1980-tih, pokret kreacionističke znanosti u SAD vršio je pritisak na zakonodavstvo te zemlje i na školske odbore da učenje fundamentalističke kreacionističke znanosti postane dio satova biologije. Izraz Inteligentni dizajn može se pratiti sve do kongresa u SAD koji je bio održan 1988 g. Kratko nakon toga, kada je kreacionistički priručnik «Biologija stvaranja» bio revidiran, pojam «kreacija» bio je zamijenjen «inteligentnim dizajnom». Taj priručnik, za koji se smatra da predstavlja prvu knjigu o inteligentnom dizajnu, bio je izdan 1989 g. pod naslovom «O Pandama i ljudima. Centralno pitanje biološkog podrijetla».

Odlukom Vrhovnog suda SAD (1987) odlučeno je da se kreacionizam u zakonskom smislu smatra religijom, tako da javne američke škole nisu mogle koristiti to gledište na svojim satovima biologije. Nekoliko pokušaja uvođenja kreacionizma na satove biologije u američkim školama bilo je proglašeno protuustavnim.

Inteligentni dizajn energično podržavaju konzervativni kršćanski krugovi u SAD. Polazišna točka tog pokreta bila je odluka Vrhovnog suda kojom je bilo zabranjeno učenje o kreacionizmu jer to nije znanstvena teorija. Kao reakcija na tu odluku, bio je napravljen plan djelovanja poznat kao Strategija klina koju su formulirali kršćanski kreacionisti uključujući Philipa Johnsona i Stephena Meyera. Cilj strategije bio je podržati znanstvena istraživanja, širiti informacije o inteligentnom dizajnu i raditi na uvođenju teorije inteligentnog dizajna kao alternative Darvinističkoj teoriji evolucije u američkim školama. Kreacionizam i kritiziranje Darvinizma trebali su biti izneseni u obliku znanstvenih termina kako ne bi došli u direktan konflikt sa odlukom Vrhovnog suda. Pokret Inteligentnog dizajna počeo je inicijativama i doprinosima Charlesa Thaxtona, Waltera Bradleya, Michaela Dentona, Deana Kenyona i Philipa Johnsona. Glavna agencija za primjenu strategije širenja kreacionizma u obliku inteligentnog dizajna bio je Discovery Institute, religiozno orijentiran konzervativni institut za intelektualne usluge u Seattleu (www.discovery.org). Strategija je polučila tako veliki uspjeh u SAD da je inteligentni dizajn postao popularni pokret. Dakle, to nije izolirana pojava, već sastavni dio američkog religioznog prava. Ova tema je bila sustavno i povijesno obrađena u knjizi Larrya Withama «Sa dizajnom. Znanost i potraga za Bogom», Encounter Books, San Francisco, 2003. U drugim zemljama, inteligentni dizajn je pronašao podršku u konzervativnim kršćanskim i alternativnim krugovima.

6.8 Kako je inteligentni dizajn službeno predstavljen ?

Službeni stav je da teorija inteligentnog dizajna nije izraz kreacionizma. Ona je predstavljena kao znanstvena teorija koja se ne zasniva na Biblijskoj priči o stvaranju. Tvrdi se da se ta teorija temelji samo na onome što se može promatrati. No, sami inteligentni uzrok ne može se promatrati, on se samo može dokazati na osnovi njegovog utjecaja na prirodu.

Dva glavna zagovaratelja inteligentnog dizajna su biokemičar Michael Behe (rođen 1952) , koji je uveo pojam neraščlanjiva složenost, i teolog, filozof i matematičar William Dembski (rođen 1960), koji je uveo pojam specifična složenost.

Michael Beheova knjiga «Darwinova crna kutija : biokemijski izazov za evoluciju» postala je iznenađujući bestseller u SAD (Free Press, New York, 1996). U toj knjizi on je predstavio stari argument sa urarom u obliku novih i biokemijskih termina. Darwin je napisao da ukoliko bi moglo biti dokazano da su složeni organizmi postojali i da nisu nastali malim i postupnim promjenama, tada bi se njegova teorija u potpunosti srušila. Behe tvrdi da njegov primjer sa složenim bakterijskim bičem zapravo znači propast Darwinovog sustava.

Behe tvrdi da se stvaranje prve žive stanice u prajuhi nije moglo dogoditi postupno i slučajno. Vrlo složene stanice morale su biti napravljene u radionici velikog stvoritelja. Tek kada su stanice sa svom njihovom mikroskopskom mašinerijom bile postavljene na tračnice , moglo je doći do evolucije pomoću mutacije i prirodne selekcije. No, vodeći zagovaratelji inteligentnog dizajna još uvijek inzistiraju na ideji nepromjenjivosti vrsta.

William Dembski postao je poznat po svojoj knjizi «Dizajnirani zaključak. Uklanjanje slučaja putem malih vjerojatnosti». (Cambridge University Press, 1998). Dembski tvrdi da je razvio evolucijski algoritam, poznat kao «Dembskijev dizajnski filter» koji bi trebao utvrditi da li je neki sustav ili događaj rezultat promišljenog dizanja ili nije.

6.9 Da li je inteligentni dizajn znanstvena teorija ?

Uglavnom nije bilo izdano mnogo knjiga o inteligentnom dizajnu, i današnja rasprava se gotovo uvijek poziva na iste primjere iz knjiga Behea i Dembskija. Prema službenoj znanosti, ova dva autora nisu uspjeli predstaviti zadovoljavajuće definicije koncepta neraščlanjive i specifične složenosti.

Usprkos njegovom zahtijevanom znanstvenom potencijalu, inteligentni dizajn do sada je dao vrlo mali doprinos znanstvenim časopisima, i neki od njih su kasnije bili opozvani nakon što su bili proglašeni nedovoljno znanstvenima. Imajući u vidu to i podrijetlo teorije, kritičari tvrde da je inteligentni dizajn samo prikriveni kreacionizam ili pokušaj da se zaobiđe odluka Vrhovnog suda i ubaci kreacionizam na satove biologije. Kao znanstvena teorija inteligentni dizajn ne daje neki značajni doprinos znanosti jer ne pokušava objasniti kako je došlo do inteligentnog stvaranja složenih organizama i jer ne uspijeva bilo što predvidjeti poput ostalih znanstvenih teorija.

Oxfordski profesor Richard Dawkins (rođen 1941) postao je poznat kao vodeći ateist koji napada religiju i žestoko brani Darvinizam, što mu je pribavilo nadimak «Darwinov pas čuvar». On u potpunosti odbacuje dizajn u svemiru u svojoj knjizi «Slijepi urar : zašto dokazi o evoluciji otkrivaju svemir bez dizajna» (W.W.Norton, New York 1986). Dawkins tvrdi da su mehanizmi mutacije i prirodne selekcije savršeno sposobni stvoriti vrlo složene biološke sustave. Prirodni sat je također mogao napraviti slijepi urar.

Dawkinsova najnovija knjiga «Zabluda o Bogu» (2006) naziva Boga iluzijom i zabludom. To je pokušaj Darvinista da dokinu vjeru u natprirodnog stvoritelja.

6.10 Odnos jednog danskog autora prema inteligentnom dizajnu.

Dr. teol. Jakob Wolf (rođen 1952) uskomešao je javnost u Danskoj svojom knjigom «Rosens råb» (Zov ruže), sa njenim podnaslovom «Inteligentni dizajn u prirodi – kritični pogled na Darvinizam» (Anis, Copenhagen 2004). Svojom velikom ljepotom, prekrasnim mirisom i čudesnom strukturom ruža nas podsjeća na postojanje višeg svijeta. Naslov knjige odnosi se na Martinusov citat iz 1932 : «Sve dok postoji i jedan jedini cvijet, ne može se izbrisati sjećanje na viši svijet» (LB 1, 183).

U svojoj knjizi Wolf daje interesantan pregled pozadine inteligentnog dizajna. On daje posebni osvrt na povijest europskih ideja i na argumente za dizajn koji su predstavljeni u knjigama Behea i Dembskog. On ne smatra inteligentni dizajn znanošću, i za njegovu knjigu se ne može reči da podržava kreacionizam ili da predstavlja teoriju inteligentnog dizajna, koje on uglavnom predstavlja kao filozofski i teološki dodatak znanstvenom istraživanju. U odnosu na to, njeni zagovornici kao što su Behe, Dembski i Dean Kenyon vide ju kao alternativu znanstvenom istraživanju. Pomoću naročitog načina razmišljanja koji se zasniva na analogijama Wolf tvrdi da je stvorio treći model tumačenja koji može premostiti jaz između darvinizma i inteligentnog dizajna i prekinuti drevni sukob između znanosti i teologije.

6.11 Kako se može dokazati inteligentni dizajn ?

Jedan od Beheovih najčešće predstavljanih argumenata za inteligentni dizajn je stvaranje biča na jednoj od bakterija. To vlakno poput biča djeluje poput kružnog propelera koji omogućuje bakteriji kretanje. On se vrti kao da je pokretan malenim motorom i opremljen je elementima koji podsjećaju na ležaj i osovinu. Takav sustav pokretanja je nazvan neraščlanjivo složeni sustav. Pojedini djelovi sustava su tako blisko povezani da bi se čitavi sustav raspao ako bi bio uklonjen samo jedan dio. To odgovara uklanjanju svjećice iz automobila tako da se on ne može pokrenuti. Suština je u tome da je taj bič previše složen da bi nastao iz samo jedne mutacije, i da organizam ne bi imao nikakvu prednost u preživljavanju ako bi stvorio samo pola, tri-četvrtine ili na neki drugi način nedovršeni bič koji ne može funkcionirati. Kako je «evolucija» mogla znati da će bakterija konstruirati motor prije nego što je on bio odabran selekcijom ? Zaključak je da je taj bič morao biti dizajniran !

Drugi znanstvenici prigovaraju tome da su pojedini sastavni dijelovi biča mogli služiti nekoj drugoj svrsi tijekom perioda razvoja i da je postupna evolucija ipak moguća.

Martinus piše :

«Stvaranje se događa samo kroz evoluciju, a ne bilo kakvim čudom» (LB 3, 869).

6.12 Može li nedostatak fosila prijelaznih vrsta opovrgnuti Darvinizam ?

Darwin piše u Podrijetlu vrsta : «No, zbog toga što je taj proces eliminacije djelovao tokom tako ogromnog vremenskog perioda, morao je biti poprilično velik broj prijelaznih oblika koji su prethodno postojali». Iako je Darwin morao priznati da je to bio ozbiljan problem za njegovu teoriju da se ti prijelazni oblici nisu pojavili u geološkim naslagama, on je predvidio da će svi ti fosili biti pronađeni u budućnosti. Međutim, iako je sve veći broj pronađenih fosila od Darwinovog vremena, pronađeno je vrlo malo tih prijelaznq2w ih oblika, što dozvoljava podržavateljima teorije inteligentnog dizajna da iznose dokaze protiv Darwinove postupne evolucije. Nadalje, brojne od današnjih različitih životinjskih vrsta su pronađene u fosilima, što se također koristi kako bi se podržala teorija o nepromjenljivosti vrsta. Zastupnici inteligentnog dizajna ne mogu prihvatiti pojam makroevolucije, što znači da jedna vrsta evoluira iz druge. Oni odbijaju vjerovati da su ljudi mogli nastati od majmuna. Ali oni mogu prihvatiti mikroevoluciju unutar vrsta, tj. da kljun jedne vrste ptica može postati duži u jednom dijelu svijeta, a malo kraći u drugom kao rezultat različitih životnih uslova.

6.13 Kako inteligentni dizajn djeluje u praksi ?

Složeni biološki sustav ima velike strukturalne sličnosti sa strojevima koji su napravljeni čovjekovom rukom. On se može vidjeti kao sastavljena cjelina čiji dijelovi djeluju zajedno na takav način da zajednički obavljaju funkciju koju niti jedan od dijelova ne bi mogao obavljati sam. Ako bi se iz cjeline uklonio samo jedan dio, ona više ne bi djelovala. Ako uklonimo samo jedan zupčanik iz sata, on će stati. Slično tome, složeni biokemijski sustavi ne bi djelovali ako bi im nedostajao samo jedan enzim. Zbog te strukturalne karakteristike nije moguće da su složeni biološki sustavi bili oblikovani postupnom izgradnjom, kao što tvrdi Darvinizam. Svi dijelovi nisu mogli nastati na svojim odgovarajućim položajima samo jednom mutacijom, a ipak svi oni istovremeno moraju biti prisutni kako bi sustav funkcionirao i kako bi omogučio jedninki prednost u borbi za preživljavanje. Poludovršeni sustav koji uopće ne djeluje, bio bi samo nedostatak i bio bi selektivno eliminiran davno prije nego što bi počeo djelovati.

Analogija između strojeva načinjenih ljudskom rukom i složenih bioloških sustava vodi nas do pretpostavke da ako se ove prve može proizvesti samo pomoću inteligencije, onda isto vrijedi i za složene biološke sustave.

Izgleda da je znanstveno ili sasvim dovoljno zaključiti da se složeni biokemijski sustavi ne mogu objasniti na temelju Darvinizma sa nizom mutacija koje organizmu ne pružaju neposrednu prednost u preživljavanju. Dakle, mora iza svega toga postojati neki inteligentni uzrok ! Tu službena verzija inteligentnog dizajna prestaje – ona ne upućuje na čuda ili na Biblijsku priču o stvaranju. Zapravo, nisu predloženi apsolutno nikakvi detalji ili mehanizmi koji bi objasnili kako je ta inteligencija djelovala ili kako je uopće došlo do stvaranja. Stoga je teško vidjeti kako bi teorija inteligentnog dizajna mogla bilo što pridonjeti znanosti. Bez ikakvih objašnjenja mehanizama iza inteligentnog dizajna ništa ne govori u prilog tvrdnjama kreacionista.

6.14 Teorije inteligentnog dizajna i Darvinizma su vrlo različite, no imaju li kakve sličnosti ?

Ako je svijet, prema priči o stvaranju, morao imati početak, tada početni uslovi ne bi imali nikakvo logično opravdanje, jer oni se mogu zasnivati samo na prošlosti. Ako pretpostavimo da je Bog stvorio sve biljke, životinje i ljude prije nekih 6 000 godina, bilo bi besmisleno i nepravedno da svi oni od početka nisu dobili iste uslove. Ako ljudi nisu živjeli prije toga, oni nisu mogli zaslužiti veću inteligenciju od glista, morskih pasa, nilskih konja i majmuna. Također izgleda nerazumno pretpostaviti da neko primitivno biće ne može dobiti priliku da se razvije do viših stupnjeva.

Materijalistička priča o stvaranju, teorija o Velikom prasku, također ne može logički opravdati početne uslove : Što je postojalo prije toga ? Što je uzrokovalo taj prasak ? Izgleda da niti jedan fizičar ne želi govoriti o vremenu i uslovima prije Velikog praska.

Dakle, i mit o stvaranju i teorija Velikog praska predstavljaju ograničeno razumijevanje svijeta, jer obje teorije govore o početku. To ne bi bilo tako važno kada bi se početak mogao logično opravdati, no to je zamijenjeno snažnim vjerovanjem – u Boga ili u materiju i slučajnost.

Uzimajući kao pozadinu princip očuvanja ili vječnog postojanja energije, nema logične osnove za pretpostavku da je svemir imao početak, bilo prije 6 000 godina ili prije 14 milijardi godina. Koji zakon prirode obvezuje na početak ?

Apsolutni početak bez prošlosti nije u skladu sa zakonom uzroka i posljedica, koji inače predstavlja logičnu osnovu prirodne znanosti. Svaka teorija o životu koja se ne zasniva na perspektivi vječnosti, konačno dovodi do besmislenosti ili apsurda, jer se zakon uzroka i posljedica poništava ukoliko je postojao početak bez uzroka. Samo vječna slika svijeta može objasniti da je sve u životu logično, jer uvijek postoji uzrok u prošlosti !

Prema znanosti, svemir je morao imati početak prije 14 milijardi godina i ima organičenu veličinu koja slučajno odgovara dosegu naših teleskopa od 14 milijardi svjetlosnih godina ! No, da li je znanstveno pretpostaviti da ljudska sposobnost opažanja treba odrediti granice veličini svemira ? Ne bi li ta veličina trebala biti neovisna od ljudskih optičkih instrumenata ? Zar ne bi svemir trebao biti beskonačan poput matematičkog koordinatnog sustava sa svoje tri dimenzije ?

Gledano iz moje perspektive, vjerovanje u čudesno stvaranje je druga sličnost između kreacionizma i darvinizma. Materijalistička znanost ne uzima za ozbiljno teoriju o Božjem čudesnom stvaranju, a ipak govori o čudesnom stvaranju. Na primjer, nije li to čudo da svemir može nastati odjednom i spontano, da stvari mogu stvoriti same sebe ili da mehaničke promjene u molekulama mogu, na primjer, stvoriti inteligenciju ? Prema tome, sličnost se sastoji u tome da se u prvom slučaju Boga smatra uzrokom čuda, a u drugom slučaju ista je uloga pripisana beživotnim mehaničkim slučajnim događajima.

Martinusova kozmologija

Martinusova kozmologija pruža logično objašnjenje koje pokazuje da se stvaralački procesi u prirodi događaju poput svih ostalih stvaralačkih procesa poznatih u svijetu ljudi. Iskustvo, znanje, vještine, kreativnost i domišljatost nalaze se iza svakog stvaralačkog procesa ! Zapravo, i ljudski i prirodni stvaralački procesi temelje se na istom principu, naime na postupnom procesu evolucije koji se događa na temelju svjesnog života !

6.15 Koji je kozmološki dokaz ?

Martinus koristi svrhovitu strukturu i evoluciju svemira da bi stvorio kozmološki dokaz za postojanje kreativne svijesti koja se nalazi iza svega.

U pismu iz Siječnja 1960, on piše da osjeća da je ispravnije i praktičnije zvati njegovo djelo Martinusova kozmologija nego Martinusova duhovna znanost. Zapravo, on ističe da je «Pojam kozmologija objašnjen u riječnicima kao znanost o svemiru, njegovom podrijetlu, evoluciji i strukturi, a kozmološki dokaz se koristi kako bi se iz strukture svemira dokazalo postojanje božanskog uzroka.»

Martinus koristi kozmološki dokaz od samog početka LB 1 iz 1932 g., a na kraju LB 7, koja je napisana 1960 g., on po prvi puta u svojem glavnom djelu koristi riječ kozmologija, kada govori da je rješenje misterija života istovjetno «najvišoj kozmologiji ili duhovnoj znanosti» (LB 7, 2658, 40-ta točka).

Tijekom povijesti Europskih ideja, mnogi filozofi su koristili kozmološke dokaze o Božjem postojanju koji su se zasnivali na strukturi prirode i svemira. Teorija inteligentnog dizajna službeno ne ukazuje na Boga kao izvor inteligentnog dizajna u prirodi, iako je to učinjeno unutar kreacionističkog pokreta, koji je snažno religijski orijentiran.

* * * *

Što je Martinusova kozmologija u suštini ?

Znanost je pokazala da su sve promjene u fizičkoj materiji podređene zakonima. Martinus pokazuje da također postoje zakoni za um ili za mišljenje. Poznavanje tih univerzalnih mentalnih zakona omogučit će zemaljskom čovječanstvu da zagospodari svojim mentalitetom i da tokom vremena stvori kraljevstvo ljubavi i mira na Zemlji.

* * * *

Martinus, Darwin i inteligentnij dizajn

MARTINUSOVA  KOZMOLOGIJA  JE  VJEČNO  AKTUALNA. OVDJE   JE  ONA USPOSTAVILA  DIJALOG  SA  DARVINOVOM  TEORIJOM  EVOLUCIJE  I  INTELIGENTNIM  DIZAJNOM.

Darwin uzima kao polazišnu točku postupnu evoluciju na temelju prirodne selekcije; Inteligentni dizajn pokušava na čisto znanstveni način pokazati da iza čitavog stvaranja stoji vrhunska inteligencija.  Pored ove dvije teorije, Ole Therkelsen, javni govornik i bivši predavač kemije i biologije, predstavlja treći model koji objašnjava nastanak složenih organizama u prirodi, podrijetlo života i njegov sastav, naime Martinusovu kozmologiju.

Danski duhovni istraživač Martinus (1890-1981) vidio je svemir kao sveobuhvatno živo biće u kojem svi mi živimo i doživljavamo život kroz vječnu evoluciju. Kontrasti kao što su svjetlost i tama, ugodna i neugodna iskustva, dobro i zlo, apsolutno su neophodni za neprekidno obnavljanje svijesti.

Martinusovo učenje uveliko je bilo ignorirano u raspravi o stvaranju tokom proteklih godina. Ono pruža interesantan pogled sa brojnim perspektivama koje potvrđuju i ispravljaju aspekte kako Darvinizma tako i teorije Inteligentnog dizajna. Martinus govori u prilog evolucije koja se zasniva na svijesti i iskustvima samih živih bića i daje uvid u buduću evoluciju čovječanstva prema savršenstvu.

Knjiga odgovara na brojna pitanja o MARTINUSU, DARWINU I  INTELIGENTNOM  DIZAJNU i obraća se svima koji su zainteresirani za evoluciju, bilo iz znanstvene, duhovne ili religiozne perspektive. Ona se također može čitati kao uvod u Martinusovu kozmologiju.

 

Ole Therkelsen (rođen 1948)

Ole à 11 ans et Martinus à 69 ans en 1959 au Centre Martinus, Klint, DK-4500 Nykøbing Sj., DanemarkSj. FOTO Herdis Therkelsen

Ole Therkelsen, inženjer kemije i biolog, piše iz perspektive diplomiranog kemičara (Dansko Tehničko Sveučilište) i biologa (Sveučilište Kopenhagen) kao i na temelju svoje cjeloživotne posvećenosti Martinusovoj kozmologiji. Od 1980 održao je preko 2 000 predavanja o kozmologiji u petnaest zemalja na šest različitih jezika. Brojna njegova predavanja se mogu čuti na www.oletherkelsen.dk

 

* * * * * * *

AMAZON – Ole Therkelsen

Author Profile

www.amazon.com/author/ole.therkelsen

https://authorcentral.amazon.de/gp/profile

www.amazon.com

www.amazon.de

www.amazon.co.uk

Martinus, Darwin and Intelligent Design. A new Theory of Evolution. Ole Therkelsen writes on the basis of Martinus Cosmology
Martinus, Darwin and Intelligent Design. A new Theory of Evolution by Ole Therkelsen, Denmark. See Martinus Cosmology, Martinus Spiritual Science.

Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn – Nova teorija evolucije

Objašnjenje naslovne strane

Povezano sa njegovom vječnom slikom svijeta, Martinus (1890-1981) je nacrtao niz simbola kod kojih on koristi sedam boja vidljivog spektra kako bi opisao različite oblike energije u svemiru. Religiozno vjerovanje se uglavnom temelji na osjećajima, koje simbolizira žuta boja. Znanost se temelji na energiji inteligencije, koja je simbolizirana zelenom bojom, a Martinusova Duhovna znanost temelji se na intuiciji, koja je simbolizirana plavom bojom.

Nakon stoljeća praznovjerja i vjerovanja, čovječanstvo je sada, zahvaljujući jasnoj svjetlosti inteligencije, stupilo u epohu znanosti i inteligencije. Ali, mi se sada nalazimo na pragu nove epohe intuicije koja će se temeljiti na duhovnoj znanosti. Sve tri teme knjige simbolizirane su tim trima bojama : žutom, zelenom i plavom.

Znanost se temelji na inteligenciji ili procesu razmišljanja odozdo, dok se duhovna znanost temelji na intuiciji ili procesu razmišljanja odozgo, kako to izlaže Martinus.

Čovjek čiji su zreli osjećaji (žuta boja) i razvijena inteligencija (zelena boja) u ravnoteži počinje dobivati pristup intuiciji (plava boja).

Trokut u Martinusovom jeziku simbola predstavlja vječno živo biće.

Objašnjenje naslovne strane Povezano sa njegovom vječnom slikom svijeta, Martinus (1890-1981) je nacrtao niz simbola kod kojih on koristi sedam boja vidljivog spektra kako bi opisao različite oblike energije u svemiru. Religiozno vjerovanje se uglavnom temelji na osjećajima, koje simbolizira žuta boja. Znanost se temelji na energiji inteligencije, koja je simbolizirana zelenom bojom, a Martinusova Duhovna znanost temelji se na intuiciji, koja je simbolizirana plavom bojom. Nakon stoljeća praznovjerja i vjerovanja, čovječanstvo je sada, zahvaljujući jasnoj svjetlosti inteligencije, stupilo u epohu znanosti i inteligencije. Ali, mi se sada nalazimo na pragu nove epohe intuicije koja će se temeljiti na duhovnoj znanosti. Sve tri teme knjige simbolizirane su tim trima bojama : žutom, zelenom i plavom. Znanost se temelji na inteligenciji ili procesu razmišljanja odozdo, dok se duhovna znanost temelji na intuiciji ili procesu razmišljanja odozgo, kako to izlaže Martinus. Čovjek čiji su zreli osjećaji (žuta boja) i razvijena inteligencija (zelena boja) u ravnoteži počinje dobivati pristup intuiciji (plava boja). Trokut u Martinusovom jeziku simbola predstavlja vječno živo biće. www.martinus.dk
Ole Therkelsen: Darwin uzima kao polazišnu točku postupnu evoluciju na temelju prirodne selekcije; Inteligentni dizajn pokušava na čisto znanstveni način pokazati da iza čitavog stvaranja stoji vrhunska inteligencija. Pored ove dvije teorije, Ole Therkelsen, javni govornik i bivši predavač kemije i biologije, predstavlja treći model koji objašnjava nastanak složenih organizama u prirodi, podrijetlo života i njegov sastav, naime Martinusovu kozmologiju.
Danski duhovni istraživač Martinus (1890-1981) vidio je svemir kao sveobuhvatno živo biće u kojem svi mi živimo i doživljavamo život kroz vječnu evoluciju. Kontrasti kao što su svjetlost i tama, ugodna i neugodna iskustva, dobro i zlo, apsolutno su neophodni za neprekidno obnavljanje svijesti. Hrvatski.

Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn

Sadržaj

1. DIO

SVEMIR I SLIKA SVIJETA

  1. Poglavlje Martinus i slika svijeta
  2. Poglavlje Prirodna i duhovna znanost
  3. Poglavlje Trojna struktura svemira
  4. Poglavlje Svemir i živa bića
  5. Poglavlje Principi kozmičkog stvaranja

2. DIO

EVOLUCIJA I SVJESNO STVARANJE

  1. Poglavlje Darvinizam i inteligentni dizajn
  2. Poglavlje Fizički svijet – drvo znanja
  3. Poglavlje Informacija – kaos ili kozmos
  4. Poglavlje Evolucija kao izraz misli i svijesti
  5. Poglavlje Svijest kao proizvod slučaja
  6. Poglavlje Entropija i prikupljanje informacija
  7. Poglavlje Pamćenje i kartoteka života
  8. Poglavlje Vječno prikupljanje informacija
  9. Poglavlje Život unutar života, unutar života, unutar života …
  10. Poglavlje Organi koji su počeli kao strojevi
  11. Poglavlje Zamjena organizama
  12. Poglavlje Naslijeđe i okruženje. Jezgre talenata i ponavljanje
  13. Poglavlje Dizajn u evoluciji
  14. Poglavlje Dizajn u biokemiji
  15. Poglavlje Životni poriv i čežnja u evoluciji
  16. Poglavlje Unutarnji i vanjski faktori u evoluciji

3. DIO

DEFEKTIVNI GENI BOLEST I ZDRAVLJE

 

  1. Poglavlje Bolesti uzrokovane genetičkim faktorima
  2. Poglavlje Vegetarijanstvo, zdravlje i sudbina
  3. Poglavlje Misli, zdravlje i bolesti
  4. Poglavlje Cilj evolucije

Martinus i njegovo životno djelo 

Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn – Nova teorija evolucije

© Ole Therkelsen 2007

Ilustracije © Martinus Institut

SCIENTIA INTUITIVA  –  Publisher

www.scientia-intuitiva.dk

www.martinusshop.dk

Martinus-Instituto, Kopenhago, Danio, Esperanto Sekcio Ole Therkelsen. www.martinus.dk
The Martinus Institute, Mariendalsvej 94-96, DK-2000 Copenhagen F, Denmark. www.martinus.dk

MARTINUS INSTITUT

www.martinus.dk

www.shop.martinus.dk

www.amazon.com/author/martinus

Den filosofiske Martinus i 1934. Martinus Institut. www.oletherkelsen.dk
Martinus 44 år fotograferet i 1934 af Louis Hertz Lyngby. Martinus Institut. www.martinus.dk. På forsiden af “Martinus Erindringer”

čna slika svijeta

Martinus (1890-1981) opisao je u svojim knjigama – koje su sve zajedno poznate kao ”Treći zavjet” – logičnu, sveobuhvatnu sliku svijeta koja pokazuje da sva živa bića predstavljaju dio živog svemira i neprestano se razvijaju prema sve višim oblicima života. Veliki prevrati i krize našeg vremena ukazuju na propast svjetske kulture i na rođenje novog, humanog svjetskog društva.

Duhovna znanost

U svojim analizama Martinus pokazuje kako se naša svijest, psiha i moral razvijaju putem reinkarnacije i karme u skladu sa prirodnim zakonima, koji tijekom vremena dovode do toga da sva iskustva, kako ugodna tako i neugodna budu pojedincu od koristi. Sva Martinusova djela predstavljaju kozmologiju ili duhovnu znanost koja može pružiti čitatelju optimističan pogled na život i inspirirati ga da prakticira toleranciju i ljubav prema bližnjem.

 

Bogen om Martinus, Darwin og intelligent design kan købes på www.martinusshop.dk
“Martinus, Darwin og intelligent design – En ny evolutionsteori” af Ole Therkelsen. www.oletherkelsen.dk

Originalni danski naslov :

Martinus, Darwin og intelligent design – En ny evolutionsteori

Prvo izdanje, prvi tisak 2007. Ole Therkelsen

Sva prava zadržana

© Martinus Institut

www.martinus.dk

www.oletherkelsen.dk

Preveo sa danskog na engleski : Richard Michell

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden

With the best wishes from

Ole Therkelsen

Verfasser zum Buch "Martinus und die neue Weltmoral"
Ole Therkelsen (geboren 1948), Chemieingenieur und Biologe, schreibt auf der Basis seines lebenslangen Engagements für die Martinus Kosmologie. Er hat in fünfzehn Ländern in sechs unterschiedlichen Sprachen über 2.000 Vorträge über die Kosmologie gehalten. Viele dieser Vorträge können auf www.oletherkelsen.dk gehört werden

OLE THERKELSEN  BLOG

www.oletherkelsen.dk

www.facebook.com/Martinus.Esperanto.Ole.Therkelsen

www.facebook.com/Martinus.English.Ole.Therkelsen

OLE THERKELSEN  YOUTUBE KANAL

https://www.youtube.com/channel/UCXid-LNLoeml_bcqt67E2aw