Croatian

[custom_frame_left shadow=”on”][/custom_frame_left]

Ole Therkelsen
MARTINUS,  DARWIN  I  INTELIGENTNI  DIZAJN

Martinusov centar

Original Danish title

Martinus, Darwin og Intelligent Design
ISBN 978-87-21-030056
Translated into Croatian from English
“Martinus, Darwin and Intelligent Design”
by Davorin Gruden

Preveo sa danskog na engleski: Richard Michell, Preveo sa engleskog na hrvatski: Davorin Gruden. Lektura: Mojca Rapo. Naklada: 300 primjeraka
CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu Nacionalne i sveuèili.ne knji.nice u Zagrebu pod brojem 691899 ISBN 978-953-55500-0-6 

 

SADRŽAJ  

1. Dio  –   Svemir i slika svijeta 

1. Poglavlje              Martinus i slika svijeta
2. Poglavlje              Prirodna i duhovna znanost
3. Poglavlje              Trojna struktura svemira
4. Poglavlje              Svemir i živa bića
5. Poglavlje              Principi kozmičkog stvaranja

2. Dio  –   Evolucija i svjesno stvaranje 

6. Poglavlje              Darvinizam i inteligentni dizajn
7. Poglavlje              Fizički svijet – drvo znanja
8. Poglavlje              Informacija – kaos ili kozmos
9. Poglavlje              Evolucija kao izraz misli i svijesti
10. Poglavlje              Svijest kao proizvod slučaja
11. Poglavlje              Entropija i prikupljanje informacija
12. Poglavlje              Pamćenje i kartoteka života
13. Poglavlje              Vječno prikupljanje informacija
14. Poglavlje              Život unutar života, unutar života, unutar života…
15. Poglavlje              Organi koji su počeli kao strojevi
16. Poglavlje              Zamjena organizama
17. Poglavlje              Naslijeđe i okruženje. jezgre talenata i ponavljanje
18. Poglavlje              Dizajn u evoluciji
19. Poglavlje              Dizajn u biokemiji
20. Poglavlje              Životni poriv i čežnja u evoluciji
21. Poglavlje              Unutarnji i vanjski faktori u evoluciji

3. Dio  –  Defektivni geni, bolest i zdravlje 

22. Poglavlje              Bolesti uzrokovane genetičkim faktorima
23. Poglavlje              Vegetarijanstvo, zdravlje i sudbina
24. Poglavlje              Misli, zdravlje i bolesti
25. Poglavlje              Cilj evolucije

Predgovor   

 Ova se knjiga uglavnom bavi Martinusom (1890 – 1981) i njegovim tumačenjem evolucije, koje pruža objašnjenje pored Darvinizma i Inteligentnog dizajna. Posljednjih 150 godina bili smo svjedoci rasprave između Darvinista i teologa o razlozima nastanka složenih organizama u prirodi. Ova se rasprava ponovno razbuktala jer je Biblijski kreacionizam u obliku Inteligentnog dizajna bio predložen kao znanstvena teorija sa ciljem da bude prihvaćena na ravnopravnoj osnovi sa Darvinizmom u znanstvenom istraživanju i prilikom učenja biologije u školama.

Darwinova teorija objašnjava evoluciju života uglavnom na temelju dva faktora, naime prirodne selekcije i slučajne mutacije. Među slučajno nastalim varijacijama najbolje prilagođene će opstati u borbi za preživljavanje (opstanak najjačih), tako da se korisne osobine akumuliraju razmnožavanjem. Darwin je dodijelio kreativnu ulogu tim prirodnim procesima isključivanja jer to ukazuje na postupni razvoj dobro prilagođenih organizama na račun loše prilagođenih. On je rekao da : «Ako bi se moglo dokazati da je nastao neki složeni organ koji nije bilo oblikovan brojnim, uzastopnim, neznatnim modifikacijama, moja bi se teorija sigurno srušila».

Inteligentni dizajn, koji je službeno predstavljen kao znanstvena teorija neovisna o Bibliji i religiji, ima namjeru dokazati da je Darvinizam u krivu. Njegovi zagovornici tvrde da su znanstveno dokazali da stanice sadrže toliko složene strukture («specifična složenost» i «neraščlanjiva složenost») da one nisu mogle nastati uzastopnim mutacijama, od kojih bi sve bile korisne za preživljavanje, kao što to tvrdi Darvinizam. To vodi ka zaključku da mora postojati neki drugi uzrok, zapravo inteligentni uzrok. U prirodi mora postojati neki plan. Ali tu svi argumenti prestaju. U odnosu na  Martinusa, teorija o Inteligentnom dizajnu ne pokušava objasniti motivaciju i mehanizme koji se nalaze iza stvaranja složenih organizama u prirodi.

Prvih pet poglavlja prvog dijela ove knjige Svemir i slika svijeta predstavljaju uvod u razumijevanje Martinusovog tumačenja evolucije. Drugi dio, koji sačinjava pola knjige, predstavlja glavnu temu, naime Evoluciju i svjesno stvaranje u ukupno šesnaest poglavlja. Četiri posljednja poglavlja trećeg dijela knjige Defektivni geni, bolest i zdravlje proučavaju Martinusove analize o genetičkim uzrocima bolesti i o važnosti iskustva za buduće stupnjeve evolucije koji se nalaze ispred sadašnjeg čovjekovog stupnja : jer Martinus tvrdi da evolucija ima cilj ; ona je poput jednosmjerne ulice koja vodi ka savršenstvu !

U svoja dva glavna djela, Livets bog (Knjiga života) 1-7 i Vječna slika svijeta 1-4, Martinus objašnjava da se prirodna znanost temelji na inteligenciji i istraživanju odozdo, dok se duhovna znanost temelji na intuiciji i na istraživanju odozgo : on nam govori da će se ove dvije znanosti u budućnosti ujediniti i predstavljati jednu holističku znanost.

Martinus je bio u potpunosti ignoriran u javnoj raspravi koja se u Danskoj u proteklih šest godina vodila o Darwinu i Bogu, o teoriji evolucije i inteligentnom dizajnu. Zbog toga je središte interesa ove knjige usmjereno na Martinusovu duhovnu znanost jer je ona potpuno nepoznata široj javnosti usprkos njenoj sveobuhvatnosti i ogromnim perspektivama.

Ole Therkelsen,  Copenhagen 2007 

* * *

MARTINUS,  DARWIN  I  INTELIGENTNI  DIZAJN

1.  DIO  

SVEMIR I SLIKA SVIJETA    

1. POGLAVLJE :  Martinus i slika svijeta   

 Za razliku od Darwina i Inteligentnog dizajna, Martinus je potpuno nepoznat široj javnosti. A ipak on ne samo da je razvio model evolucije, već i čitavu novu kozmologiju u obliku vječne slike svijeta.

1.1  Tko je bio Martinus ? 

Život je uistinu poput bajke. Kada gledamo tisućama godina unatrag, vidimo da se tu i tamo rađa izuzetni genij, prorok ili spasitelj svijeta. Ja sam uvjeren da je naš prekrasni zeleni i plavi planet u naše vrijeme posjetila upravo takva izuzetna osoba, naime Martinus (1890-1981). On se rodio kao izvanbračno dijete u malenom selu Sindal na sjeveru Jutlanda, Danska. Tu je on proveo svoje djetinjstvo i prvi dio svoje mladosti. On je nakon toga radio u različitim mljekarama u provinciji sve dok nije dobio kozmičku svijest u tridesetoj godini života. Tokom 60 godina, a doživio je 90 godina, on je stvorio potpuno novu znanost i sliku svijeta na temelju svoje kozmičke intuicije – Vječnu sliku svijeta.

Martinus je govorio o svojem djelu kao o znanosti o ljubavi. On ga je smatrao intelektualiziranim ili znanstveno utemeljenim Kršćanstvom. Tako je on 1975 počeo svoje sveukupno djelo nazivati Trećim zavjetom, jer je on osjećao da njegova duhovna znanost predstavlja obećani nastavak Starog i Novog zavjeta u obliku božanstvenog zastupnika, Svetog duha (Ivan ; 16, 12-15 i 14,26). On je također koristio izraz Martinusova kozmologija kako bi opisao svoje djelo. Definicija kozmologije je da to predstavlja ogranak filozofije koji se bavi podrijetlom i prirodom svemira. Kozmos stoji nasuprot kaosu – on upućuje na dobro uređeni svemir koji se zasniva na zakonima. Ukratko, Martinusova kozmologija predstavlja opis uređenog svemira. To je znanost o životu koja pokazuje da sve ima svoj smisao, svaki detalj je neophodno potreban za cjelinu i da je u svojoj konačnoj analizi sve logično, svrhovito i ispunjeno ljubavlju.

1.2  Što je bila pozadina Martinusovog djela ?

U Predgovoru Livets bog (Knjiga života), Martinus opisuje duboku transformaciju svijesti koja je predstavljala pozadinu svih njegovih pisanih djela. On nam prepričava da je na Uskrs 1921  prošao kroz bijelo, a zatim i zlatno vatreno krštenje koje mu je podarilo kozmičku svijest.

On piše : «Kozmičko vatreno krštenje kroz koje sam prošao, a koje ovdje ne mogu detaljno opisivati, oslobodilo je u meni potpuno nove sposobnosti opažanja, sposobnosti koje su mi omogućile da uvidim, ne u bljeskovima, već u trajnom stanju budne dnevne svijesti, sve glavne duhovne sile, nevidljive uzroke, vječne zakone svijeta, osnovne energije i osnovne principe koji se nalaze iza fizičkog svijeta. Misterij postojanja za mene više nije bio misterij. Postao sam svjestan života cijeloga svemira, i postao sam iniciran u «božanski stvaralački princip». (LB 1, 21)

Ova transformacija svijesti i proizlazeći novi uvid postali su polazišnom točkom spisateljstva koje je trajalo 60 godina.

1.3  Kako izgleda život gledano iz vječne perspektive ?

Nakon svojeg kozmičkog vatrenog krštenja, Martinus je otkrio da je dobio nova osjetila i mogao je vidjeti samu vječnost.

On piše : «Uvidio sam da sam besmrtno biće i da su sva druga živa bića vječni realiteti, te da imaju isto kao i ja beskrajni niz prethodnih života iza sebe. Shvatio sam da smo se do našeg sadašnjeg stupnja razvili od niskih, primitivnih oblika postojanja, i da je to samo privremeni stupanj na ovoj evolucijskoj skali, te da se svi mi nalazimo na putu prema divovskim, višim oblicima postojanja koji se nalaze daleko ispred nas. Vidio sam da svemir predstavlja jedno ogromno živo biće u kojem su sva ostala bića organi, i da svi mi – ljudi, životinje, biljke i minerali – činimo jednu obitelj; da smo svi, figurativno govoreći, stvoreni od iste krvi i mesa.» (LB 1,21)

 

1.4  Da li postoje bilo kakve granice Martinusovog znanja ?

Nakon što je dobio kozmičku svijest u 30-toj godini života, Martinus je otkrio da je stekao trajnu sposobnost intuicije koja mu je omogučila pristup oceanu znanja čitavog svemira. On je mogao dobiti odgovor na svako pitanje koje je postavio. On je sada imao niz osjetila koja su bila izgrađena i regulirana od strane visoko razvijene ljubavi, inteligencije i intuicije, što mu je omogučavalo da doživi najviše znanje i rješenje misterija života (vidi LB 1, 11 i 19).

Martinus nam govori da intuicija nema nikakva ograničenja, to je oblik energije koji prožima apsolutno sve i omogučava pojedincu da «vidi» najviše realitete postojanja i smisao života. Opširniji opis funkcije intuicije može se pronaći u njegovom glavnom djelu, naime u knjizi Livets bog (LB 1, 196-209 i LB 2, 355).

U svojem posljednjem predavanju Martinus je nekoliko puta rekao da nikada nije došao do bilo kakvih granica svojega znanja ili svijesti. Nema granica onome što se može «opažati» intuicijom. On je tome dodao da čim je odlučio da će pisati svoje kozmičke analize, odgovori su samo provalili u njegovu svijest.

 1.5  Martinus naziva svoje analize izrazom mudrosti. Ali što je mudrost ?

Martinus kaže da su intelektualizirani osjećaji i humana inteligencija karakteristike univerzalne ljubavi i mudrosti. Znanost i tehnologija moraju postati humani kako bi se izbjeglo uništenje Zemlje u budućnosti. Humanizam i Kršćanstvo moraju biti intelektualizirani kako bi se postavile znanstvene osnove morala i ljudskog ponašanja. Kako evolucija napreduje, naša inteligencija biti će regulirana od strane humanosti, a naši osjećaji će biti kontrolirani od strane logike i razuma. Ravnoteža između potpuno razvijenih osjećaja i inteligencije otvorit će put ka intuiciji i kozmičkom doživljavanju za sva ljudska bića.

Svojim intuitivnim i logičkim objašnjenjima savršenog načina ponašanja, Martinus je stvorio znanost o ljubavi koja ujedinjuje religiju i znanost, kao i misli Istoka i Zapada. Njegovo djelo sjedinjuje osjećaje i inteligenciju, ili, drugim riječima, srce i glavu.

1.6  Da li se Martinus poziva na druge pisce ?

Martinus je smatrao sebe živim dokazom da je moguće da čovjek sam dođe do najvišeg znanja bez ikakvog studiranja. On nije tražio podršku drugih pisaca jer je želio da njegovo čitavo djelo bude čisti proizvod njegove kozmičke svijesti.

Jednom, nakon predavanja u Institutu, jedan slušatelj je rekao Martinusu da on sigurno mora biti učenik Oskara Wilde-a (1854-1900). Na to je Martinus snažno odgovorio : «Ne, ja sigurno nisam učenik Oskara Wilde-a, niti bilo čiji učenik. Ja sam potpuno suveren.»

Teorija inteligentnog dizajna  prvo je nastala u SAD-u krajem 1980-tih i bila je potpuno nepoznata Martinusu, koji je umro u bolnici Frederiksberg 8. Ožujka 1981. Ali, isto tako u svojem čitavom djelu on ne spominje ni Darvinizam niti Darwinovo ime. Međutim, on analizira u općem smislu i u principu znanstvene metode istraživanja i njeno materijalističko shvaćanje prirode i života.

Kao odgovor onima koji su se žalili da ne mogu povezati duhovnu znanost sa prirodnom znanošću, Martinus je 1979g. istaknuo : «Ono što sam napisao ne treba se podrediti znanosti ni na koji način. Ja sam potpuno autonoman.»

To bi možda moglo zvučati kao hvalisanje kada Martinus govori o snazi svoje kozmičke svijesti, ali on je podsjetio svoje slušatelje da on nije ništa posebno ili izuzetno u vječnoj evoluciji, i on to također naglašava u knjizi Livets bog (Knjiga života).

On piše : «Ovo moje kozmičko iskustvo i stanje postalo je poticaj za moje djelovanje u svijetu i za stvaranje knjige Livets bog. Ali, kako će, kao što sam već spomenuo, ovaj duhovni proces doživjeti svaki pojedinac kada u svom vječnom postojanju dođe do onog stupnja razvoja koji je nužno potreban za takvo iskustvo, jasno je da po pitanju sposobnosti opažanja ja ne uživam neki posebni privilegij, niti predstavljam izuzetak od pravila, i zato u vječnoj evoluciji ne predstavljam ništa više nego što su bila sva živa bića prije mene i što će biti sva živa bića poslije mene.» (LB 1, 22).

1.7  Treba li Martinusova kozmologija biti objašnjena akademskim terminima ?

Fakultetski profesor koji je bio zainteresiran za Martinusovu kozmologiju bio je spreman sponzorirati doktorat o slici svijeta koju ona opisuje. Ona je trebala biti objašnjena znanstvenim terminima i trebala je dobiti akademsko priznanje, i neki od Martinusovih suradnika bili su jednako oduševljeni time da ona bude objašnjena na način koji bi uvjerio učene ljude i znanstvenike. Ali Martinus je napisao svoje djelo bez korištenja bilo kakvih znanstvenih izraza i objasnio je smisao i misterij života na tako jednostavan i jasan način koji svatko može razumjeti. Zbog toga on nije vidio razloga zašto bi njegovo djelo moralo biti ponovno napisano kako bi ga i znanstvenici mogli razumjeti. On je rekao pomalo šaljivo : «Znanstvenici nisu ništa gluplji od ostalih ljudi da bi se za njih kozmologija morala napisati na poseban način kako bi ju mogli razumjeti.»

1.8  Kakav je uobičajeni stav prema duhovnoj znanosti ?

Kozmički zakoni i vječni realiteti mogu se doživjeti samo kroz intuiciju, a problem se sastoji u tome što današnja znanost ne prepoznaje tu sposobnost kao instrument znanja. Martinus naziva svoje opise kozmičkim analizama jer se one temelje na holističkom viđenju koje ima svoje polazište u vječnom i beskonačnom svemiru – kozmosu.

Kratka intuitivna iskustva koja Martinus naziva kozmičkim bljeskovima su preteče trajne kozmičke svijesti. Ali kozmičke pojave koje čovjek doživi u takvom bljesku ne predstavljaju činjenicu za druge. One u najboljem slučaju mogu postati teoretsko znanje.

Martinus piše o razlici između prirodne i kozmičke znanosti : «Prema tome, razlika između današnje znanosti i duhovne ili prave kozmičke znanosti sastoji se u tome da je prva rezultat načina opažanja koji je zajednički svima, i zbog toga može postati činjenica za svakoga, dok je drugo znanje ili znanost rezultat osjetila koja posjeduje tek rijetka manjina. Zbog toga ona može predstavljati činjenicu tek za tu manjinu, ovisno o stupnju razvoja njihove humanosti i njihove proizlazeće intuitivne sposobnosti. Stoga će velika većina zemaljskog čovječanstva još dugo vremena biti skeptična po pitanju pravog kozmičkog znanja ili duhovne znanosti» (Vječna slika svijeta(VSS) 2, 21.24).

1.9  Što je Martinusova kozmologija u suštini ?

Znanost je pokazala da su sve promjene u fizičkoj materiji podređene zakonima. Martinus pokazuje da također postoje zakoni za um ili za mišljenje. Poznavanje tih univerzalnih mentalnih zakona omogučit će zemaljskom čovječanstvu da zagospodari svojim mentalitetom i da tokom vremena stvori kraljevstvo ljubavi i mira na Zemlji.

 

 

2. POGLAVLJE :  Prirodna i duhovna znanost 

 

2.1  Kakav je odnos Inteligentnog dizajna i Martinusa prema znanosti ?

Teorija inteligentnog dizajna službeno je predstavljena kao znanstvena teorija koja se može usporediti sa Darvinizmom – koja je potpuno neovisna o Biblijskoj priči o stvaranju i o religiji općenito. Pobornici Inteligentnog dizajna u potpunosti prihvaćaju znanstvene metode. Oni pokušavaju koristiti znanstvene metode kako bi opovrgnuli darvinističku teoriju o postupnoj evoluciji.

Naprotiv, Martinus tvrdi da je stvorio novu znanost u potpuno dovršenom obliku, duhovnu znanost čiji se spektar definicija i načini istraživanja protežu izvan uskog okvira prirodne znanosti. Martinus priznaje autonomiju prirodne znanosti  u njenom točnom mjerenju koje se obavlja unutar područja materije. On samo ističe da svojim definicijama i načinom istraživanja ona isključuje niz vječnih realiteta života koji se ne mogu izmjeriti. Zbog toga on tvrdi da se prirodna znanost time onemogučila u  rješavanju misterija života i u objašnjavanju uzroka stvaranja složenih organizama u prirodi.

 

2.2  Da li je neznanstveno pretpostavljati da postoji inteligencija u prirodi ?

Teorija inteligentnog dizajna pokušava dokazati da se iza stvaranja složenih organizama u prirodi mora nalaziti inteligentni uzrok. Ona to pokušava ističući da u prirodi postoje sustavi koji su toliko složeni da se njihovo podrijetlo ne može objasniti na temelju evolucijske teorije.

Kada je u pitanju prirodna znanost smatra se neznanstvenim ili čisto religioznim pitanjem tražiti smisao života. Znanost se temelji na pretpostavci objektivnosti. Priroda se smatra objektivnom. Stoga ona ne može biti izraz neke misli, plana ili svrhe. Priroda se smatra neplanskom, u odnosu na ljude koji mogu projicirati svoje misli i planove u vanjski svijet.

Pretpostavka objektivnosti i definicija znanosti kao naročite metode istraživanja odmah su otpočetka isključili mogučnost inteligentnog plana u prirodi : to jednostavno nije predmet za diskusiju ! To je znanstvena dogma da u prirodi ne može postojati nikakva inteligencija. Tako prirodna znanost svojom definicijom mora odbaciti mogučnost plana u prirodi.

2.3  Što je znanost ?

Znanost je dokumentiranje činjenica na temelju naših osjetila i njihovih produžetaka u obliku raznih mjernih instrumenata. Znanstveni rezultati moraju se moći ponoviti i potvrditi izmjerenim činjenicama koje su dobivene iskustvom ili eksperimentima, tj. točnim mjerenjem. Znanost se određuje na temelju naročitog načina istraživanja prilikom kojeg se svaka hipoteza mora iskustveno potvrditi.

2.4  Da li je Martinusova duhovna znanost prava znanost ?

Prirodna znanost opisuje mnogostruka opažanja iz prirode. Naprotiv, Martinus objašnjava kako sve u životu ima svoj smisao. Ako želimo usporediti Martinusovu duhovnu znanost sa priznatim akademskim područjima, moramo uzeti u obzir humanističke znanosti, koje se slučajno nazivaju «duhovne znanosti» u brojnim Europskim jezicima (na primjer  Geisteswissenshaften na njemačkom). Ali one vide smisao kao proizvod ljudske aktivnosti. Naročita karakteristika Martinusovih kozmičkih analiza je da one također ukazuju na smisao u prirodi izvan ljudskih aktivnosti. Martinus je stvorio duhovnu znanost kako bi pokazao da je čitava priroda proizvod svjesnog života i da sve u prirodi ima smisao.

      Martinus nije bio filozof koji je izmislio ideje i postavio hipoteze. On je rekao prilično skromno da su vječni zakoni i principi života postojali i prije njegovog rođenja i da je on samo dobio sposobnost opažanja koja mu je omogučila da ih doživi. On nam govori da nakon što je dobio kozmičku svijest 1921, trebalo mu je tri godine da dobije potpuni pregled slike svijeta i da sve dođe na svoje mjesto.

Zanimljivo je čitati o tome kako je Martinus dobio kozmičku svijest i kako je doživio kozmičke zakone i prirodne principe. Ali, za duhovnog tražitelja najvažnije je odrediti da li je ono što Martinus piše istina i da li se slaže sa stvarnošću i činjenicama ili se ne slaže. U tom slučaju su Martinusova osobnost ili način na koji je on došao do svojeg znanja potpuno sekundarni. Opis zakona gravitacije mnogo je važniji od priče kako je Newton (1642-1727) sjedio ispod drveta jabuke i ugledao kako je jabuka pala na tlo, što je u njemu potaknulo tu genijalnu ideju. Njemački kemičar Friedrich Kekule (1829-1896) riješio je problem strukture benzena kada je u svom snu ugledao njegovu molekulu u obliku prstena, ali to je postala znanost tek kada je to bilo eksperimentalno potvrđeno u laboratoriju.

2.5  Što je polazišna točka znanosti ?

I duhovna i prirodna znanost se temelje na naročitim polazišnim točkama ili aksiomima koji se ne mogu dokazati. To vrijedi za svaku znanost. Martinus pretpostavlja postojanje svijeta,tj. postojanje ili konstantnost energije, kao i postojanje zakona uzroka i posljedica. Ova polazišna točka, koju Martinus dijeli sa prirodnom znanošću, opisana je u njegovom osnovnom zaključku broj 1 i broj 2 njegovog «rješenja misterija života» (LB 2, 559-560, LB 3, 680-681 i VSS 3, 32.3-32.4).

Ali Martinus napušta okvire prirodne znanosti kada nastavlja sa osnovnim rješenjem broj 3 ,«Logika ili planiranje». Ovdje nam on govori da tražitelj mora prepoznati kako to ispoljavanje uzroka i posljedica u prirodi otkriva plan koji se pri pobližem promatranju pokazuje potpuno logičnim i svrhovitim. Na primjer, nije li očigledno da kemija stanica i ljudska fiziologija djeluju na potpuno svrhovit način ?

U osnovnom rješenju broj 4, «Svijest, razmišljanje i stvaranje ideja» on ide korak dalje i zaključuje da logika i svrha koju primjećujemo u prirodi moraju ukazivati na postojanje svijesti i razmišljanja. Dakle, u prirodi mora postojati svrhovitost i plan.

U osnovnom rješenju broj 5, «Postojanje živog bića», on nastavlja dokazivati da svijest ne može postojati kao izdvojena pojava, već samo može biti karakteristika živog bića ( LB 2, 561-563, LB 3, 682-684 i VSS 3, 32.5-32.7). Prema tome, čudesna struktura svemira pokazuje da on predstavlja živo biće. Simbol živog bića koji odgovara osnovnom rješenju broj 5 pokazan je u odjeljku 3.7.

2.6  Koja je razlika između prirodne i duhovne znanosti ?

Osnovna razlika između prirodne i duhovne znanosti je da Martinus tvrdi da je život- poput energije – vječna pojava. Gledano iz perspektive logike, postoje samo dvije mogučnosti : 1. Životne pojave su vremenski ograničene. 2. Životne pojave su oduvijek postojale. Tko može dokazati da je jedna od ovih izjava ispravna, a da je druga pogrešna ?

U odnosu na vječne pojave, svaka privremena stvar ima svoj početak, a time i uzrok ili podrijetlo. Martinusova pretpostavka o konstantnosti života i energije neminovno vodi ka razmišljanju unutar okvira vječnosti. Da bi se mogle razumjeti kozmičke analize, neophodna je sposobnost razlikovanja između vječnih i privremenih pojava. Onaj tko to ne može neminovno upada u iluzorno ili zbunjeno razmišljanje, kao što to Martinus ističe u LB 4, 1059-1071.

 

2.7  Kako se znanost odnosi prema vječnim pojavama ?

Svaka privremena ili stvorena stvar nastala je u određeno vrijeme zahvaljujući određenim okolnostima koje predstavljaju uzrok njenog postojanja. Zbog starenja, trošenja, trenja, erozije, vremenskih uslova i ostalih oblika propadanja, niti jedna stvorena stvar ne može biti vječna. Čak će i čvrsti granitni blok nestati jednoga dana.

Znanost se bavi pitanjima koja se tiču privremenih stvari, od kojih sve imaju svoj početak i kraj. U usporedbi sa time, Martinus se bavi i stvorenim i vječnim pojavama. Vječna pojava je nešto što jednostavno postoji. Martinus to naziva «nešto što jest». Samo njeno postojanje isključuje mogučnost nekog uzroka, tako da zakon uzroka i posljedica vrijedi samo za privremene ili stvorene pojave ! Za Martinusa su i život i svemir jednostavno bezuzročne i vječne pojave.

Što se tiče prirodne znanost ona ima velike poteškoće prilikom odgovora na vlastito pitanje o tome kako, kada i zašto su nastali svemir i život. Teorija Velikog praska je priča o stvaranju u kojoj zakon uzroka i posljedica nema nikakvu ulogu kod tumačenja samog početka stvaranja.

Mora da je bilo vrlo monotono prije Velikog praska, i mora da se Bog strahovito dosađivao prije nego što je stvorio svijet. Uostalom, što se tada moglo raditi ?

Martinus se ne bavi pričom o početku ili stvaranju, već opisuje vječni proces transformacije i obnavljanja unutar vječno postoječih materija ili energija. Može li nešto biti logičnije od toga ?

2.8  Može li vječni život imati početak ?

Pitanje beskonačnosti i vječnosti igra ključnu ulogu u Martinusovom tumačenju rješenja misterija života. Po prirodi stvari, beskonačna ili vječna pojava ne može imati ni početak ni kraj. A isto vrijedi i za vječni život. Prema tome, nelogično je učenje crkve da netko može dobiti vječni život vjerovanjem, ljubavlju prema bližnjem i izbjegavanjem nevjerovanja i grijeha. Ne, postoje samo dvije mogučnosti, život je ili privremen ili vječan. Ako je život vječan, on se po prirodi stvari ne može niti dobiti niti izgubiti.

Priče o stvaranju kako kršćanstva, tako i znanosti zasnivaju se na početku. Prema tome, materijalistička teorija evolucije, inteligentni dizajn i kreacionizam su zapravo «hokus-pokus teorije» koje govore o potpuno neosnovanom početku.  Znanost ima velike poteškoće u prihvaćanju postojanja vječnih struktura unutar pogleda na život kao vječno postojeće pojave. Uostalom, nemoguće je pronači uzrok postojanja vječnih pojava, jer one nemaju svoj početak ili bilo kakvu osnovu unutar fizičke materije. Zahvaljujući svojoj prirodi, vječne pojave ili strukture ne mogu nastati kao rezultat reakcija materijalnih čestica.

Danas se pretpostavka vječnog postojanja energije smatra znanstvenom činjenicom, ali očigledno je da se ne može dokazati da je život vječan ili konstantan.

2.9   Tko ima problem u objašnjavanju – prirodna ili duhovna znanost ?

Prirodna znanost ne može objasniti kako život može nastati iz kaosa, eksplozija i slučajno, ili kako svijest može nastati iz beživotnih atoma i molekula u mrtvom svemiru. Kako mogu beživotni atomi vodika i helija u prvobitnom plinu koji je nastao Velikim praskom biti transformirani u kombinacije molekula koje mogu doživljavati postojanje i misliti ? Prirodna znanost za to jednostavno nema logičnog objašnjenja. U odnosu na to, Martinus tu nema nikakvih problema u objašnjavanju : život je vječna pojava, nešto što jednostavno postoji.

Martinus nam govori da život nije rezultat slučaja, kao što se pretpostavlja u darvinizmu, niti je rezultat stvaranja, kao što pretpostavlja teorija inteligentnog dizajna. Život je «nešto što jest». Život je vječan. Život postoji – što se tu više može reči ?

2.10  Religija se temelji na vjeri, također i materijalizam

Martinusove analize nam pokazuju da materijalistički, politički i ateistički stupnjevi razvoja također predstavljaju izraze religioznog principa. Dakle, vjerovati u materiju i vjerovati u smrt kao prestanak života nakon uništenja tijela, predstavlja religioznost (vidi VSS 1, 4.7).

Religioznost se temelji na vjerovanju i dogmama, ali i materijalizam ima svoje dogme u obliku vjerovanja u materiju i smrt. Kao što nam je poznato, materijalistički, ateistički komunizam također je bio religiozan, jer su njegovi sljedbenici slijepo vjerovali u njegove dogme.

Materijalistička znanost je izgradila sliku svijeta koja tumači da je fizička materija uzrok svega. Za fizičku materiju se vjeruje da je apsolutna polazišna točka svega, a slučajne reakcije materije predstavljaju uzrok evolucije i svijesti. Prema tome, vjeruje se da beživotna materija stvara život.

Materijalizam se temelji na «epifenomenalizmu», na pretpostavci da su svijest i mentalne pojave posljedica čisto materijalnih procesa u mozgu. To je nedokazana teorija ili pretpostavka da fizička materija stvara svijest. To je religiozno vjerovanje koje se krije iza etikete znanosti !

Materijalizam smatra sve ljudske sposobnosti i iskustva – kao što su svijest, slobodna volja, moral, altruizam, ljubav, kreativnost, misli, suosjećanje i doživljavanje smisla – proizvodima fizičke materije.

Materijalizam se prije svega temelji na termodinamici, kvantnoj fizici, teoriji relativnosti i na teoriji evolucije. Ali ti sustavi znanja nisu u svakome pogledu izrazi znanstvenih činjenica, jer se oni u određenoj mjeri temelje na teorijama i hipotezama koje su u suštinu predmet materijalističkog vjerovanja. Na primjer, vjeruje se da je slučajnost pokretač evolucije, ali to nikada nije dokazano.

Materijalizam je postao vodeća filozofija koja stoji iza znanosti, sa svime što se pod time podrazumijeva u smislu tehničkog napretka. Ali on je isto tako doveo do osiromašenja duhovnog života i do morala koji se može okarakterizirati ovim izjavama : «živi se samo jednom» i «svatko za sebe». Materijalizam ima također snažan utjecaj na području ekonomije i postao je neka vrsta «evanđelja sebičnosti».

Kako bi materijalizam odgovorio na ova pitanja : Otkuda dolazimo, gdje idemo i koji je smisao života ? Izjavama da je život puka slučajnost i da moramo prihvatiti njegov besmisao !

2.11  Da li su materijalizam i znanost objektivni ?

Materijalistička znanost smatra samo ono što je materijalno stvarnim ili objektivnim. Danas materijalizam prevladava ne samo u znanosti, već u čitavom društvu. Ovdje se riječ materijalizam upotrebljava u svojem spoznajnom smislu, a to znači da se samo ono što je materijalno smatra stvarnim, a ne kao mjerilo vrijednosti, naime da bi se opisalo nekoga tko prije svega teži ka stjecanju materijalnih dobara. Zahvaljujući tome što je znanost do sada bila vrlo uspješna sa svojim velikim otkrićima i tehničkim napretkom, vjeruje se da se time materijalistički pogled na život dokazao kao istinit.

Materijalizam smatra znanstvene rezultate objektivnim istinama. Ali, da li je uopće moguće biti objektivan ? Stara izreka da «ono što se gleda ovisi o oku koje gleda» zapravo je znanstvena analiza. Svako je opažanje subjektivno. Kada se energija iz okoline susretne sa energijom jedinke, dolazi do reakcije. Ta reakcija je doživljavanje života (LB 1, 2). Iskustvo susreta između ta dva oblika energije može samo biti subjektivno ili osobno, jer mi smo nerazdvojni dio čitavog tog procesa. Mi nikada ne možemo doživjeti ili opažati neku pojavu potpuno objektivno, jer sve što doživimo samo je reakcija naših osjetila na tu pojavu, a ne sama ta pojava. Postoji razlika između samih stvari i našeg doživljavanja tih stvari. Zbog toga je njemački filozof Immanuel Kant (1724-1804) napravio jasnu razliku između «das Ding an sich» (sama stvar) i «das Ding fur mich» (stvar kakva se meni čini). Apsolutno objektivni element je sama stvar, ali to je nedostupno svakom opažanju ili doživljavanju. Zbog toga što smo svi mi različiti, data stvar će uvijek biti različito doživljena.

2.12  Da li je teorija izraz vjerovanja ili znanost ? Što je naivni realizam i apstraktni realizam ?

Zbog toga što znanost predstavlja dokumentiranje činjenica, često se kaže da se znanost ne može proširiti na duhovno područje. No, bitno je biti svjestan da pored samodoživljenih činjenica postoje i teoretske činjenice koje su možda najbolje poznate iz matematičkih dokaza i teoretskih modela koji su u skladu sa stvarnošću. Činjenice se jednako dobro mogu dokumentirati na teroretskoj osnovi pomoću logike i dokazivanja.

Gledana iz perspektive materijalističkog načina istraživanja znanost se može vidjeti kao izraz naivnog realizma. Povezano sa njegovim principom relativnosti, Albert Einstein (1879-1955) radio je s apstraktnim realizmom. Teoretski fizičar Mendel Sachs (rođen 1927), koji se smatra Einsteinovim učenikom, diskutira o određenim aspektima tog principa u svojem članku «Princip relativnosti» i u vezi sa time definira pojam apstraktnog realizma (International Journal of Field-Being. IJFB, Vol. 1(1), Part 1, Article 11, 2001. Vidi također www.ijfb.org.

Kada Martinus govori o suštini ideje i o vječnim kozmičkim principima i zakonima, on također prihvaća apstraktni realizam – u odnosu na naivni realizam prirodne znanosti. Izvan je dosega naivnog realizma baviti se prirodom kao izrazom ideje. Naprotiv, za Martinusa čudesna organizacija prirode predstavlja samu suštinu ideje. Za Einsteina se također govori da je odbacio ideju o slučaju u atomskom području riječima «Bog se ne kocka».

Međutim, kako se prirodna znanost razvija, ona sve više i više postaje teoretska, a time sve više apstraktna i duhovna, tako da se ona približava Martinusovoj duhovnoj znanosti, koja se temelji kako na spoznajnim tako i na teoreskim činjenicama. Više detalja o Martinusovom tumačenju tog naročitog razvoja znanosti može se pronači u LB 1, 226-232.

Može se reči da je to stvar vjere prihvatiti religioznu dogmu ili pretpostavku kao istinu. Tko nije čuo da se govori da je ovo ili ono istina jer tako piše u Bibliji ? U odnosu na to, prihvatiti teoretsku činjenicu nije vjera već znanost. U idealnom slučaju i Martinusova duhovna znanost može također postati teoretska činjenica za nekoga tko ju temeljito proučava sa skeptičnim i kritičkim stavom.

Kada se počinje pojavljivati njihova intuicija, genijalni umjetnik, izumitelj ili znanstvenik može doći u vrlo nadahnuto raspoloženje i dobiti pristup duhovnim pojavama koje se nalaze izvan uobičajene dnevne svijesti. Brojni dobitnici Nobelove nagrade govorili su (na primjer na TV-u) o intuitivnim iskustvima koja su postala osnovom njihovih velikih otkrića i uvida. Ovdje se intuicija javlja kao kratki bljeskovi ili djelovi apsolutnog znanja. Intuitivno znanje je izraz apstraktnog realizma.

Martinus je jednom tokom predavanja koje je održao u Švedskoj istaknuo humani i intuitivni karakter Nielsa Bohra i Alberta Einsteina. On je objasnio da vrlo humani karakter potiče intuitivnu sposobnost, kao što se to često može vidjeti kod vodećih umjetnika, pisaca i znanstvenika. Martinus je rekao : «Bohr je postao tako istaknuta ličnost u atomskoj fizici zbog svojeg humanog karaktera i vrlo razvijene intuicije». On je nastavio : «Iako je sasvim moguće da su Bohr i Einstein bili nesvjesni te činjenice, njihov humani karakter i proizlazeća intuitivna sposobnost učinili su ih tako istaknutim fizičarima koji su stvorili toliko dobrih ideja. A ipak su oni imali samo slabašan i početni pristup kozmičkoj sferi u kojoj će na kraju biti moguće doživljavati rješenje misterija života i konačno dobiti kozmičku svijest» (Varnhem, 19.Lipanj 1965).

Vrlo napredni i humani pojedinci koji još nisu dobili kozmičko znanje svojim vlastitim opažanjem ipak mogu dobiti teoretsku kozmičku svijest, tj. teoretsko razumijevanje apstraktnog realizma koji je Martinus upoznao putem svoje osobno doživljene kozmičke svijesti.

Martinus : «Ovi prijemljivi ljudi mogu, putem svoje inteligencije, dobiti teoretsko objašnjenje pravih kozmičkih, a time i vječnih analiza. Oni time mogu dobiti teoretsko iskustvo značenja ili rješenja misterija života» (LB 7, 2524).

2.13  Može li misterij života biti riješen mjerama ?

Vječni zakoni i principi koji su preduvjet za razvoj i doživljavanje života ne mogu se izmjeriti. Dakle, materijalistička znanost koja ograničava svoje područje djelovanja na pojave koje se mogu izmjeriti, ne može riješiti misterij života. Život je na taj način u potpunosti izvan fokusa. Martinus se izdiže iznad okvira materijalističkog istraživanja kada on objašnjava uzroke različitih pojava i oblika života u fizičkom svijetu. Ti uzroci se ne mogu dokazati mjerenjima zbog same prirode stvari, jer oni prethode pojavama fizičkog svijeta. Istraživači mogu mjeriti i zabilježiti mnoge stvari, ali preduvjete njihovih mjerenja, naime svoju vlastitu svijest i doživljavanje života, oni ne mogu izmjeriti. Kao što smo već spomenuli, Martinus priznaje autonomiju znanosti unutar njenog ograničenog područja djelovanja, ali naglašava da znanstvenici napuštaju svoje područje kompetencije kada se usuđuju govoriti o smislu života i osnovnom pitanju «Što je život?».

U svojem glavnom djelu koje je napisano u sedam tomova, Livets bog (Knjiga života), Martinus je predstavio rješenje misterija života ne samo time što je odgovorio na pitanje «Što je život?» već i na pitanje «Tko je život?».

2.14  Znanost pita : što je život? – Martinus pita : tko je život?

Mjerenja materijalističke znanosti ne mogu odgovoriti na Martinusovo pitanje : «Tko je život?». Ali kako se znanost bude dalje razvija, ona će na kraju ipak postaviti to veliko pitanje o postojanju. Martinus postavlja to pitanje u LB 3, 959-961. Aboriđini nemaju sumnje o tome što direktno osjećaju zahvaljujući svojem instinktu, naime da je priroda izraz živog organizma koji pripada «bogu» ili «bogovima». Taj urođeni instinktivni osjećaj o postojanju «živog boga» iza svih vanjskih pojava i oblika energije znači da su oni po tom pitanju, prema Martinusu, bliže istini od materijalista. Priroda ili svemir je ono biće koje je na temelju instinkta i vjere bilo u brojnim religijama poznato kao Bog. Ali Martinus tvrdi da će nakon kulminacije materijalizma doći intuitivna svjesnost svemira kao živog bića na temelju duhovne znanosti.

2.15  Što karakterizira vječnu sliku svijeta ?

Istina je da Martinusove analize nisu «znanstvene» u uobičajenom smislu. U pravilu materijalistički znanstvenik ne može zamisliti da nešto može biti znanost i istina ako se to ne može izraziti u brojevima, u dimenzijama prostora i vremena. Kako život, tako i čitava slika svijeta su vječne pojave koje se protežu izvan područja prostora i vremena. Sve pojave koje postoje unutar dimenzija prostora i vremena temelje se na stvorenim stvarima koje imaju svoj početak i kraj. Martinus nam govori da je svijest živog bića vječna pojava koja se nalazi sakrivena iza njegove privremene i materijalne pojave. Kako bi pronašli rješenje misterija života, moramo se priviknuti na ideju da rezultati koji se zasnivaju na analizama vječnih pojava nisu ništa manje znanstveni ili istiniti od onih koji se zasnivaju na vremenski ograničenim pojavama koje nastaju i nestaju.

Martinusova kozmologija je vječna slika svijeta. Slika svijeta koja tvrdi da je vječna mora biti slika vječnosti i beskonačnosti. Ona mora opisivati uvjete i pretpostavke koji su potrebni za vječno doživljavanje života. Vječna slika svijeta ne može biti slika stvorenih stvari koje su privremene i ograničene svojim početkom i krajem.

Zbog toga što je područje aktivnosti znanosti ograničeno na upotrebu inteligencije radi istraživanja ograničenih stvari koje se mogu izmjeriti, materijalistička slika svijeta mora imati samo ograničenu vrijednost. Tek početni razvoj intuicije stvara interes i potrebu za objašnjenjem vječnih i beskonačnih pojava, svrhe, najvažnijih međuodnosa i sveukupnosti u prirodi.

2.16  Što se događa kada dvije znanosti imaju različite polazišne točke ?  

Ako dva tima istraživača imaju različite aksiome ili polazišne točke, oni se ne mogu složiti i doći do istog rezultata, iako oba tima mogu biti u pravu.Ako prirodna i duhovna znanost dođu do različitih zaključaka, to ne znači da su znanstvenici ili Martinus pogriješili. Oni samo imaju različite aksiome ili polazišne točke. Koliko ja mogu razumjeti, Martinus ne griješi i ne dolazi do pogrešnih zaključaka u svojem čitavom djelu. Kada akademski svijet odbacuje njegovu duhovnu znanost, to nije zbog dokazanih grešaka u njegovim kozmičkim analizama, već jednostavno zbog toga jer nisu sposobni prihvatiti njegovu polazišnu točku : Život je vječna pojava, «Jastvo», svijest i energija su vječne pojave. Ovaj aksiom je samo varijanta očiglednog zakona da nešto ne može nastati iz ničega, i da nešto ne može postati ništa.

Jedan komičar je jednom rekao da jedina stvar koja može nastati iz ničega jesu komadići vune koji se sakupljaju u našem džepu. Nije li jednako nemoguće objasniti kako je živa svijest nastala iz nečeg beživotnog, kao što je nemoguće objasniti da energija može biti stvorena iz ničega ?

Figura 1 : Znak križa  †

2.17  Kako Martinus objašnjava «znak križa» ?

Martinus naglašava : «Smisao i svrha života mogu se otkriti samo načinom istraživanja koji je usklađen sa «životom», a ne samo sa mjerama i vibracijama. Ovaj pristup se može izraziti kao «kretanje uzduž osi materije». Istraživati «uzduž materije» dakle znači pronači smisao u rečenicama i odlomcima koje nam «slova» i «kombinacije brojeva» u knjizi svakodnevnog života žele prenijeti. (…)

Nadalje, istraživanje «uzduž» materije razlikuje se od istraživanja «poprijeko» materije time što je beskonačno. Istraživanje «poprijeko osi materije» neizbježno dolazi do velikog ništa čije naisturenije točke su maglice koje se mogu pronaći kako u mikrokozmosu, tako i u makrokozmosu. To nam samo pruža znanje o «knjizi» i njenim «slovima». U odnosu na to, istraživanje «uzduž materije» omogučava nam čitanje i razumijevanje pravog sadržaja iste te knjige. (…)

Sjajno područje na lijevoj strani predstavlja mikrokozmičku maglicu, dok sjajno područje na desnoj strani predstavlja makrokozmičku maglicu. Između ta dva područja položena je preko tamnog područja iscrtkana vodoravna linija koja predstavlja materiju. Ova linija predstavlja današnji smjer istraživanja zemaljske znanosti, koji se kreće «poprijeko» materije. Okomita iscrtkana linija, koja se kreće «uzduž» materije, pokazuje smjer kojim će ista ta znanost ići nakon promjene smjera koji je opisan u knjizi «Sahranjivanje». Ova dva smjera istraživanja, od kojih su oba neophodna da bi se izrazio pravi Sveti duh, postoje kao najdublji uzrok manifestacije znaka križa. (…)

Jedini način da se prikažu – u fizičkom obliku – dva smjera istraživanja, koji predstavljaju osnovu za stjecanje znanja o pravom identitetu života, jest pomoću dvije linije koje se međusobno križaju. A to nije ništa manje nego znak križa.» (citat iz knjige «Sahranjivanje», 29-30 poglavlje).

2.18  Koja je razlika između istraživanja odozdo i istraživanja odozgo ?

Znanstvenici vrše istraživanja u području mjera. Martinus naziva taj način istraživanja koji se zasniva na inteligenciji istraživanje odozdo ili poprijeko materije. Ono se bavi vanjskom fizičkom stranom pojava i vodi ka mehanističkoj ili redukcionističkoj slici svijeta, jer je razumijevanje života svedeno na nešto čisto mehaničko i materijalno.

U odnosu na to, duhovna znanost istražuje manifestacije života, tj. smisao i svrhu koji se nalaze iza kretanja i vanjskih oblika. Ovo intuitivno istraživanje direktnog govora života ili smisla života predstavlja istraživanje odozgo ili uzduž materije.

Martinus tvrdi da kretanje ne može uzrokovati nešto beživotno. Nešto živo mora se nalaziti iza svakog kretanja, koje je u skladu sa time manifestacija života, i Martinus često kaže : «Kretanje je osnovna karakteristika života» (LB 3, 675, LB 5, 1641, LB 6, 2323).

2.19  Koja je razlika između istraživanja mjerama i istraživanja manifestacija života ?

Razlika između Martinusove duhovne znanosti i prirodne znanosti može se ilustrirati analogijom kako bi znanost istražila jednu knjigu. Zbog toga što prirodna znanost koristi mjerenja, znanstvenik bi izvagao knjigu, izmjerio njenu visinu, dužinu i širinu, prebrojao strane, zareze i točke, napravio bi analize i dijagrame koji bi pokazivali učestalost pojavljivanja različitih slova. Analizirala bi se tinta kako bi se utvrdio njen sastav i elektronskim mikroskopom bi se proučila vlakna koja sačinjavaju papir. Ali takav pristup nam ništa ne bi rekao o sadržaju knjige.

Odnos znanosti prema smislu života i direktnom govoru života sličan je odnosu nepismenog čovjeka prema nekom tekstu. On može vidjeti slova kao i pismena osoba, ali ne može shvatiti nevidljivi smisao ili mentalni sadržaj koji se nalazi iza fizičkog oblika teksta. Materijalist može vidjeti sve vanjske oblike prirode i on dolazi do zaključka, poput nekoga tko je nepismen u školi života, da oni nemaju nikakvog smisla i da sve to nije rezultat nekog plana. Svojom polazišnom točkom pretpostavke objektivnosti, znanost je ostala izvan istraživanja smisla i plana u prirodi i čitavoj evoluciji. Zbog toga znanstveni rezultati na čisto materijalnom području nisu ništa manje ispravni, ali takav pristup nikada neće dovesti do pronalaska smisla života ili do rješenja misterija života.

Martinus kaže da je čitavi fizički svijet poput otvorene knjige, zapravo to je knjiga života. Fizički svijet je škola života koja omogučava svojim učenicima doživljavanje života i razvoj. Martinusovo glavno djelo Livets bog (Knjiga života) predstavlja stoga gramatiku i priručnik za razumijevanje jezika života ili direktnog govora života. Taj jezik se obraća svim bićima koja žive u fizičkom svijetu, naime mineralima, biljkama, životinjama i ljudima, bez obzira da li su oni toga svjesni ili ne, bez obzira da li ga oni razumiju ili ne. Misija duhovne znanosti je naučiti duhovnog tražitelja čitati pravu knjigu života kako bi razumio smisao i svrhu životnih iskustava. Materijalist se, sa svojim jalovim i mrtvim mjerama, mora suočiti sa pravom knjigom života koja predstavlja naše postojanje poput nepismene osobe.

Cilj duhovne znanosti je pronaći nevidljivi smisao iza vanjskih oblika. Ideja je utjelovljena u svemu što je čovjek stvorio, npr. da šalica treba sadržavati tekućinu ili da je stolica napravljena kako bi se na njoj sjedilo. Ali Martinus nam govori da je ideja također utjelovljena u svakom prirodnom stvaranju.

Ukratko, postoji smisao iza svih minerala, biljaka, životinja i ljudskih bića, a to je da se svako od tih bića treba razviti kako bi postalo savršeno i sveljubeće biće koje je prožeto kozmičkom sviješću – smisao evolucije je razvoj svijesti !

2.20  Kako se može provjeriti ispravnost kozmičkih analiza ?

Znanost se bavi dokumentiranjem činjenica. Ako fizičar otkrije neki zakon prirode, drugi će ga također moći potvrditi u svojim laboratorijima. Rezultat mora biti ponovljiv ako ga se želi smatrati znanstveno dokazanim.

Ali isto tako bi trebalo biti moguće potvrditi rezultate i zakone duhovne znanosti logikom i vlastitim promatranjima. Sva mala i velika osobna životna iskustva, sve psihološke i biološke pojave, svi povijesni i društveni događaji također moraju pripadati toj kozmičkoj slici svijeta ukoliko ona želi biti priznata kao znanost. Za one koji su zainteresirani za kozmičke analize čitavi život postaje jedan veliki predmet istraživanja. Svako djelo, dio informacije ili iskustvo može se koristiti za testiranje vrijednosti kozmičkih analiza.

Martinus preporuča proučavateljima njegovih kozmičkih analiza da zauzmu krajnje kritičan i skeptičan stav prema njima, jer je on osjećao da su one toliko nepobitne da mogu izdržati čak i najjači skepticizam i sumnju. Svatko tko je zainteresiran za istraživanje istinitosti Martinusovih kozmičkih analiza, bez obzira na stupanj akademskog obrazovanja, time postaje duhovni znanstvenik.

 

2.21  Koji je način istraživanja duhovnog tražitelja ?

Za početak bi se moglo informirati duhovog tražitelja da su kozmičke analize Martinusovo vlastito znanje. Ali čim ih on može potvrditi svojim vlastitim iskustvima, svojim vlastitim razumom i logikom, to znanje prestaje biti samo Martinusovo znanje, već postaje njegovo vlastito znanje. Cilj Martinusove duhovne znanosti je voditi učenika do njegovog vlastitog samostalnog razmišljanja i razumijevanja života koje se ne zasniva na vjeri, već na znanju koje se može provjeriti logikom i osobnim iskustvima.

Za duhovnog tražitelja Livets bog (Knjiga života) je priručnik za promatranje života, kao što knjiga o flori pomaže botaničaru prilikom promatranja biljaka. Livets bog predstavlja pomoć za razumijevanje direktnog govora života ili same knjige života. Martinus nije autoritet kojem bi trebali vjerovati, on je samo vodić koji nam pokazuje gdje i kako možemo sami promatrati zakone života. On nije napisao svoje kozmičke analize koje zajedno predstavljaju osnovne analize svemira samo zato da bi ih drugi ljudi mogli proučavati. Cilj je potaknuti čitatelja da sam otkrije da li su te analize u skladu sa njegovim vlastitim opažanjima. Naša će vlastita iskustva i opažanja  pokazati vrijednost Martinusovog djela – Vječne slike svijeta.

 2.22  Koji je bio Martinusov način istraživanja ?

Martinus nije samo imao za cilj da stvori rezultate na trajnoj osnovi, kao što je slučaj u prirodnoj znanosti, iako je on povremeno stvarao posebne analize kada je bio suočen sa novim problemima. No, prije nego što je počeo pisati svoje kozmičke analize, on je imao – zahvaljujući svojoj intuiciji – potpuni pregled vječne slike svijeta, rješenja misterija života i vječnih zakona i principa života. Za njega dakle nije predstavljalo veliki napor doći do tog znanja, već intelektualno opravdati i demonstrirati vječne istine, koje je on inače mogao vrlo lako predstaviti kao pretpostavke, izjave ili rezultate u dovršenom obliku. Ali on bi tada samo osnovao religiju, a ne novu duhovnu znanost.

On je jednom objasnio da je to znanje prvo došlo u njegovu svijest u obliku bez boja i riječi, on ga je kasnije morao odgovarajuće urediti i pretočiti u riječi. Nakon toga je uslijedio veliki rad na pretvaranju tog znanja u logičan i intelektualno dostupan oblik. Intuicija je sposobnost koja omogučava da se određeno znanje direktno doživi u obliku dovršenih zaključaka ili ideja. Martinus piše da ta sposobnost može prenijeti to znanje u dnevnu svijest u obliku automatske sposobnosti analiziranja tako da će intuitivna iskustva uvijek stvoriti dovršene ideje (vidi LB 6, 2194).

Njegovo djelo, koje je on stvarao preko 60 godina, sastojalo se u tome da te dovršene zaključke i rezultate učini dostupnima normalnoj inteligenciji. U svojim kozmičkim analizama on je izrazio kozmičke istine u obliku logičnog niza misli. Zbog toga što je on unaprijed znao rješenja jednadžbi, njegova djela opisuju sve proračune koji vode do najviših zaključaka o životu. Dakle, čitatelj može koristiti svoja vlastita iskustva, razum i logiku kako bi provjerio sve proračune koji vode ka vječnim kozmičkim zaključcima. Martinusova kozmologija u skladu sa time nije predmet vjerovanja, već predstavlja pomoć u samostalnom razmišljanju i u osobnom razumijevanju života.

* * *

Objašnjenje naslovne strane

Povezano sa njegovom vječnom slikom svijeta, Martinus (1890-1981) je nacrtao niz simbola kod kojih on koristi sedam boja vidljivog spektra kako bi opisao različite oblike energije u svemiru. Religiozno vjerovanje se uglavnom temelji na osjećajima, koje simbolizira žuta boja. Znanost se temelji na energiji inteligencije, koja je simbolizirana zelenom bojom, a Martinusova Duhovna znanost temelji se na intuiciji, koja je simbolizirana plavom bojom.

Nakon stoljeća praznovjerja i vjerovanja, čovječanstvo je sada, zahvaljujući jasnoj svjetlosti inteligencije, stupilo u epohu znanosti i inteligencije. Ali, mi se sada nalazimo na pragu nove epohe intuicije koja će se temeljiti na duhovnoj znanosti. Sve tri teme knjige simbolizirane su tim trima bojama : žutom, zelenom i plavom.

Znanost se temelji na inteligenciji ili procesu razmišljanja odozdo, dok se duhovna znanost temelji na intuiciji ili procesu razmišljanja odozgo, kako to izlaže Martinus.

Čovjek čiji su zreli osjećaji (žuta boja) i razvijena inteligencija (zelena boja) u ravnoteži počinje dobivati pristup intuiciji (plava boja).

Trokut u Martinusovom jeziku simbola predstavlja vječno živo bić

* * *

Tekst  za zadnju stranu 

MARTINUSOVA  KOZMOLOGIJA  JE  VJEČNO  AKTUALNA. OVDJE   JE  ONA  USPOSTAVILA  DIJALOG  SA  DARVINOVOM  TEORIJOM  EVOLUCIJE  I  INTELIGENTNIM  DIZAJNOM.

Darwin uzima kao polazišnu točku postupnu evoluciju na temelju prirodne selekcije; Inteligentni dizajn pokušava na čisto znanstveni način pokazati da iza čitavog stvaranja stoji vrhunska inteligencija.  Pored ove dvije teorije, Ole Therkelsen, javni govornik i bivši predavač kemije i biologije, predstavlja treći model koji objašnjava nastanak složenih organizama u prirodi, podrijetlo života i njegov sastav, naime Martinusovu kozmologiju.

Danski vidovnjak Martinus (1890-1981) vidio je svemir kao sveobuhvatno živo biće u kojem svi mi živimo i doživljavamo život kroz vječnu evoluciju. Kontrasti kao što su svjetlost i tama, ugodna i neugodna iskustva, dobro i zlo, apsolutno su neophodni za neprekidno obnavljanje svijesti.

Martinusovo učenje uveliko je bilo ignorirano u raspravi o stvaranju tokom proteklih godina. Ono pruža interesantan pogled sa brojnim perspektivama koje potvrđuju i ispravljaju aspekte kako Darvinizma tako i teorije Inteligentnog dizajna. Martinus govori u prilog evolucije koja se zasniva na svijesti i iskustvima samih živih bića i daje uvid u buduću evoluciju čovječanstva prema savršenstvu.

Knjiga odgovara na brojna pitanja o MARTINUSU, DARWINU I  INTELIGENTNOM  DIZAJNU i obraća se svima koji su zainteresirani za evoluciju, bilo iz znanstvene, duhovne ili religiozne perspektive. Ona se također može čitati kao uvod u Martinusovu kozmologiju.

 

 

Ole Therkelsen (rođen 1948)

 

Ole Therkelsen, inženjer kemije i biolog, piše iz perspektive diplomiranog kemičara (Dansko Tehničko Sveučilište) i biologa (Sveučilište Kopenhagen) kao i na temelju svoje cjeloživotne posvećenosti Martinusovoj kozmologiji. Od 1980 održao je preko 1 200 predavanja o kozmologiji u petnaest zemalja na šest različitih jezika. Brojna njegova predavanja se mogu čuti na www.oletherkelsen.dk, www.oletherkelsen.info